Reakcija vukovarskog dragovoljca: Širenje mržnje u emisiji Ace Stankovića

0
3414

ŠIRENJE MRŽNJE NA HRT-u

Jugoslaven Stanković, koji je ne tako davno izjavio da mu se gade Srbi i Hrvati, ugostio je u svojoj emisiji Srđana Milankovića, zamjenika gradonačelnika Vukovara iz Demografskog Saveza Srba, Srbina koji je tijekom cijele emisije svojim govorom mržnje prema Hrvatima iz Vukovara i retorikom iz 1991.god pokušavao rehabilitirati zločine koji su na tom području počinjeni. Služio se informacijama koje su tih ratnih godina objavljivane po Srbiji i koje su bile dio specijalnog rata sa ciljem da se stvori slika o Hrvatima kao naciji, koja je genocidna i koja ubija sve što je Srpsko bez obzira na starosnu dob i spol.
Po svemu što je rečeno u emisiji, Srđan je očito veliki protivnik suživota u Vukovaru jer da nije tako onda bi se koristio činjenicama koje su u suprotnosti sa njegovim nacionalističkim izjavama punim govora mržnje.
Ako sam ja kao Hrvatski branitelj uspio nabaviti „Naređenje komande 1.VO str.pov.br. 1614-174 od 20.11.1991.god. i 1614-182 od 23.11.1991.god. za asanaciju Vukovara i Borova“, kao i izvješće komisije koja je radila asanaciju, vjerujem da to i njemu nije bio problem kao Srbinu i pravniku ili ga to ne zanima.
U izvješću te komisije na 15 stranica, koje je dostavljeno Komande 1.VO, pod stavkom 3. stoji:
„U sklopu asanacije Borova i Vukovara izvršeno je raščiščavanje svih ulica u gradu u ukupnoj dužini od 243 km. Ukupna masa izvučenog otpadnog materijala se kreće oko
34.000 m³. Isto tako iz ruševina je izvučeno 1.328 osobnih vozila, 136 većih privrednih vozila i autobusa i 92 specijalna vozila.“
Pod stavkom 5.
Na asanaciju i sanaciju Vukovara i Borova trošeno je 86.370 litara pogonskog goriva i pređeno 397.847 km.
Svi ovi podaci govore o tome koliko je Vukovar bio razoren ali na Srđana to nije ostavilo dojam koliko bombardiranje Srbije od strane NATO snaga.
Srđan traži postavljanje spomen table za poginule srpske civile za koje još nisu utvrdili točan broj te u tome kontekstu spominje dječji vrtić u Borovom. Postavljanje takvih spomen obilježja je jedan oblik širenja nacionalne mržnje a takav primjer imamo u selu Medari nedaleko Okučana. Spomen obilježje se odnosi na sve poginule srpske teroriste, na civile koji su stradali u prometnim nesrećama, osobe koje je ubilo drvo prilikom sječe i krađe te razni drugi nesretni slučajevi, njih 52. Problem toga obilježja je da je Pupovac u svom biltenu 2015.god. koji je podijeljen u Evropskom parlamentu naveo: „ Radi se o krstu koji je podignut u znak sjećanja na 65 stanovnika, mahom civila toga kraja, koji su ubijenih u proteklom ratu“.
Pupovac je sa ciljem širenja mržnje sa 52 podigao broj na 65, i sve to pripisao Hrvatima, odnosno Hrvatskim braniteljima da su oni krivi jer su branili svoje i pri tome ubili Srpske teroriste, da su oni krivi jer je nekoga ubilo drvo, da su krivi jer je pijani četnik poginuo u prometnoj….
Dali si ti Srđane ikada osudio takve laži, toga Pupovca? Nisi i nećeš jer ti i tebi takvi slični koji zastupate Srpsku manjinu radite po uhodanom šablonu: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, …
U svome izlaganju si rekao da u Koloni sjećanja ne sudjeluješ jer bi izgubio povjerenje svoje zajednice i da ne bi bio relevantan a sve to zbog spomen obilježja koje želite postaviti u dvorištu vrtića Borova kao da i očekuješ iskren stav na dugoj strani.
Srđane, ti si na drugoj strani i to onoj terorističkoj iz 1991.godine, zalažeš se i podržavaš genocidnu politiku iz toga vremena.
Na stranici 10 izvješća komisije koja je radila asanaciju pod stavkom 6. Značajne informacije, stoji:
a) „ Slučaj „pokolja djece“ srpske nacionalnosti u dečijem obdaništu u Borovu , nema pokazatelja da bi se ova vest potvrdila. Detaljnom pretragom objekata, predmeta u obdaništu i zemljišta, ukazuje da u ovom objektu nije izvršen nikakav pokolj. U dvorištu je eshumirano 12 leševa ukopanih u plitke grobove, ali se radi da su leševi identifikovani i da se radi o starijim osobama hrvatske nacionalnosti i pripadnicima poravojnih formacija“.
b) Slučaj „Spaljivanja leševa u krematoriju vukovarske bolnice“ i „transplatacije delova tela“, lišena je svake osnove. Ova vest je proizvod organa SAO Krajine, određenih lekara vukovarske bolnicei dela domaće neobjektivne štampe. Komisija sa istražnim sudskim organima je naučnom ekspertizom dokazala da je proces spaljivanja amputiranih delova ekstrema ……..
Komisija u daljnjem navodi „Da su takve dezinformacije plod nekvalifikovanih ljudi i nekorektne političke fabrikacije“ te predlaže da se podnese krivična prijava protiv ministra zdravlja SAO krajine dr. Jović Mladena i upravnika bolnice majora Kardašević Branislava koji su objavili tu vijest i dopustili televizijskim ekipama ulazak u krematorij bolnice Vukovara u cilju snimanja i objavljivanja.
Pročitaj u cijelosti još jedanput to VAŠE izvješće Srđane to je samo 15 stranica.
Rekao si Srđane da nije „legitimno“ da se etiketira jedan narod, da to u Vukovaru što se događalo nema nikakvu „legimitaciju“ i da se krivnja baca na Srpsku zajednicu a posebno Srpsku zajednicu u Vukovaru. Kako onda objašnjavaš da je ta komisija na području Vukovara i Borova nakon pada Vukovara sve do 20. siječnja 1992.godine, pronalazila i identificirala sviježe ljudske leševe gdje se navodi da je u gradu organizirana tiha likvidacija ljudi gdje su vidljiva zvjerstva kao klanje, spaljivanje, pucanje u sljepoočnicu, ubijanje lovačkim oružjem za krupnu divljač i druga. Navodi se da pravosudni organi općine Vukovar opstruiraju rad komisije i da bi u bliskoj budućnosti moglo doći do neželjenih posljedica za obitelji porodica poginulih.
A što se tiče Ovčare vjerujem da imaš rukom pisani dnevnik 80. mtbr u kojem se navodi:
„S.Negoslavci, 20.11. 91. 22.35h,
Iz rejona Ovčara povučeno je obezbjeđenje logora zarobljenih ZNG i dr. Dužnost su preuzeli vukovarski teritorijalci. Četa vojne policije i dežurni organi iz komande brigade su se vratili u s. Negoslace“.

