Posjećuje li predsjednica u Australiji Hrvate ili australske Hrvate
Nakon 22 godine u službeni državnički posjet Australiji otputovala je predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, pa je trebalo očekivati da će taj posjet biti dobro i profesionalno pripremljen. Nema dvojbe da je glavni čimbenik u povezivanju Hrvatske s Australijom brojno hrvatsko iseljeništvo koje je u nekoliko valova u prošlom stoljeću naselilo peti kontinent i uspješno se integriralo u toj mladoj useljeničkoj naciji.
Kako je međutim u posljednjih petnaestak godine iseljenička problematika u Hrvatskoj nakon Domovinskog rata namjerno stavljena u treći plan nije nimalo čudno da u Uredu predsjednika(ce) Republike pored mnogih instaliranih HDZ-ovih i SDP-ovih uhljeba nema posebnog savjetnika za iseljeništvo. Nije bio potreban Stipi Mesiću, a još manje Ivi Josipoviću, ali tko je branio Kolindi Grabar Kitarović da u savjetnički tim uključi i savjetnika za iseljeništvo. Ako u svijetu živi oko 3 milijuna hrvatskih iseljenika od kojih jedna trećina na ovaj ili onaj način održava veze s domovinom, onda bi zadaća svakog predsjednika(ce) Republike bila da naglašeno vodi računa o tom dijelu raseljenog hrvatskog nacionalnog korpusa. Posebice je to važno kad Hrvatska počinje gubiti bitku s demografskim rastom, pa bi iseljeništvo trebalo biti jedan od izvora da se taj trend zaustavi.
Predsjednica Republike je međutim otišla u Australiju nedovoljno pripremljena, upravo zbog toga što u svojem sastavu savjetnika nema kompetentnu osobu koja bi se bavila tom problemikom. Što je još gore ni diplomatsko-konzularno predstavništvo hrvatske države po ustaljenoj praksi koja je ustanovljena uhljebničkom personalnom politikom u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova nije ni ovom prilikom pokazalo da je na razini svoje odgovornosti. Eklatantan primjer za to je način na koji se Kolinda Grabar Kitarović obraćala hrvatskim iseljenicima u Australiji. Za nju su to Hrvatice i Hrvati, što je normalno kad se obraća u Republici Hrvatskoj, ili čak u Bosni Hercegovini, ali to je nedopustivo kad se ide u posjet hrvatskim iseljenicima u useljeničkim zemljama. Oni su svugdje gdje su iselili integralni dio njihove nove domovine, pa im se kao takvima treba i obraćati. Kao što Srbi u Hrvatskoj nisu Srbi nego hrvatski Srbi, unatoč tome što Milorad Pupovac ustrajava na njihovom ekskluzivnom srpstvu, tako ni Hrvati u iseljeništvu, u ovom primjeru u Australiji, nisu „Hrvati“ nego „australski Hrvati“. Njih treba tako tretirati ne samo, zbog toga što su australski državljani, nego kad se ide u posjet takvoj državi i zbog političke korektnosti prema vlastima te države. To je bio veliki propust hrvatske predsjednice koji je proizašao iz gole činjenice da ona u svojem savjetničkom timu nema osobu upućenu i iseljeničku problematiku.
Tako se dogodilo da su joj pored hrvatskih predstavništava u Australiji susret s iseljenicima logistički pripremali potpuno nekompetentni ljudi, poput brata potpredsjednika Sabora Milijane Brkića. Jozo Brkić iseljenik iz Australije bez ikakvog javnog ugleda, osim ako mu funkcija njegovog upitnog brata s krivotvorenom diplomom nije to omogućila, ubacio se u organizaciju susreta predsjednice s tamošnjim iseljenicima. Čak je išao tako daleko da je, kako svjedoči poznata aktivistica u australskoj hrvatskoj zajednici Ina Vukić, poznata po tome da je raskrinkala Mesićevu prijevaru s čekom australskih Hrvata namijenjenim obrani Hrvatske, minirao jednu inicijativu hrvatskog veleposlanstva. Jozo Brkić je blokirao uručenje predsjednici Kolindi Grabar Kitarović dvaju njezinih portreta koju je po preporuci hrvatskog veleposlanstva izradio svjetski poznati australski slikar hrvatskih korijena Charles Billich. I ne samo to, isključio je Billichevo ime s liste uzvanika koji su se u Sydneyu trebali sresti s hrvatskom predsjedmnicom. Ina Vukić ističe kako je program susreta Kolinde Grabar Kitarović bio potpuno progrešno koncipiran jer se taj posjet komercijalizirao, čime je unesena nova doza podjele u australskoj hrvatskoj zajednici, jer se skupni susret s njom uz novčane priloge selektivno naplaćivao Uoči njezinog posjeta počeo se prikupljati novac, na što je predsjednica, kako tvrdi Ina Vukić, bila upozorena da se netransparentno prikupljaju novčani prilozi, ali nije dobila nikakav odgovor.
Novi razdor u australskoj hrvatskoj zajednici unesen je ovom prilikom ignoriranjem nekih hrvatskih klubova koji su u doba komunističke Jugoslavije bili etiketirani kao neprijateljski zbog zagovaranja NDH. U doba Domovinskog rata ti su klubovi zdušno na razne načine pomagali domovini u borbi za nezavisnost i demokraciju. Oni su prihvatili Tuđmanovu politiku pomirbe ustaša i partizana, a sam Stipe Mesić posjećivao te klubove. Iako su to klubovi u koje zalaze i australski političari, jer bez obzira na prošlost članstvo tih klubova sačinjavaju lojalni australski građani, za vrijeme dok je ministar vanjskih poslova bio sadašnji predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković hrvatski diplomati dobili su naputak da više ne zalaze u njih. Bivši hrvatski generalni konzul u Melbourneu Antun Babić tvrdi da je taj naputak za vrijeme ministrice Vesne Pusić poništen, pa je i on sam bio čest gost Hrvatskog doma u Footscrayu. Štoviše i sadašnji hrvatski veleposlanik Damir Kušen zalazio je u taj klub, da bi se sada za posjeta hrvatske predsjednice Hrvatski dom u Melbourneu opet našao na crnoj listi. Očito je da se u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova i dalje drže jugokomunističke politike prema australskim Hrvatima, smatrajući ih i dalje neprijateljskom emigracijom. Kad se sve to ima u vidu, očito je da posjet hrvatske predsjednice Australiji ne će uroditi proklamiranim zajedništvom iseljene i domovinske Hrvatske, nego će štoviše u samoj Australiji podstaći, ciljano ili slučajno, daljni razdor u australskoj hrvatskoj zajednici.
Vjekoslav Krsnik
HOP
