U Hrvatskoj se, nakon pada komunizma u Europi i pobjede nad jugoslavenskim i komunističkim nacizmom, još uvijek nameće komunistička i Titova demokracija, a takvu demokraciju danas podržavaju branitelji iz Minhenske bojne, dakle, djeca jednoumnih komunističkih moćnika i nasilnika čiji očevi su kao ugledni komunisti i jugoslaveni dobili visoke funkcije u komunističkoj hijerarhiji. Zbog tih privilegija, kada je započela agresija na Hrvatsku, mogli su poslati svoje potomstvo u inozemstvo.
Ovo su razlogi zašto se danas u nezavisnoj i suverenoj hrvatskoj državi sve što nije u duhu komunističke i jugoslavenske demokracije pokušava zabraniti, a tako se ponaša i hadezeovska Vlada koja im ide niz dlaku. Ako si protiv komunizma i jugoslavenstva, dakle, velikosrbstva, a za nezavisnu, suverenu i demokratsku Hrvatsku, u očima antifašista ne možeš biti ništa drugo nego fašist ili ustaša. Tako pišu i govore mediji, a tako se djeci i mladeži danas pere mozak u školama.
Međutim, ustaše su bili prvi antifašisti na Balkanu jer su se suprostavili srbijanskom nacizmu i vjerovali su u demokraciju davno prije današnjih lažnih antifašista kojima je zapadna demokracija i danas strana.
Ustaše su se vratili u Hrvatsku kad je bila okupirana od nacista i fašista i kada su već bili uvedeni rasni zakoni. Optužujući Hrvate kao ustaše i fašiste, Titovi antifašisti i danas se bore za privilegije koje im je dodjelila Partija, a nikako za pravednu, demokratsku i bogatiju Hrvatsku.
Čiji potomci su današnji hrvatski tajkuni, svi bi se morali upitati? Nisu valjda ustaški?
Zar je moguće da se hrvatskom branitelju, pjevaču i izvrsnom skladatelju – Marku Perkoviću Thompsonu zabranjuje nastup u nekim djelovima Hrvatske? Gospon Plenković kao predsjednik HDZ-a i hrvatske Vlade još nikada nije digao glas protiv te očite, nasilne i neoprostive diskriminacije. Što možemo o njemu misliti, ako smo razumni demokrati? Što možemo misliti o takvoj demokraciji?
Naime, u Hrvatskoj mediji i obrazovanje su i dalje jednoumni, a uz pomoć antifašista, odnosno, okorjelih komunistički nacista, zabranjuje se sloboda mišljenja i njegovog javnog iznošenja. Antfašisti bi zabranili različitost mišljenja kao i u prošlosti pa traže progone drukčijih. Međutim, bez slobode mišljenja i njegovog javnog iznošenja, dakle, bez slobode govora, neće biti napredka u poimanju države i demokracije.
Da bi ostvarili zapadnu demokraciju, nužno je ukinuti zakon o kleveti, časti i sramoćenju jer taj zakon pravim demokratima oduzima najuzvišenije ljudsko pravo – slobodu, a štiti političare. To je razlog što najveći broj političara sudjeluje u lopovluku. Treba također mijenjati i Ustav.
U demokraciji postoje javne i privatne osobe. Javne osobe se prozivaju na različite načine, a privatne osobe nitko ne dira. Tim komunističkim zakonom u Hrvatskoj se najviše koristi neki sadašnji i bivši političari, a to nam još jednom pokazuje kakvu demokraciju imamo.
U demokratskoj državi ništa se ne zabranjuje. U Italiji i danas postoji fašistička stranka i nitko u Italiji ne vidi opasnost od nje. Zamislimo reakcije hrvatskih antifašista kada bi netko osnovao Ustašku stranku?
Sve stare hrvatske simbole i pokliče, koji su se u drukčijoj verziji koristili u NDH, danas antifašisti pokušavaju zabraniti. Ovi antifašisti ne priznaju hrvatski identitet i borbu naših predaka za hrvatsku državu. Oni priznaju samo sebe i svoje privilegije koje su imali u bivšoj državi.
