Zamoljeni smo od skupine pravaša okrenutih Dobroslavu Paragi da objavimo javna svjedočenja u svezi uloge i ponašanja medijski eksponiranog generala HOS-a A. Prkačina, jer smatraju da ne zaslužuje medijsku pažnju koju dobiva u skladu s njegovom ulogom u stvarnom životu; ovu inicijativu nije pokrenuo niti je s istom upoznat sam Paraga, već su je pokrenuli njegovi simpatizeri i pojedini članovi stranke, poglavito jer su u svim desničarskim medijima po njihovom shvaćanju eksponirani ljudi u svezi HOS-a koji to ne zaslužuju, novinari bez dana ratnog staža, kao i lažni heroji koji su tako dobro branili HOS-ovu ploču u Jasenovcu; da su ju radnici skidali tri sata a baš nitko se nije usudio priči blizu samog mjesta događanja.
Sjetimo se povika nekih “zaslužnih” HOS-ovaca kako ploča u Jasenovcu ostaje, a vlada pada, pred TV kamerama, na kraju je ploča pala, dok su Đapić i ekipa objašnjavali kako je to njihova pobjeda…
“NARODNI LIST”
ZADAR
n/r glavnog urednika
Zagreb, 2. srpnja 1999.
Zahtjevamo u smislu čl. 31 i 35. Zakona o javnom priopćavanju da objavite slijedeći ispravak krivih navoda.
Narodni list od 17. lipnja 1999. godine, objavio je reagiranje gospodina Tihomira Kocanovića predsjednika UDHOS-a Zadarske županije na temu Hrvatskoj ne treba veliki vođa, nego veliki poslovođa. Tema je pomalo već “ofucana”, jer se Vi gospodo bavite neistinama i floskulama, jer nemate istinitih i činjeničnih dokaza. Tvrdite kako ste bili počašćeni s dolaskom gosp. Ante Prkačina i Đina Zekana u ZUDHOS-a. Vama gosp. Kocanoviću nitko ne brani da se veselite i floskulama. Izgleda da ste zaboravili na one koji su HOS formirali, naoružali i pripremali na obukama za obranu od zla velikosrpske Miloševićeve politike i politike njegovih ondašnjih i današnjih suradnika iz Zagreba. Priberite se malo pa će Vam biti sve jasno, kakav je to bio rat u RH i kuda nas je doveo!
No kako vi ne vidite šume od drveta, s Vama je teško ili gotovo nemoguće govoriti o istini g. Kocanoviću, zbog čega i postavljate neka pitanja o kojima Vi apsolutno ništa ne znate. Naime, postavili ste pitanje;
Gdje je novac kojeg je Paraga skupljao po Goteborgu, što je navodno postavio kao pitanje Vjekoslav Slavko Barić koji je bio u Švedskoj u Goeteborgu.
Dobroslav Paraga kao i mnogi drugi obraćao se među prvima našim ljudima u inozemstvu za pomoć, jer su se Hrvati morali braniti od srpskog okupatora Miloševića i domaćih izdajnika udbaša i kolaboranata, bili su golih ruku -nenaoružani. G. Paraga ima za svaku novčanu jedinicu koju je primio vjerodostojne dokumente u što je uložen stranački novac, a što je dokazao i u sudskom procesu koji je vođen na vojnom sudu u Zagrebu 1993. Inače, g. Paraga je došao u Goeteborg na poziv tamošnjih simpatizera, koji su platili put i pripomogli donacijom početak rada HSP-a 1990. godine.
