Židovska zajednica u Hrvatskoj je u permanentnom sukobu s hrvatskom vlašću. Vođena je osobom koja dijeli svjetonazor s Miloradom Pupovcem, pa čak i odvjetnika. Nedodirljiva u smislu svake kritike, jer se preko srpskih lobija nabacuje glavna odgovornost za holokaust Hrvatima, što je naravno monstruozna laž. Komunistička Jugoslavija rasla je na optužbi Hrvata. Ipak brojke pokazuju da je židovska zajednica u Hrvatskoj instrumentalizirana za srpske interese.
U Srbiji za vrijeme Nedića tijekom 2. svjetskog rata 500 najuglednijih intelektualaca je potpisalo potporu istrebljenju Židova. I to je učinjeno temeljito. Ubijeno je oko 15000 Židova. Njihovo istrebljenje je podržala i Srpska pravoslavna crkva, a njeni najvažniji rukovodici su među tih spomenutih 500 intelektualaca. Židovska zajednica u Hrvatskoj taj detalj prešućuje. Arhiepiskop Aleksandar u svojoj knjizi o HPC-u piše te činjenice, koje nikoga u židovskoj zajednici RH ne brinu previše. Isto tako židovska zajednica uvijek naglašava srušenu sinagogu u današnjoj Praškoj ulici za vrijeme NDH, ali prešućuje srušene sinagoge u Karlovcu i Rijeci za vrijeme režima Josipa Broza Tita. Na taj način ona postaje instrument komunizma.
Što je još čudno? Na području bivše zemlje Židovi su poubijani najviše u Srbiji i ostalim republikama koje sada najviše grakću na NDH. Ali revizijom povijesti najviše se optužuju upravo Hrvati za njihov pokolj. Najviše Židova ostalo je živo baš na području NDH-a, što je povijesna činjenica, pa svaki se znanstvenik treba upitati kako je moguće da je onda veći zločinac Pavelić od Nedića, koji je sve Židove poubijao temeljito?
Iz Hrvatske se najviše Židove 1948 godine iselilo u Izrael. Današnji Židovi u Hrvatskoj su s područja Hrvatske. Nitko ne postavlja pitanja koliko je Jugoslavija dobila novaca za njihove preseljenje, ali se postavlja pitanje koliko je plaćano tijekom rata za njihov transport u Njemačku. Usporediti se ne može ove dvije stavke, ali je činjenica da ako su odlazili iz ex Jugoslavije, znači kako su ostali živi i da Pavelić nije likvidirao brojku Židova koju se spominje.
Svakako laži komunističke Jugoslavije o ubojstvu 800 000 Židova i Srba u Jasenovcu je monstruozna laž, kojom se po svijetu i danas barata, broj baraka u Jasenovcu je poznat i tako što ne bi moglo biti moguće, jer jedva 800 ljudi je moglo stati u jednom momentu u taj sabirni logor. Zbog čega je i židovska zajednica dugo godina šutjela o toj laži? Danas komunistički revizionisti to smatraju revizijom povijesti.
Nabijanje krivice Hrvatima briše se ogromna srpska odgovornost u Nedićevoj Srbiji. U tome pomaže i židovska šutnja. Prvi komunistički popis stanovništva jasno govori da je broj Srba prije i poslije rata približan, broj Židova u Europi 1948. godine je manji za 200 000 u odnosu na 1933. godinu prema židovskom almanhu, znači prema njihovim podacima. Gdje je 6 milijuna ubijenih Židova? To do danas nije jasno.
U slučaju broja Hrvata prije rata i nakon prebrojavanja u komunističkoj Jugoslaviji je osjetno manji. Postoji milijunski manjak, što se mjeri prirodnom smrću, te smrću u vojskama NDH-a, partizana, te ogromnim stradanjem na Križnom putu. I o toj činjenici se mudro šuti.
U Rusiji svećenici ubijeni od strane komunista proglašeni su mučenicima, u Hrvatskoj oni su proglašeni izdajnicima. I tu je problem naše povijesti. Pišu je komunistički prevaranti. Hrvatska pravoslavna crkva je ostala bez svećenstva koje je poubijeno od partizana, da bi njihove pozicije preuzeli svećenici srpske crkve koji su zagovarali genocid nad Židovima.
Danas mi sve Judejce nazivamo Židovima, iako se radi tek o jednoj političkoj frakciji Judeaca. Stavovi su različiti.
Hrvatska se do danas ne zna postaviti prema mnogim lažima kako spada. Komunisti i četnici u NDH nisu se borili protiv fašizma, već protiv Hrvatske države, jer u Srbiji komunistički pokret je bio slab i time se dokazuje ova teza. Borba protiv NDH bio je srpski primarni cilj, a to dokazuje i ustanak u Srbu kadu su partizani i četnici zajedno ubijali hrvatske civile i svećenike na potpuno isti način kao i 1945. godine.
1991. godine Tuđman nije rabio simbole komunističke Hrvatske u stvaranju neovisnosti, već simbole Hrvatske države, to su srpski šovinisti prepoznali kao novu NDH-a. I time pokazao tko je tko bio tada i sad.
Zanimljivo da Židovskoj zajednici u Srbiji ne smeta oznaka četništva kao antifašizma, ali u Hrvatskoj joj smeta svaki pogled na NDH-a. Farizejski baš kako je i sam izraz farizej nastao.
HOP
