Još u ožujku ove godine ministar državne imovine Goran Marić najavio je rok od tjedan dana u kojem će se imenovati Nadzorni odbor HEP-a, a nakon toga i članovi uprave s direktorima društava u ovoj kako kaže ministar velikoj državnoj kompaniji. Evo uskoro ćemo obilježiti pola godine od ministrove najave, a stara HNS-ova ekipa i dalje nastavlja brutalnu devastaciju ove kompanije. Valjda će ova situacija trajati do potpunog kolapsa elektroenergetskog sustava koji je neizbježan s ovim menadžmentom. Prvi vidljivi znaci urušavanja ovog poduzeća izbili su na površinu ovog ljeta kada je HEP-ov sustav osiguravao svega tridesetak posto potrošnje električne energije, a bilo je dana u kojima je proizvodnjom iz domaćih izvora pokrivano ispod 10% dnevne potrošnje. Tada je zbog lošeg planiranja proizvodnje i potrošnje kao i „iscijeđenih“ akumulacija, te havarija više termo i hidro jedinica Trgovina HEP-a nabavljala na europskom spot tržištu el. energiju po cijenama znatno većim od onih po kojim je Opskrba HEP-a prodavala.
Zbog čega je aktualna vladajuća garnitura dopustila ovakvu degradaciju nacionalne elektrokompanije? Je li u pitanju isključivo nemogućnost nalaženja zajedničkog jezika u podjeli plijena s koalicijskim partnerom HNS-om dovela u stanje blokade ovaj proces, ili je pak u pitanju i interes vladajućih u „pakiranju“ obezvrijeđene kompanije poznatom kupcu? Krije li se možda iza „poznatog kupca“ možebitni Todorićev kapital „isisan“ iz sustava Agrokora i pohranjen na inozemnim računima? Je li s tom namjerom ekspresno odmah pri uspostavi nove vlasti na čelo skupštine HEP-a imenovan „Todorićev“ kadar ministar Zdravko Marić?
Ili je možda u pitanju čisti trgovačko ucjenjivački scenario koalicijskog partnera HNS-a koji se duboko infiltrirao preko PPD-a i još nekih kompanija koje su pod njegovom (Vrdoljakovom) kontrolom u energetski sektor?
Naime, HNS je fantastično dobro istrgovao svoju lojalnost Milanoviću u prethodnoj vladi, pa je dobio ne samo nepropocionalni broj zastupničkih mjesta, već je prisvojio kao najtrofejniji plijen gotovo cijeli energetski sektor (HEP, Plinacro…..) kao i još nekoliko značajnih državnih poduzeća gdje se lako kroz marketing, konzultantske usluge i javnu nabavu mogu „iscijediti“ stotine milijuna kuna za stranačke i privatne potrebe političke elite.
Sve u svemu bezbroj pitanja se nameće u situaciji koja je kreirana od novokoalicijskih partnera na koja će se trebati dati odgovor. Moguće da političari iz MOST-a koji su do raspada koalicije s HDZ-om vodili ovaj sektor u sklopu ministarstva kojem je tada na čelu bio ministar Slaven Dobrović znaju odgovor, jer su i oni potrošili više od 5 mjeseci, a da ništa nisu poduzeli da razriješe ovaj gordijski čvor?
Hrvatska javnost, a osobito zaposlenici HEP-a su zgroženi ovakvim stanjem i traže hitan odgovor. Postoji konkretan slučaj u jednom HEP ODS-u Elektra XY, gdje je smjenjen direktor koji je pošteno i odgovorno odradio 4 godine mandata i nije mu ponuđeno ponovno sklapanje ugovora, iz razloga što nije udovoljavao željama jednog HEP-ovog dobavljača!
Njegova „krivica“ bila je tolika da ondašnji direktor HEP ODS-a, nije našao za shodno istom tom čovjeku uputiti nekoliko riječi. Ako je u pitanju bio sram zbog postupka koji je napravljen, možda još ima nade za nas! Ako je pak u pitanju bahatluk u smislu „tko sam-ja sam“… Prije da je ovo drugo, no svaka sila za vremena. Kad jednom dođeš na zao glas. Tako gospodin „tko sam – ja sam“ postavi direktora koji najmanje mari za HEP i ljude, a sfera interesa su mu njegovi poltroni i zadovoljavanje niskih pobuda koje uključuju mogućnost besplatnog skijanja, „tutkanje“ koje kune u „džepek“ da se bolje podmaže poslovna suradnja, na ponos i diku identičnom šefu.
Žalosti činjenica kako se upravo u vrijeme „SV.MOSTA“, radilo iste radnje kao za vrijeme Milanovića. Od rukovodećeg kadara i menadžera na pozicije po pojedinim Elektrama postavljeni su ljudi koji su pri potpisu ugovora dobili na čuvanje dvije nacrtane ovce! Jednu su u međuvremenu izgubili, a još uz to ništa korisno priskrbili i napravili za HEP u cjelini, njegove radnike i u konačnici za sve nas skupa, za cijelu Hrvatsku. Njihove plaće i povlastice kojima eventualno još raspolažu /službeni auto, kartica i sl./, trebalo bi im pod hitno ukinuti, vrijeme je za uštede, a od njih bi bilo poželjno krenuti!
Anđelko Jeličić
HOP