Što se tiče pitanja i izjave gosp. Barića, on se služi tautologijom. Zato on i nema nikakvog vjerodostojnog dokaza da je Paragi uručio bilo kakva novčana sredstva. Danas taj gospodin Barić se pridružio lažima i oblajavanju s grupom izdajnika HSP i HOS koji nisu bili ni tada spremni za stvaranje Hrvatske, već su bili suradnici udbomafije. Gosp. Barić spominje nekakvu listu za prikupljanje novčanih sredstava, ali nikakva lista nije predočena niti je predana u ruke Dobroslavu Paragi, stoga nije jasno o čemu to govori gospodin Barić. Izgleda da je gosp. Barić u zabludi sam sa sobom, jer nema dokaza o onome što govori, pa želi svoju lukavu i prljavu rabotu prebaciti na g. Paragu. G. Paraga nije nikada primio novac, a da nije izdao potvrdu onome tko je novac uručio.
Bilo bi dobro i korisno, da se gosp. Barić zainteresira za njegove suradnike koji su oteli novac iz stranke i čekali da nastupi zastara naplate u sudskom postupku u kojem su tuženi.
Gosp. Kocanoviću, Vama je dobro poznato, da mi kao politička stranka, poglavito Dobroslav Paraga predsjednik HSP 1861, se zgraža nad stanjem u Hrvatskoj, što je Vama i vašem “predsjedniku” Prkačinu dobro poznato. Prisjetite se Paraginih prijedloga i zahtjeva koje je predlagao u Saboru RH. Danas su na žalost istinski hosovci prepušteni samosnalaženju, ovaj režim ne želi rješavati pitanje hosovaca, s čime se mi kao temeljna stranka HSP i stožer stvaranja HOS-a nikada nismo i nećemo složiti, već se zgražamo.
Stvaranje brojnih udruga HOS-a, nije ništa drugo, već podmetanje pravim borcima HOS-a, s čime se želi pogaziti njihovo dostojanstvo. Nadajmo se da će doći vrlo brzo vrijeme kada hosovci neće biti prognanici. Naravno, potrebna je poštena politika, koja može promijeniti današnje poslovođe.
Gosp. Kocanoviću, Vas zanima, zbog čega mi iz Zagreba odgovaramo na vaše neistine. Mi odgovaramo zbog toga što mi posjedujemo izvornu dokumentaciju o svakom ratniku HOS-a, a i o onima koji sebi pripisuju ono što nikada bili nisu. Nisu nam potrebni hosovci iz 1999. godine, i smatramo da oni nemaju što govoriti o HOS-u.
Naime, neka se g. Đino Zekan prisjeti Bosanske posavine i šest autobusa, 170 stradalih HOS-ovaca, zatim gospodina Rikarda Čukca koji je ostao bez obje noge. Ta izdaja dobro je poznata Anti Prkačinu, koji je otpremio u Bosansku posavinu oko 300 HOS-ovaca od kojih su se rijetki vratili živi. Mi smo u posjedu pisma kojega su potpisala 7-orica HOS-ovaca između kojih je i g. Zekan, pa bi bilo dobro de se i Zekan i Prkačin prisjete toga pisma, koje je objavljeno u “Novom listu” 29. 11. 1993. i 31. 3. 1995. godine. Valja reći i prisjetiti gospodu koji su možda zaboravili na sva zbivanja, da progon za ta djela nije zastario.
Ured za odnose s javnošću
Dragutin Horvat
U prilogu: preslici članaka iz “Novog lista”
ĐINO ZEKAN, HSP, ŠENOINA 13, ZAGREB: REAGIRANJE NA SUDJELOVANJE GOSPODE ĐAPIĆA I PRKAČINA U EMISIJI “TV PARLAMENT”
HOSOVCI ZNAJU ISTINU O PRKAČINU
Mi hosovci smo prije šest mjeseci napisali samo dio istine o izdaji i klanju boraca HOS-a prošle godine u Bosanskoj Posavini To je samo dio. Ako nekoga nešto više zanima može to saznati u Šenoinoj ulici broj 13 u Zagrebu. Istina i prava slika o Prkačinu ostala je zauvijek u našim očima
Štovano uredništvo!
Molim Vas da objavite ovo pismo, koje je nastalo kao reakcija na sudjelovanje gospode (?) Đapića i Prkačina u emisiji “TV Parlament”, 23. 11. 1993.
