Mladen Schwartz rodio se je u Zagrebu 1947. godine. Kao dijete doslovce je donešen u Beograd. Tamo je odrastao i prošao škole te kod predstavnika beogradske filijale PRAXIS-usmjerbe, studij filozofije, koji je, kao jedan od najboljih studenata, okončao opširnom diplomskom radnjom o Anselmovu dokazu Božje opstojnosti. Već kao student surađuje u novinama i časopisima s političkim i filozofijskim prilozima, drži javna predavanja, a nastupa i na državnoj TV (emisija o Voltaireu).
Kao političar i publicist, zastupa stajalište blisko Konzervativnoj Revoluciji, Novoj Desnici te neofašizmu. Ljevičare u njegovu nastupu osobito smeta uporaba nacionalističkih sintagmi. Kritizira liberalnu parlamentarnu demokraciju, navlastito političke stranke (višestranačje), kao i “civilno društvo”. Zagovara provođenje nacionalne revolucije te uvođenje radikalne nacionalističke diktature, pri čemu nastupa i kao apologet fašističke ideologije i prakse, posebice nacionalsocijalizma i ustaštva, niječući holokaust, zbog čega ga se često optužuje za antisemitizam, unatoč tome što je i sam navodno podrijetlom židov. Svoj politički program on je otvoreno izložio u nizu knjiga i napisa, navlastito u svojim desničarskim novinama Ultimatum!, a najnovija je verzija ova, u 9 točaka:
- Državotvorni nacionalizam
- Pravednost i solidarnost
- Vođa – Elita – Narod
- Opća mobilizacija hrvatske desnice, hrvatske vojske i iseljene Hrvatske
- Politizacija vojske, militarizacija politike
- Rušenje Europske Unije iznutra, sinergijom zdravih snaga u europskim narodima
- Novi Narod: uzdizanje hrvatskoga naroda na višu razinu Bitka
- Nacionalna revolucija – nacionalna diktatura
- Protiv uresnih popravaka; podvlaćenje crte. Stvaramo Sve Novo.- piše na Wikipediji o Schwartzovom životu.
Smrt filozofa i političkog osobenjaka ponukala nas je da porazgovaramo s Anom Lučić, njegovom suprugom, koja je brinula o njegovom zdravlju svih ovih godina, dok je Mladen bio prikovan uz krevet. Još prije šest mjeseci u razgovoru smo doznali da današnji priznati desničari već godinama ne pitaju za zdravlje svog nekadašnjeg kolege i to je najtužnija istina obitelji Schwartz. Dozvolili su da Mladen umire u bijedi i tako pokazali svoje pravo lice. Mogli su ga osuđivati za stavove, zbog slobode mišljenja, ali ga nisu smjeli ostaviti samoga, bolesnog i bez sredstava za život. To je slika bijede naše desnice.
Gdje je zapravo rođen gospodin Mladen Schwartz, mediji ovih dana bruje o Beogradu -mjestu rođenja, kako bi ga “diskreditirali”?
Taj podatak je netočan. Imam ispred sebe rodni list, zbog njegove smrti, na njemu jasno piše da je rođen u Zagrebu, u općini Maksimir. Roditelji mu se izjašnjavaju na rodnom listu Hrvatima, iako su imali mogućnost izjasniti se drugačije, jer u to vrijeme 1947. godine nije bilo popularno biti Hrvat.
Kakav je odnos Mladena prema židovima i saznanje da je židovskog porijekla?
Židovska općina imala je pri kraju njegova života loš stav prema njemu, dok on nije imao loš stav niti prema jednoj naciji, već nije trpio laž. Smatrao je da je dosta Židova ubijeno u 2. svjetskom ratu, ali niti blizu brojke od 6 milijuna, odnosno kako je židovska zajednica u jednom dijelu instrumentalizirala pokolj za svoj materijalni interes.
Odgajan je tako da se nikada nije osjećao Židovom, već isključivo Hrvatom. Pred smrt dobio je sve sakramente katoličke crkve, a nadolazeći ponedjeljak trebao je biti dan i našeg vjenčanja. Nažalost preminuo je prije toga. Zbog toga mi je posebno teško.
Mladen je bio zadnje dvije godine u krevetu, koliko su vam njegovo kolege pomagale, poglavito iz Australije, jer je Mladen godinama uređivao list naše emigracije?
Mislim da se list zvao Hrvatski tjednik, nemojte me držati za riječ, rastresena sam, njega je prije priznanja Hrvatske uređivao Mladen 12 godina, zajedno s Vinkom Dedićem, koji je tiskao list, ali nije imao uređivačke sposobnosti, pa je Mladen sve uglavnom sam radio u tom smjeru. Nažalost Dedić nikada nije posjetio Mladena, poglavito nakon teške bolesti i neimaštine, lijekovi puno koštaju, a nas dvoje nismo smjeli imati tekući račun. Pomoć australskih Hrvata dobro bi došla. Molila sam ga preko treće osobe za pomoć, ali nikada nije htio pomoći čovjeku s kojim je tijesno surađivao 12 godina.
Bio je prvi politički odabir današnjeg vođe desnice Velimira Bujanca?
Točno. Bujanec je bio tada maloljetan, imao je 17,5 godina. Devedesetih se nije razdvajao od njega. Bujanec je iz jedne jako siromašne obitelji, mislim iz Varaždina, došao je u Zagreb, teško je živio, ponekada nije imao za kruh, ali je hrabro branio svoje ideale. Danas u njemu vidim samo pohlepu za novcem. 1994. Bujanec i Mladen osnivaju Novu hrvatsku desnicu, a Mladen Bujanca postavlja za vođu mladeži te stranke. U to vrijeme Bujanec je odlazio na skupove desničarske mladeži u Njemačku.
Bujanec zaokupljen teškim životom i neimaštinom brzo se okreće od Mladena i na nagovor Bože Vukušića počinje raditi za drugu političku opciju, jer mu je Vukušić obećao plaćati usluge, a gladnom Bujancu to je očito bilo presudno, Mladen do smrti nikada nije imao novaca. Zbog toga su ga svi napustili. Svi oni koji su se oko njega skupljali devedesetih, od Bujanaca do Hasanbegovića.
Jedini čovjek koji nas je obilazio i razgovarao sa nama bez straha je Dražen Kleminec. On je koliko znam i prema obitelji Paradžik imao isto vrlo korektan odnos. Poštivao je njihovu žrtvu za domovinu. Svatko može imati svoj politički stav, ali treba imati poštovanja za žrtvu pojedinaca i branitelja. To se kod nas po putu izgubilo…
Mladen je osnivač HDP-a?
Točno. U SAD-a osnovan je HDP, a kako Mladen nije želio rukovodeću ulogu pozvao je nakon osnivanja Štedula da preuzme ulogu predsjednika pokreta. On se želio baviti političkom misli i pisanjem i na taj način pomagati pokretu.- rekla je ekskluzivno za naš portal Ana Lučić.
Portal na kraju želi pozvati sve osobe dovoljno čovječne i s pijetetom prema mrtvima da pomognu supruzi Ani Lučić u ovoj nevolji donacijom za pogreb Mladena Schwartza. Mladen i Ana nisu smjeli u ovoj zemlji imati tekući račun, ubijala ih je država svakodnevno neimaštinom, progonom, te vas molimo da donacije uputite na adresu WU ili poštanskom uplatnicom:
Ankica Lučić
Ulica grada Chicaga 37
10000 Zagreb
HOP
