Ova dva boga se pojavljuju u Etruriji, današnjoj Toscani, pod imenom Perun i Avel ili Avil. Grci su imali boga Apolona ili Apola koji je također bio bog sunca. Na temelju grčkog naziva zaključujem da se Perun izvorno zvao Aperun i ispuštanjem početnog slova A postao Perun. Odatle hrvatsko ime Pera i prezimena Perac, Perak ili Perat. Kako su Etrurci bili starija civilizacija od starogrčke, njihov etnik je bio Etr-Urci, dakle, Čtar (Stari) Avarci, Stari Čavarci ili Čavarahe. Slovo R nam pokazuje da su oni bili Arijci ili Haravači. Kako vidimo, naziv Čavarac je nastao obrnutim čitanjem naziva Haravača. Glas C(K) je zamjenio glas H. Odakle nam riječ čvarak?
Isto tako na našim prostorima se spominju etnici Liburni i Iliri. Etnik Liburn se sastoji od tri riječi: lib-ur-an. Ovaj naziv se odnosi na Libe ili Afrikance i Ure ili Sure, dakle, Čavarahe. Etnik Libi se odnosi na izgubljeno biblijsko pleme Levi, a naziv je nastao od plemena Aleve, dakle, Haleveč. Ure stoji za Čavara, odakle, indijski bog Sura, a odatle pridjev sura, dok riječ an stoji za imenicu jana koja je označavala rođenje ili nastanak, a odatle i riječ žena. Pokorene Liburne stari Grci su nazvali ILIRI. Etnik Ilir se sastoji od dvije riječi: il-ir, dakle, el i ur ili avel i sur, odnosno, čavale i čavare. Ove dvije riječi bez slova Č postaju aval i avar. Slični naziv nalazimo nu nazivu is-RA-ELE. Ovdje riječ ele zamjenjuje izvornu riječ vača u nazivu Haravača koja je označavala planet Zemlju.
Jezik Etruraca i Liburna je bio suglasnički i veoma sličan. Međutim. izvorni jezik na ovim prosorima je bio sanskrit kojeg nazivam haravača. To je bio slogovni jezik i svaka riječ se sastojala od dva polusloga, primjerice, ča-ma, ša-va ili ka-pa. Ovakve riječi su najviše sačuvane danas u Dalmaciji i Indiji. Danas se razlikuju semantički. Latinizacijom hrvatske gramatike ove riječi u nominativu muškog roda gube slovo A, a ženski rod ga zadržava.
Peruna i Velesa možemo povezati sa biblijskim blizancima Kainom i Abelom, ali Peru i Veles su dosta stariji od Biblije. Kain je nastao od riječi Čavan, koja je označavala sunce, dakle, sun-ce. Isto tako možemo ih povezati sa starogčkim mitom o Apolonu i Semeli ili Artemidi. Ovo nam pokazuje da je iskonska religija bila dvojna jer se radilo o bogu sunca i božici zemlje. Od božice Semela nastaje riječ zemla ili zemlja. Sunce je bilo primarno za zemlju. Bez sunca na zemlji ne bi bilo ovakvog života. Sunce je bilo simbol oca, a zemlja je bila simbol majke. Semiti su božicu zemlje Semele zamjenili Mjesecom, kojeg simbolizira Moše, a kojeg mi nazivamo Mojsije.
Kako vidimo, jezik se mijenjao pod uticajem pisama i pravopisa, a to je jedan od razloga zašto Biblija govori o mnogo jezika u Babilonu, a to je razlog zašto se izgubilo iskonsko učenje. Apolon je ubio Semelu, a Kain je ubio Abela pa je i Perun morao ubiti Velesa.
Najviše nas ipak zbunjuje grčka i rimska mitologija jer su i planeti postali bogovi i božice. Astrologija je dakle bila prva čovjekova znanost, a ta znanost se još zvala sača, odakle, riječ saka i sakra. U azijskim religijama znanost se zvala veda. Ta riječ je kod nas postala Vida, odakle i riječ vid, kao i sv. Vid. Dakle, prva znanost je bila utemeljena na promatranju neba.
Da bi razumjeli mitologiju moramo razumjeti lingvistiku, posebice, etimologiju i semantiku. Kako je astrolgija bila temeljna znanost, pleme Levi je moralo pripadati znaku Lava. Libi su morali doći na ove prostore pred 12 tisuću godina. Tada je otprilike nastala pustinja Sahara i egipatska sfinga koja označuje sunce u astrološkom znaku lava. Dakle, pred 12 tisuća godina su se dogodile velike selidbe pučanstva.
Srećko Radović
