Najnovija epizoda s ministrom poljoprivrede Tomislavom Tolušićem koji je pokušao u skladu s propisima Europske unije uvesti nešto reda u trgovini sa susjedima, pooštravajući kontrolu njihovih poljoprivrednih proizvoda još jednom je demaskirala premijera Andreja Plenkovića kao autokrata. S jedne strane djeluje kao eksponent EU birokracije, a s druge strane na prefrigan način vodi politiku popuštanja susjedima iz Mesićevog „regiona“.
Priče su za malu djecu da je Tomislav Tolušić samostalno donio odluku o vraćanju takse od 2000 kuna koliko je po mjerilima EU-a bilo propisano za novu detaljnu kontrolu uvoznog voće i povrća iz Mesićevog „regiona“ na prethodno smješnih 90 kuna. Jasno je da je to učinio pod pritiskom premijera Plenkovića koji na taj način samo potvrđuje da želi čeličnom rukom vladati svojim kabinetom. To se uostalom potvrdilo još od protustavne smjene triju Mostovih ministara a nastavilo brojnim smjenama na raznim nivoima. S jedne strane Andrej Plenković se ponaša u stilu Ive Sanadera, ali s druge strane on nije u potpunosti onaj koji odlučuje o ključnim odlukama Vlade.
To se najočiglednije manifestira u utjecaju koji u njegovoj Vladi, ali i prije toga dok je bio Plenkovičev šef kabineta, ima sadašnji ministar unutarnjih poslova. Davor Božinović. Da je u Hrvatskoj provedena ideološka i politička lustracija Davor Božinović ne samo da ne bi mogao biti ministar nego ne bi mogao obavljati nikakau javnu funkciju. Davor Božinović je 1987. za vrijeme komunizma bio savjetnik u Republičkom sekretarijatu za narodnu obranu SR Hrvatske, što nije mogao biti bez povezanosti s tadašnjim KOS-om. To bi ga trebalo diskvalificirati kao osobu podobnu za javnu funkciju u demokratskoj Hrvatskoj. Znakovito je da je postao član HDZ-a 1990. godine, ali je kasnije istupio iz stranke da bi ponovno, na inicijativu Jadranke Kosor 2011. godine, zajedno upravo s Andrejom Plenkovićem bio primljen u članstvo. U međuvremenu je obnašao niz veleposlaničkih dužnosti, dok ga krajem 90-ih godina Mate Granić nije, mimo znanja ravnatelja HIS-a Miroslava Tuđmana, instalirao za pomoćnika ministra i šefa Sedme uprave. Godine 2004. postao je predstojnik Ureda predsjednika Republike Stipe Mesića, nakon čega je imenovan veleposlanikom pri Misiji Republike Hrvatske u NATO-u. U Vladi Jadranke Kosor postavljen je za ministra obrane iako u tom trenutku nije bio član HDZ-a. Na prošlim saborskim izborima Davor Božinović je na petom mjestu u Prvoj izbornoj jedinici osvojio samo 475 preferencijalnih glasova pa nije ušao u Sabor, ali ga je Andrej Plenković u prvim danima nakon izbora ipak predstavljao kao svojeg posebnog savjetnika da bi ga na kraju imenovao šefom Vladinog kabineta. Indikativna je izjava Andreja Plenkovića o tom imenovanju: „Drago mi je da uloga predstojnika ureda dođe kolegi Božinoviću, iskusan je, ima znanje i ono što je važno ima i autoritet.“ On nije rekao da ga je osobno imenovao, što je bilo za očekivati, nego je uporabio izraz da mu je drago što je uloga predstojnika ureda došla kolegi Božinoviću. To se jedino može shvatiti na način da je Davor Božinović nametnut.
Postavlja se logično pitanje tko faktički kontrolira Davora Božinovića, a preko njega sad kad je postao i ministar unutarnjih poslova samog premijera Andreja Plenkovića. Odgovor je ponudio u jednom intervjuu čelnik Mosta Božo Petrov koji je u više navrata i vrlo često ponavljao da hrvatski političari služe određenim interesnim lobijima. Tko su ti koji u sjeni vladaju hrvatskim političarima? U intervjuu RTL-u Božo Petrov je izjavio: „Tjedan dana prije nego će Tihomir Orešković izgubiti povjerenje u Hrvatskom saboru posjetila su ga dva čovjeka. Gospodin Gregurić i gospodin Valentić, objašnjavajući zbog čega on više ne može biti premijer. Dakle, jasni su mentori koji u ovom trenutku pokušavaju upravljati Hrvatskom i koje gospodin Plenković očito sluša.“
Davor Božinović je samo izvršitelj svojih nalogodavaca, obični činovnik onih koji su ga nametnuli Andreju Plenkoviču. Kao ministar unutarnjih poslova ignorirao je činjenicu da katastrofalni požari koji su ovog ljeta poharali Dalmaciju, a prije svega i okolicu Splita, ne mogu biti plod nepažnje nego su jedan od načina subverzivnog rata protiv Hrvatske u skladu s provođenjem velikosrpske politike drugim sredstvima. Davor Božinović uopće nije reagirao na činjenicu da su kod Gradca pronađene šibice s daljinskim paljenjem, da je u okolici Šibenika uhvaćena osoba koja je podmetnula nekoliko požara, da je u Splitu na Marjanu uhvaćen Srbin iz Republike Srpske koji je pokušao podmetnuti vatru u park šumi, da su mnogi požari buknuli odjednom na više mjesta a često noću. Drugim riječima Davor Božinović na ministarskom mjestu nastavlja politiku Ranka Ostojića koji je u slučaju poljudske svastike izjavio da počinitelji nikad ne će biti pronađeni.
Ali zato takav Davor Božinović pokreće postupak protiv Marka Perkovića Thompsona zbog pozdrava „Za dom spremni“ iz njegove pjesme „Čavoglave“, uvodeći na mala vrata u sudsku praksu „verbalni delikt“ koji je bio kazneno djelo za vrijeme njegovog komunizma, a njegovi policajci, bolje rečeno milicajci oduzimaju zastavu HOS-a na neretvanskom maratonu lađa. Kad je bez ustručavanja mijenjao ministre i druge dužnosnike premijer Plenković trebao bi pokazati istu odlučnost i prema bivšem šefu njegovog kabineta odnosno sadašnjem ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću. Po svemu sudeći to se ne može očekivati jer je od samog početka njegovog premijerskog mandata Andrej Plenković lutka na koncu onih struktura moći o čemu je prozborio Mostovac Božo Petrov. One praktički vladaju Hrvatskom, a izvršitelj naloga tih struktura i kontrolor premijera Plenkovića je sam ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.
Vjekoslav Krsnik
HOP
