“Koji smo mi samoubilački narod, ono samostrpljenje do uništenja”, bio je jedan od najboljih objašnjenja kako je propadala Hrvatska.
Redom propadaju giganti od INA-e do HEP-a. Narod raspravlja o pločama, ili u Vukovaru ili Jasenovcu ili po trgovima, novinarski poslušnici preko ploča skreću pozornost, a komunisti lijevi i desni kradu li ga kradu…Nikome nije palo na pamet da su ploče potpuno isti rukopis, iste kuhinje? Pa normalno, komunističke. Pa zašto postoji provincijalni komunist, kumrovečki profa Pupovac? Upravo za dizanje tenzija i skretanje pozornosti. Kada bi bio stvarni protivnik likova na vlasti, ne bi bio s njima. Komunisti imaju svoj folklor. I to su izabrane zvijezde o kojima se piše, to su glumci o kojima se govori, to su novinari s JNA pedigreom… oni vrte priču… pojavljuju se kada je potrebno da skrenu priču s važnih životnih tema, bore se za slične sebi, ali kao i Pupovac za uvijek iste stvarne vlastodršce. One u sjeni. Oni su povezani i dio su istog miljea. Danas je najveći problem Hrvatske nelegalni rad RBA zadruga, a tako je i u bivšim zemljama Jugoslavije, skrbnički račun INA-e, pljačka HEP-a, pretvorba Zagrebačke banke, skrbnički računi uništenih tvrtki, uglavnom skrbnički…o svemu tome smo jedini otvoreno pisali…
No zadržimo se na HEP-u. On je sada u žiži. Jutarnji zamagljuje, mi donosimo podatke. Jedna trećina kapaciteta radi. Mnoga postrojenja koja su imala posade za održavanja i kontrolu, osiguranje od terorističkih napada potpuno su prazna. U naselju Dubec bez problema uđete u prostor i eksplozijom uništite postrojenje, tako je i u Samoboru, mnogim gradskim postrojenjima. Uz radničku cestu i na žitnjaku postrojenje je vrlo lako dostupno za teroristički napad, a blizina zaobilaznice omogućuje lagani bijeg iz grada. Time je ugrožena nacionalna sigurnost, jer nema niti jedne osobe u krugu tih postrojenja, koja bi javila havariju ili brinula o kapacitetima. I tako je godinama. HEP je nesposoban u tim postrojenjima pokositi travu, nema čak niti alate za takve jednostavne radnje, pa pušta sumnjive privatne tvrtke, koje ne prijavljuju svoje radnike, da potpuno nestručni kose postrojenja velikog rizika i time stvore moguću havariju. Vlasnik te tvrtke nikada nije prisutan među svojim radnicima, a niti djelatnik HEP-a.
Kapacitet kojim raspolaže Hep je oko 4000 mw svih izvora, ali zbog neodržavanje koristivo je svega 900 mw, ostalo uvozimo. Znači zbog neodržavanja kapaciteta i pljačke uvozimo oko 67% struje. Na dan. I to ne na frakfurtskom tržištu , pa niti strateškom kupnjom par mjeseci ranije, već tzv. spot kupnjom, kada se potreba pokaže, a to nas košta 50% više od ponuđene cijene frankfurtske burze.
20170629132601939Tko nam dobavlja struju? Vuk Hamović.
Njegov otac Rade Hamović porijeklo vuče iz poznate srpske porodice iz Hercegovine. Kao školovan oficir, Rade Hamović se na početku II svjetskog rata priključio se borbi i bio je istaknut učesnik NOB-a. Nosilac je niza odlikovanja, uključujući i ordena narodnog heroja. Poslije rata je služio kao general, a jedno vrijeme bio je i načelnik Generalštaba JNA. Slučajno je i on komunist?
Poseban poslovni uspjeh njegove tvrtke “East Point” zabilježio je baveći se restruktuiranjem klirinških dugova izmedju Jugoslavije i SSSR i njihovim plasmanom na tržišta kapitala u Londonu i Frankfurtu. Da li je sada jasno kakve veze on ima s našim vladarima?
Ovim novcima ovladao je tržištem energetike. Njemu je komunistička klika predala vođenje svih energetskih kapaciteta u Republici Srpskoj, a najpoznatiji je trgovac električnom energijom u regiji. I dok se mi bavimo pločama, ovaj čovjek oslabljuje naše kapacitete, izvlači milijarde iz HEP-a. U prijevodu oslabljuje nam sigurnost.
Perica Jukić šef HEP-a s njim je pregovarao i o kupnji termoelektrane kod Doboja. Evo u što bi nas Perica uvalio;
Iako je u javnosti ovo predstavljeno kao uspješna privatizacija, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) doznaje da Rudnik nije kupljen u cjelini, zajedno sa dugovima i potraživanjima.Prema financijskoj i sudskoj dokumentaciji, prije devet godina došlo je do svojevrsne podjele Rudnika, pri čemu je veći dio imovine – zemljište, zgrade i oprema – postao imovina novoosnovane firme „EFT Grup – Rudnik lignita Stanari“, koja je bila u većinskom vlasništvu EFT-a.
Ono što je ostalo – restoran, malo zemlje, dugovi i teško naplativa potraživanja – poslano je u stečaj.Dokumentacija pokazuje da je imovina prodana za 10,5 miliona maraka, iako je knjigovodstveno vrijedila 28,8 miliona maraka. Zemljište površine 267 hektara je prepušteno bez ikakve naknade.Ispod zemlje u Stanarima ima najmanje 100 miliona tona lignita, čija je trenutna tržišna vrijednost oko šest milijardi maraka.
Dragan Mikerević, koji je bio na čelu Vlade Republike Srpske koja je to odobrila, kaže da stari rudnik nije bio profitabilan i da je pravio gubitke. „Kada treba da riješite problem, onda morate biti spremni kao hirurg da odsiječete ruku da biste sačuvali organizam.
U tom momentu odlučujete što ćete odsjeći. Mi smo odlučili tako“, kaže Mikerević u razgovoru za CIN.Osnovna djelatnost grupacije EFT su investicije i trgovina energijom, a krajnji vlasnik je kompanija EFT Investment Plc, firma registriran na Cipru, navedeno je u revizorskom izvještaju firme. Većinski vlasnici su Vuk Hamović i njegov sin Miloš. Hamovića, srpskog biznismena koji ima adresu i u Londonu, mediji nazivaju balkanskim kraljem struje.
Zbrojimo li Stanare i vjetroelektranu kod Pađena, za koju se otimao Sanader i Milanović, izgleda da nečije loše investicije treba uvijek kupiti i pokriti HEP. U Pađenima vjetroelektrane nisu imale pokriveni kapcitet za izvlačenje stvorene energije u dovoljnom kapacitetu, pa je na kraju sve prodano HEP-u po duplo skupljoj cijeni. Čini se da i ovaj projekt s prvoborcem Hamovićem ima sličnu sliku.
Inače svako imalo pismen razumije da HEP ako ima uništen kapacitete u omjeru 2/3, mora kupovati skupu struju, a zarada je ogromna Hamovića, štetu plaćaju građani Hrvatske. S toga bi se uništeni HEP mogao nazvati Hamović elektoroprivreda, ne treba ni slova mijenjati u imenu.
HOP
