Istra je najbolje primjenila rankovićev sustav uništenja hrvatskog bića. Doseljeni Srbi i bosanski Jugoslaveni, pa čak i albanski Jugoslaveni učinili su sve da stvore jednu tzv. Istarsku naciju, punu mržnje prema Hrvatskoj. Istarska nacija je potpuno isti obrazac kao što je Jugoslavenska nacija, u principu VELIKOSRPSKA.
Preko Srba u odvjetništvu koji su ogromna većina u Puli, sudaca, političkog aparata , svaki dan sve više istarski projekt živi. U Puli svaka druga riječ je istarsko, od milijeka, kruha, pršuta, kobasica, jote, biske, terana. Rekli bi neki što je čudno. Upravo preko tih trivijalnih stvari, usađuje se duh tzv. Istrijanstva. Hrana nema obilježje nekog grada, koji se tako istakao kvalitetom, već regionalno, promovira se jedna trula srpska ideja. Tako je i u sportu, privredi i politici.
Drugi segment prodan narodu; kako je Zagreb sve opljačkao stvara otpor prema Zagrebu, iako su IDS-ovci sve oplindrali i izdajnički uništili. I to sve uz strašnu korupciju u sudstvu i policiji, naravno uz medijsku pompu Glasa Istre, kojim je upravljao lokalni kriminilac, a kojeg je takvo sudstvo izvuklo iz zatvora nakon pljačke mljekare.
U principu u Jugoslaviji je uništena Istra, zaostala srpska kasaba. Jezivih prometnica, trgovački izolirana i nagrđena komunističkom privredom.
Danas u Hrvatskoj Istra ima najsuvremenije prometnice, uređene starine, turističke komplekse i trgovačke centre, a bre Istrijani su ugroženi jer to još uvijek nije Sao Krajina, udruženih srpskih lopova, kriminalaca i lokalnih izdajnika. Ono što je politička ološ napravila Hrvatskoj, u Istri rade izmišljeni nacionalno Istrijani.
Zašto se sada ta ološ želi otcjepiti?
Isti obrazac kao u Jugoslaviji. Kada su provaljeni i otkriveni preko slučaja Đureković i nestanka novaca 1971. godine u vrijednosti od 25 milijardi maraka, lopovi stvaraju nove države kako ne bi bili suđeni u Jugi, koriste nezadovoljstvo Hrvata i tako prikrivaju svoja zlodjela i protiv naroda i države stvaranjem novih zemalja. Danas to srpska klika radi u Istri, stvaranjem nove republike brišu se zločini i pljačka građana Istre. Problem Savudrijske vale idealan je za potenciranje te ideje. Hrvatska se proglašava nesposobnom i idesova ološ stupa na scenu.
U Hrvatskoj se opet otvara udruživanje sa Srbijom, kako bi pak stvaranjem neke takve unije zajednička komunistička ološ prikrila nacionalni lopovluk. Mahanje nacionalnim i nadnacionalnim uvijek u konačnici znači u regiji prikrivanje zločina i lopovluka. Korupcija u zemlji toliko je daleko otišla da se jedino novim zajednicama može prikriti.
Istra je najkorumpiraniji dio države, u kojem idesov ološ drži taocem 200 000 ljudi. Taj broj ljudi manji je od predgrađa Zagreba, ali je i kao šaka srpskog jada na Banovini odlučio ucjenjivati pokradenu zemlju preko svog lopovskog kadra, zazivajući niske strasti s izmišljenom nacijom.
Nacijom koja danas Hrvate nazvane po kućnom broju od strane Talijana, jer nisu im drugačije mogli promijeniti prezime, Quaranta ( što znači 40), predstavlja kao istarsku elitu. Sramotno. Takvi ponženi kadrovi danas i dalje ponižavaju Istru, jer mirno gledaju kako jugo bagra u Istri uništava sve Hrvatsko, kao što su to gledali u vrijeme Italije.
Igor Drenjančević
HOP
