Vjekoslav Krsnik
Neovisni politički savjetnik
Vrhunac stranačke prostitucije – koalicija HDZ-HNS
Posljednji politički događaji, a posebice stvaranje koalicije HDZ-HNS, samo su dokazali da je Hrvatska ušla u dugotrajnu političku krizu koja je u stvari počela padom Oreškovićeve Vlade kad je prvi put morala svojim autoritetom koji proizlazi iz ustavnih ovlasti intervenirati predsjednica Republike. Treba podsjetiti da je višedesetljetnu idilu smjene na vlasti HDZ-a i SDP-a poremetila pojava Mosta nezavisnih lista. Otada pa unaprijed više ništa ne može biti isto kao što je to bilo u posljednja dva desetljeća vladavine dvije vodeće stranke. Stvaranje koalicije HDZ-HNS samo je vrhunac dosadašnje stranačke prostitucije na hrvatskoj političkoj sceni. Ni jedna ni druga od dvije vodeće stranke, naravno s izuzetkom apsolutne premoći HDZ u prvim godinama stvaranja države, više ne mogu vladati a još manje učinkovito upravljati bez satelita.
Klasičan primjer takve klijentelističke stranke je „Hrvatska narodna stranka – liberalni demokrati“ koja, osim u sjevernoj Hrvatskoj, nema veći utjecaj u ostalom dijelu zemlje ali je zahvaljujuči koaliciji s SDP-om u Saboru dobivala puno više zastupničkih mjesta nego što stvarno zaslužuje. Budući da je nakon silaska s vlasti SDP praktički u raspadu HNS je ostao bez ključnog „starijeg brata“ koji mu je osiguravao komotnu ucjenjivačku poziciju u Saboru. S druge strane i HDZ je potresen jer nije bio toliko jak da disciplinira Most sastavljen od provincijalnih političara koji naivno misle da svojom političkom moralnošću ali i diletantizmom može mijenjati nacionalnu politiku izgračenu u prvih četvrt stoljeća državnosti. Tu naivnost platili su kancelarskom, dakle protuustavnom, jer premijer nije kancelar, odlukom Andreja Plenkosića o smjeni Mostovih ministara. Time se politička kriza u zemlji samo produbljena, a Plenkovićeve izjave o stabilnosti Vlade su priče za malu djecu dok se konačno ne riješi problem Agrokora s dugom koji po nekim pouzdanim procjenama iznosi 120 milijardi kuna, a to je cijeli Državni proračun. Dok Andrej Plenković smjenjuje Mostove ministre i dalje čuva Todorićevog Zdravka Marića što je samo dokaz, a to se pokazalo i s donošenjem „lex Agrokor“ da Plenković štiti najvećeg dužnika i moćni partijski lobi koji stoji iza njega na čelu s Franjom Gregurićem. To se uostalom potvrdilo i imenovanjem novih ministara prije svega Davora Božinovića za ministra unutarnjih poslova. Treba samo podsjetiti da je Davoru Božinović bivši Kosov suradnik Andreju Plenkoviću nametnut kao šef kabineta iako je na zadnjim izborima osvojio samo 400 preferencijallnih glasova. Jednako tako izbor bezličnog ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića iz Vlade Jadranke Kosor govore kako su oni odabrani da se u raščišćavanju s krupnim kriminalom ništa bitnije ne mijenja.
Treba samo podsjetiti da je uoči prošlih izbora iz moćnih lobija bilo puno prijedloga, pa između ostalog i Franje Gregorića i Nikice Valentića, o formiranju velike koalicije. Ideja je
propala onog trenutka kad je SDP doživio fijasko i počeo se raspadati, pa je, da bi sakupio mizernih 76 ruku u Saboru kako bi se potvrdila nova klijentelistička Vlada, Andrej Plenković potražio novog partnera u Hrvatskoj narodnoj stranci koja nema nikakve veze sa demokršćanskim svjetonazorom kakav zastupa HDZ. I zato je duboko u pravu sisački biskup Vlado Košić kad s moralne pozicije kritizira koaliciju HDZ-HNS kojom smo umjesto velike koalicije dobili „malu veliku koaliciju“. Ta „mala velika koalicija“ izazvala je potres i u samom HDZ-u ostavkom potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera. Time je i u vodećoj hrvatskoj političkoj stranci otvoreno pitanje pravog političkog identitita koji je narušen dolaskom Ive Sanaderea na čelo HDZ-a, nastavljen za vrijeme oktroirane a stranačkim izborima nikad potvrđene Jadranke Kosor, potom potkapacitiranog Tomislava Karamarka koji nije uspio smijeniti diplomskog falsifikatora Milijana Brkića, pa ja ovaj smijenio njega. I na kraju HDZ sad ima s jedne strane briselskog činovnika kojemu je važnija uzdrmanana Europska unija nego Hrvatska u kojoj je premijer, a s druge strane lutku na koncu moćnih lobija koji vladaju Hrvatskom od samog osnutka.
U takvim političkim okolnostima ne može se govoriti o stabilnosti Vlade, jer je ovako ustrojena država nefunkcionalna što se drastično pokazuje između ostalog stalnim iseljavanjem kao udarom na samo postojanje nacije. Gledajući uopćeno Hrvatska ima dva problema koje vladajuće elite odgađaju rješavati, jer na njima preživljava njihova politička moć.To su ideološka i kriminalna lustracija. Dobar dio političke elite još uvijek mentalno živi u komunističkoj Jugoslaviji i zato se neophodna lustracija odgađa u nedogled. S druge strane stvorena je na korupciji i neprocesuiranom kriminalu klijentelistička elita koja kontrolira vodeće stranke. Kao izraz novih političkih vjetrova javljaju se političke inicijative nove generacije Hrvatica i Hrvata rođenih u samostalnoj Hrvatskoj koje ne zanimaju ni ustaše ni partizani nego bolji život. U takve inicijative mogu se ubropjiti „Živi zid“, „U ime obitelji“, a najviše Most koji je svojim uspjehom na dvama parlamentarnim izborima razbio dosadašnju idilu vladavine dvije vodećih stranaka. Tu je naravno čitav niz neovisnih političara poput trolista Esih-Glasnović-Hasanbegović, kao i nezavisnih lista i lokalnih političara koji su se profilirali na nedavnim lokalnim izborima. Samo je pitanje vremena kad će se ta nova struja u hrvatskoj politici tako profilirati da bi udružena mogla postati nova snaga u državi kojoj je neophodno radikalno mijenjanje stanja odnosno totalna rekonstrukcija Hrvatske. Pri tome treba podsjetiti da je postojeći Ustav usvojen prije nego što je Hrvatska postala samostalna država, a njegove preinake i izmjene pod vodstvom velikog manipulatora s dva kodna imena Vladimira Šeksa nisu mogle bitno promijeniti političku klimu pod nadzorom dvije vodeće stranke, proizišle iz bivšeg Saveza komunista Hrvatske.