Izričito se govori o vukovarskom TO ne o nekom drugom TO ili dobrovoljcima.
Da te podsjetim, da je na području Vukovara do pada, bilo razno raznih TO jedinica, TO Tovarnik, TO Sremska Mitrovica, Podunavska brigada TO, TO Stara Pazova, TO Negoslavci, TO Sotin, TO Petrova Gora i još neki koji se točno navode u zapovijedima za napad na Vukovar. Isto tako u tim zapovijedima se točno navode imena dobrovoljačkih jedinica, dorovoljci iz Novog Sada, dobrovoljačka četa iz Smederevske Palanke, Šešeljevi dobrovoljci, odred „Leve sudoperice“….. kao i mnoge jedinice JNA. Na Ovčari na dan genocida nad Hrvatima iz Vukovara, ranjenicima iz bolnice i braniteljima Vukovara bili su vukovarski teritorijalci.
Pročitaj taj dnevnik još jednom Srđane pa reci na koga bi se trebala baciti krivnja za Ovčaru. Isto sve ovo vrijedi za voditelja Stankovića koji je za ovo trebao znati ili se pravi da ne zna. Bit će da je ovo drugo.
Vjerujem da ćete obojica ostati pri svome, u neznanju i ne prihvaćanju ovakvih činjenica šireći i dalje nacionalnu netrpeljivost i mržnju u Vukovaru i RH. Stoga vam preporučujem da drugi puta u studiju opravdate svoje stavove i mašete naređenjem Mile Mrkšića, „ZAPOVEST ZA BLOKADU I NAPAD“ koja se odnosi na Vukovar i gdje se u jedno dijelu navodi:
„Neprijatelj je dobro pripremljen i obučen za izvođenje uličnih borbi….
U obranu je uključen i obučen deo žena i dece sa već pripremljenim snajperima“.

Ratni dnevnik 80.mtbr

Ovakav dio u zapovjedi koji se odnosio na žene i djecu u Vukovaru značilo je samo jedno a to dobro znaju oni koji su ratovali kakvo je mišljenje o snajperistima u ratu i kako bi oni završavali prilikom zarobljavanja bez obzira imali u tome trenutku snajpersku pušku ili ne.
Vidimo se u Koloni sjećanja.

Vukovarski branitelj

Hop