Volio bih da mi netko objasni kakav jezik je bio dalmatski, ali argumentirano i bez znanstvenih podvala. Ne znam zašto se Hrvatima nameće takva teza, ali mi se čini da netko pokušava ukazati da Dalmati nisu etnički Hrvati. Najprvo su ih tako nazvali Romani, potom Mleci, nakon njih Talijani i Srbijanci, a danas to čine hrvatski petokolonaši. Dalmati su najiskonskiji Hrvati i oni su temelj hrvatske opstojnosti.
Do danas me nitko nije uvjerio da je dalmatski jezik ikada postojao jer je nemoguće prihvatiti njegovo postajanje na temelju dvije tri rečenice Antonija Udine Burbura. Isto tako bih volio da mi netko dokaže od kojeg naziva je nastao etnik Dalmat.
Prvo, mislim da u Hrvatskoj nema linngvista. Jezik nije samo pravopis i gramatika. Jezik je etimologija i semantika jer bez njih ne možemo razumjeti hrvatsku jezičnu i inu povijest. Jezik nam otkriva cjelovitu kulturu jednog naroda. Jezik je identitet svakog naroda.
Po meni jedini živući hrvatski lingvist je Radoslav Katičić koji je pokušao i pokušava odgonetati hrvatska božanstva, mitove i toponime, a to je jedini put u hrvatsku jezičnu i inu povijest.
Kako mi nitko do danas nije objasnio od kojeg naziva je nastao etnik Dalmat, iznijeti ću moju tezu, a ona glasi: Etnik Dalmat je nastao od etnika Harvač, što ću dokazati pomoću starijih pisama.
Naime, svaki lingvist morao bi poznavati starija pisma, posebice razlike između arijskih i semitskih glasova, slova i načina pisanja. Arvac ili Arijac je etnik koji označuje Hrvate. Primjerice, Arijci su imali glasove i slova H, R, V i Č, ali te glasove i slova nisu imali Semiti pa su ih zamjenjivali drugim glasovima i slovima.
Ako je kod Semita sačuvan glas R, onda je njegovo porijeklo arijsko. U toponimu Erus-alem (Jerusalem) nalazimo arijsku suglasničku inačicu Erus i semitsku Alme, što znači da su u tom gradu nekada, prije semitizacije, živjeli Arijci.
Ovaj kombinirani naziv nam otkriva koje glasove nisu imali Semiti. Erus je kasnije postao Jerus umjesto Herus, ali na španjolskom Jerus se izgovara Herus. Slično se Jose izgovara Hoze, a izvorno ime je Vasa i Vese. Vasa se kod nas još odrazilo kao Jašo ili Aco, ali i kao Joso ili Joco, dakle, Joko.
Naime, etnik Harvač se semitskim suglasničkim pismom pisao Erus. Alme je semitski naziv za Harvače, a zajedno su označavali dvojnog i jedinstevnog Boga. Naziv Harvač se još na semitskom pisao Erbe, a preko semitskog čitanja je postao Ebre, dakle, Hebrej. Štoviše, ima nešto zbunjujuće u nazivima jer pravoslavci koriste rimski naziv za Hebreje, a to je naziv Erve, dakle, Evre, a odatle naziv Jevrej.
Zar nazivi Arab i Arap nisu ranije označavali Harvače?
Jevrej je naziv Čavaraha, dakle, Avar, što pod Bizantom postaje Obar. Zar nazivi Erve i Cerve nisu na romanskom jeziku označavali Harvače? Ovo nam nedvojbeno pokazuje da je naziv Avar semitsko romanski naziv za Harvače kao i Ebre (Hebreje). Isto tako je naziv Serbe bizantski naziv za Cerve koji su još bili poznati na romanskom jeziku kao Serve. Mleci su Istrane zvali Galioti ili Galvati, dakle, Harvati. Istra se izvorno zvala Vistra, a nikada Histria. Vistra je semitska božica Ištar.
Zar nam sve ovo ne pokazuje da su Hrvati u prošlosti bili nositelji europske, pa i globalne civilizacije, jer naziv Europa stoji za naziv Harvač ili Harpač? Grci su Harpače zvali Earpe ili Europe, a sebe su zvali Helas, što nam pokazuje da su Helasi bi semitizirani Hrvati, a još su bili poznati kao Fenitani ili Feničani.
Navodni dalmatski jezik nije ništa drugo nego kršćanski staro latinski jezik kojeg su Hrvatima na Krku nametnuli Franci preko kršćanstva, a kasnije su ga tako zvali koji si bili pravoslavci i koji su pokušali zauzeti bizantske pravoslavne prostore u Dalmciji, a to su bili svi dalmatski gradovi. Mlečanima je kasnije nametnut Danteov jezik iz Toscane, a to se osjeća i danas. Da je dalmatski jezik doista postojao sačuvao bi se do danas.
Dalmatski jezik može biti jedino čakavska ikavica ili ekavica koja je zamjenila slogovni jezik, što danas nazivamo sanskrit, i koja se sačuvala do danas.
Da su Hrvati bili poznati i kao Sanskriti nema nikakve sumnje jer Baščanska ploča je nastala koncem 11. stoljeća, a napisana je glagoljicom, sanskrtskim slogovnim jezikom i sanskritskom gramatikom.
Ovo nam pokazuje da je sanskrit bio hrvatski jezik nastao na prostoru romanske provincije Dalmacije u davnoj prošlosti odakle se širio globusom. Mnoge slogovne hrvatske riječi semantički su bliže današnjim hrvatskim slogovnim riječima nego li indi riječima. Jedina meni poznata zajednička semantička i pravopisna riječ u hrvatskom i indi jeziku je riječ griva.
Srećko Radović
HOP
Naslovna slika djelo akad. slikarice Ingrid Runtić
