Hrvatska je prvak svijeta. Mala zemlja velika, sportska nacija. Posebno je lijepo vidjeti sretnog Ivana Tucaka, osporavog stručnjaka, branitelja i čovjeka koji je preživio osobnu tragediju nakon koje bi mnogi okrenuli leđa reprezentaciji i državi.
Vaterpolisti već godinama pokazuju kako se treba voljeti dom i obraz. Iako Hrvatska ima najjaču ligu u Europi, zahvaljući političarima i pokradenoj privredi vaterpolisti jedva vežu kraj s krajem.
Mnogi klubovi su pred propašću, a neki od vaterpolista nisu dobili plaću i po osam mjeseci, sportaši su pokazali moral i snagu o kojoj naše nogometne zvijezde mogu sanjati, a poneki košarkaši se mogu ugledati. Dok naš košarkaš Hezonja ne želi igrati za reprezentaciju i draži mu je klupski uspjeh i novac, ovi skromni ljudi posramili su sve političke klaune i umišljene veličine u zemlji. Iako materijalno poniženi našli su snage u sebi da zasjednu na tron. Time je ovaj uspjeh veličanstven, poseban i moralno najvažniji do sada.
Što im reći osim veliko hvala, pokazali ste u zemlji gdje se obraz i domoljublje prodaje za judine škude kako biti čovjek i veličina. Posebno je ovo velika pobjeda nad izdajničkim medijima koji ne trpe niti jedan uspjeh Hrvata.
I oni su morali priznati vašu veličinu.
U svijetu svakojakih egomanijaka upalili ste svjetlo moralnosti i čovječnosti koja ima cilj važniji od novca i hedonizma. Bar na jedan dan operirane starlete i politički pokvarenjaci nisu na naslovnicama, već san, uspjeh i čovječnost.
I.Drenjančević
HOP
