Treći ukrajinski front (3-й Ukrainskiй front) bio je operativno-strategijska formacija sovjetskih snaga za vrijeme svjetske vojne.
Formiran je na jugozapadu 20. 10 1943. na osnovu naredbe Stavke Vrhovne komande od 16. 10. 1943. godine preimenovanjem Jugozapadnog fronta. U početku su ga činili uprava (štab), 1. i 8. gardijska armija, 6, 12, 46. armija i 17. vazduhoplovna armija. Kasnije su u njega uključeni 5. udarna, 4. i 9. gardijska, 26, 27, 28, 37, 57. armija, 6. gardijska tenkovska armija, 1, 2, 4. bugarska armija. Trećem ukrajinskom frontu operativno je bila potčinjena Dunavska vojna flotila Sovjetske ratne mornarice.- piše izvor wikipedije.
Za nas je zanimljiv zapovjednik, Fjodor Ivanović Tolbuhin. General Tolbuhin je oslobodio Beograd. Zato što titovi partizani to nisu bili u stanju niti su imali kapacitete za takvu složenu akciju. Prema procjenama stručnjaka koji su utvrdili raspored snaga Nijemci i NDH-a imali su kapacitete da državu Hrvatsku obrane od loše organiziranih partizana. Zato se tek ruskom pomoći stvar se promijenila. General Ždanov piše generalu Tolbuhinu da se proboju obruča oko Beograda pridružilo dva kamiona titovih partizana.
Beograd je napadalo oko 500 000 Sovjeta protiv 200 000 Nijemaca. Prema ruskim izvorima baš zbog ogromne sovjetske pomoći Titu 1945. godine ,Jugoslavija je bila okupirana od sovjeta, a nadređena osoba Titu bio je po ruskim izvorima general Tolbuhin. U našim udžbenicima niti riječ o tome ne piše, ali je zanimljivo kako je u to vrijeme Jugoslavija rigoroznija država socijalizma od sovjetske. Kako bi se dodvorila Sovjetima. Što potrđuje ovu teoriju.
Najveći sukob Staljina i Tita kreće baš zbog činjenice da Tito umanjuje ulogu sovjeta prilikom oslobođenja. Zagreb partizani nisu oslobodili u borbama već ulaskom dvjestotinjak odrpanaca koji su ušli u grad dan nakon kapitulacije ,shvativši kako obrane grada nema. Tako je bilo i u drugim mjestima.
Isto tako komunistički revizionisti povijesti prešućuju tajni ugovor NATO saveza i Jugoslavije u svezi moguće pomoći u slučaju napada na Jugoslaviju, poglavito iz Bugarske, nakon razlaza Tito -Staljin.
Stalne članice Turska i Grčka u toj situaciji priskočile bi u pomoć Jugoslaviji.
Partizani nisu imali kapacitete da samostalno djeluju pri “oslobođenju”, ali su pri kraju rata imali dovoljno ljudi za pljačku i pokolj suprotne strane.
HOP
