NEK SE ZOVE KAKO GOD ŽELITE-
SADA JE VRIJEME ZA PROMJENE U HEP-u
Ministarstvo državne imovine 13. Srpnja 2017. na svojim službenim stranicama objavilo je „Javni natječaj za odabir kandidata za predsjednika i člana Uprave trgovačkog društva HEP d.d. .“
Odmah se nameće i pitanje u vezi ovog natječaja koje glasi: Kako je moguće da Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i resorni ministar Tomislav Ćorić ne biraju stručnjake za vođenje ove najznačajnije i najvrijednije nacionalne kompanije u čijem je HEP resoru i za čije poslovanje formacijski odgovaraju?
Štoviše, da paradoks bude veći, savjetnik gospodina Marića i njegov osobni prijatelj (koji je lektorirao pa čak i pisao predgovor u nekim od nedavnih knjiga koje je napisao ovaj profesor ekonomskog fakulteta), gosp. Mihovil Bogoslav Matković „tezgari“ po HEP-u svojim navodnim utjecajem na izbor kandidata. Nevjerojatno je da jedan intelektualac, pribjegava ovakvim metodama, kako bi ostvario osobnu korist, a postavlja se i pitanje tko je gospodinu dozvolio ulazak u službene prostorije HEP-a i s kojom svrhom (čitaj: razlogom)?! Čovjek koji korijene vuće iz Medova Dolca, (kao i književnik Ivan Raos) iz skromne seljačke obitelji s više djece, prigodno oživljava likove iz kultne serije „Prosjaci i sinovi“. Naime, ovaj „Matan“, šezdesetšestogodišnji profesor hrvatskog jezika koji je u HEP-u prije umirovljenja obnašao niskorangirane poslove novinara ili glasnogovornika, ophodio je 2 dana prije službene objave natječaja zainteresirane adrese s tekstom natječaja uz naznake da će se on „pitati“ kod izbora kandidata kao i da će sigurno biti član Nadzornog odbora HEP-a. Zna gospodin Matković kako se to radi, jer je i sam svojevremeno iskadriran od Stipe Šuvara („hrvatski političar komunist, sociolog i sveučilišni profesor).“(izvor: hr.wikipedia.org).Kako nije bilo „očekivane“ reakcije od zainteresiranih kandidata, pribjegao je drugom lukavstvu pa je na ključne managerske adrese banuo u utorak 18.07. 2017., s Ugovorom za markentinške usluge njegove firme na tri stranice s njegovim potpisom. Naravno, u svojoj HEP-ovskoj radnoj praksi uočio je da se svašta plaćalo kroz ovaj vid izdataka pa je i on „pružio ruku“.
Pored inih uvjeta prema ovom Natječaju kandidati moraju predočiti i dokument o završenom diplomskom studiju tehničke, ekonomske ili pravne struke. Ovo je formulacija koja je kod aspiranata iz krugova HEP-a već izazvala brojne prijepore o tome što je obuhvaćeno definicijom „tehnička struka“. Pomalo je poražavajuća činjenica da u sadašnjem stranačkom managementu ima svakakvih diploma, a najmanje diplomiranih inženjera elektrotehnike. Svojevremeno je kružila priča da je jedan od HNS-ovih velikih managera s diplomom inženjera prometa – smjer željezničar, kako bi zadovoljio svoju taštinu, u roku od 20 dana donio i diplomu inženjera elektrotehnike. Naime, iziritiran što su mu neki kolege osporili autentičnost tako na brzinu pribavljene diplome donio je potvrdu o vjerodostojnosti iste potpisanu od strane Željka Dolačkog, šefa policije poznatog po optužbi za pljačku sefa u policijskoj stanici u Heinzlovoj u Zagrebu.
Pored ovog navedenog HNS-ovca koji se zadnjih dana hvali članskom knjižicom HDZ-a (HNS-ovu je pospremio u pričuvu, do ponovne uporabe), još ima značajan broj visokopozicioniranih HEP-ovaca koji imaju diplome prometnog ili sličnih fakulteta uglavnom završenih u poznim godinama. Inače u ovoj kompaniji ima više od 1.300 diplomiranih inženjera elektrotehnike od kojih njih preko 300 s akademskim statusom magistra ili doktora znanosti. Ostaje da vidimo je li ministar Goran Marić odobrio ovu formulaciju upravo radi nekih svojih favorita.
Interesantno je da se pored dokumenta o završenom diplomskom studiju, traži također i znanje najmanje jednog svjetskog jezika, a kao dokaz o ispunjavanju traženog uvjeta kandidat pored životopisa treba priložiti i potvrdu „sveučilišne ustanove ili ovlaštene škole, ili centra za strane jezika o poznavanju najmanje jednog svjetskog jezika“. Očito je da je ovdje riječ o namjernom triku koji bi trebao omogućiti nekim podobnima, ciljanim managerima HEP-a sa sumnjivim diplomama stečenim u poznim četrdesetim ili pedesetim godinama života uz rad u najvećem broju slučajeva na poslovima elektromontera, da dobiju ovaj dokument bez pokrića koji u navedenim ustanovama košta od 500 do 1.000 EUR-a. Naime razlika između pojma znanje i poznavanje je ogromna, a na žalost i sramotu HEP-a i do sada samo rijetki iz visokog HEP-ovog managementa su vladali stranim jezikom. To nije slučaj ni sa jednim članom uprave bilo koje zemlje iz hrvatskog okruženja.
Zanimljivo će biti svjedočiti izboru predsjednika i članova uprave kao i eventualnoj provjeri utemeljenosti ovako prikupljenih potvrda o „poznavanju“ stranog jezika i vjerodostojnosti diplome.
HOP