Danas antifašisti pokušavaju zabraniti antički hrvatski grb i hrvatski poklič ‘Za dom spremni’ kao ustaške i fašističke kreacije , a to nam potvrđuju ranije navednu tezu o sebičnim i neobrazovanim antifašistima. Ništa im ne smeta kao početno bijelo polje na hrvatskom grbu jer ga je koristila NDH.
Međutim, na krovu crkve sv. Marka u Zagrebu takav grb stoji stoljećima, davno prije NDH. Bijelo polje je simbol sunca i svijetlosti, dakle, simbol mudrosti i spoznaje, a to hrvatskim antifašistima nedostaje.
Sloboda mišljenja mora biti prisutna u medijima i obrazovanju ako želimo napredak u kreativnosti i znanosti, a toga još nema u Hrvatskoj. Narodu se još i danas nameću povjesne laži kao istina. Primjerice, i danas se lažno optužuje Pavelića da je fašističkoj Italiji poklonio Istru, Rijeku, Cres, Lošinj, Unije, Susak, Zadar sa okolicom, Lastavo i Plagružu mada činjenice nedvojbeno pokazuje drukčije.
Očito, antifašistički lažljivci nikad nisu pročitali Rapalske ugovore iz 1920. godine pa i danas truju i obmanjuju hrvatsku mladež lažima.
Laži o ustašama i Jasenovcu nitko ne smije propitivati mada novootkrivene činjenice jasno ukazuju na laži i zločine Titinih antifašista. Zar nam ovo ne govori o agoniji i duhovnom rastrojstvu novonastalih antifašista koji se boje ako se otkrije prava istina o njihovim predcima?
To je razlog zašto novonastali antifašisti i dalje slave Tita, koji je u biti bio nacist kao i Hitler, jer oba su došla na vlast uz pomoć nacionalnog socijalizma – njemačkog i jugoslavenskog, dakle, nacizma i progonili su svakoga koji im se nije naklonio. Oni danas u Hrvatskoj traže Titinu demokraciju, dakle, otvorenu diskriminaciju i progon Hrvata. Možda je ovo i razlog zašto u Hrvatskoj antifišasti vide samo fašizam jer su se ponašaju kao pravi nacisti.
Pravi antifašisti su se borili protiv talijanskog fašizma, a to su bili dalmatinski partizani koji su se borili za hrvatske umjesto jugoslavenskih interesa i vjerovali su u demokraciju i privatno vlasništvo.
Međutim, pri kraju rata četnici su postali partizani i tako izvršili najveći pokolj Hrvata uz blagoslov bezosjećanog i lažljivog tiranina Tita koji današnji antifašisti negiraju. Mnogi dalmatinski partizani koji su bili članovi HSS nakon nametanja komunističkog nacizma odrekli su se Tita. Neki su uspjeli pobjeći iz Jugoslavije, a neki su nastavili živjeti kao državni neprijatelji u teškom siromaštvu.
Premijer Plenković je bistar čovjek i izvrstan govornik, ali snosi veliku odgovornost za ponašanje antifašista. Ne zbog toga što je koalirao sa nekim članovima iz HNS nego zbog šutnje kad su u pitanju ovakvi antifašisti. Kao razuman čovjek treba se suprostaviti ovakvim antifašistima jer ga oni optužuju da vodi fašističku Vladu. Da bi postojao antifašizam mora postojati i fašizam, a to je logičan zaključak. Stoga se očekuje od Plenkovića da se o tome javno izjasni.
Da bi Plenković dokazao da je raskrstio sa jugoslavenskim nacistima, mora lustrirati sve bivše komuniste, udbaše, kosovce i njihove doušnike. Dakle, ne trebaju nam nikakve osvete ni progoni, ali nam treba lustracija koja bih ih udaljila iz svih državnih i javnih funkcija.
Bez ikakve sumnje vjerujem da je među hrvatskim komunistima bilo dobrih i poštenih ljudi koji su postali komunisti iz nužde. Ako nisu činili zlo drugima, njih ne treba uklanjati sa funkcija jer neki od njih su progledali i činili dobro svojem narodu.
Srećko Radović
Pismo čitatelja
Hop