Zaprepastilo me je kada sam, kao borac HOS-a koji je prošao gotovo sva bojišta u BiH i Hrvatskoj, vidio i čuo da se Prkačin najavljuje kao borac – ratnik i kako taj isti kvazi general pametuje o ratu i borbama protiv Srba i četnika. On je mudrovao o borbi, kao da je najmanje sudjelovao u nekom manjem sukobu s četnicima.
Taj isti Prkačin je pred mojim očima, 13. rujna 1992. u Koraćama (Bosanska Posavina) bježao od četnika, koji su napravili tek manji pomak na Iiniji fronte na Kostrešu, gdje nas je taj pokvarenjak dao na klanje, kao đavo od križa. Ostavio je nas ranjene i izmasakrirane borce HOS-a i spašavao svoje dupe bježeći u svoj kafić (koji je inače bio njegova Iinija fronte). Jako me je ogorčilo što je HTV dovela u takvu jednu emisiju čovjeka koji nas je izdao i poslao na klanje. Ja se nadam da je to nekakva greška i propust, jer normalan čovjek ne bi nikada pred hrvatsku javnost doveo izdajnika, koljača i ratnog profitera. Taj Prkačin je toliko mizeran i bezmoralan čovjek, da čak zajedno s redakcijom “Globusa”, podmeće lažna pisma o navodnoj podršci hosovca Semira Bošnjića tom velikom “ratniku” tj. sebi. Jad, mizerija i očaj.
Mi hosovci smo prije šest mjeseci napisali samo dio istine o izdaji i klanju boraca HOS-a prošle godine u Bosanskoj Posavini. To je samo dio.
Ako nekoga nešto više zanima, može to saznati u Šenoinoj ul. br. 13 u Zagrebu. Islina i prava slika o Prkačinu ostala je zauvijek u našim očima. Toliko je taj lažov Prkačin pobio mojih prijatelja, još više ih izmasakrirao, da ja nikako nemam pravo šutjeti o tome. To je najmanje što mogu učiniti.
Zato molim sve medije u Hrvatskoj da ne ustupaju ni sekundu mjesta jednom takvom izdajniku i pokvarenjaku, nego da se o ratu raspitaju kod onih koji su rat stvarno i prošli. A da ta gospoda Prkačin i Đapić imaju imalo ratnoga iskustva, da znaju kako je mračna i grozna stvar rat, bojište, sudjelovati u tome – začepili bi usta i ne bi onako idiotski pozivali ljude u boj. Ako nekada i zalutaju na neko obližnje bojište nadam se da će u glavi imati bar toliko mozga da se koliko – toliko postide svoga blebetanja.
I još jedna zamjerka medijima u Hrvatskoj: ne predstavIjajte Đapića i Prkačina kao “HSP – predstavnike”, predstavite ih kao “HSP – izdajnike. Nitko nije vječan, pa ni ministar MaIčić. Nitko mi od njih nije dodavao metke dok sam branio Hrvatsku, a nikada mi neće određivati ni Predsjednika HSP.
Na kraju i poruka “pobunjenim Srbima”: Ne bojte se gospodo ratnih operacija Prkačina i Đapića. Opasno je to njihovo “ratovanje” kao lanjski snijeg Ne dao Bog da oni vode Hrvatsku u rat.
Hvala “Novom listu” na prostoru i uvrštenju, ovo je pisao borac HOS-a.
Đino Zekan
DIPL. ING. LAVOSLAV TRGOVČIĆ, URED ZA PROMIDŽBU PARAGINE HSP: REAGIRANJE NA KONFERENCIJU ZA TISAK SABORSKOG ZASTUPNIKA ANTE PRKAČINA
O KAKVOM SE ČOVJEKU I OSOBI RADI
Štovani gospodine uredniče, kako je Vaša redakcija popratila konferenciju za tisak Ante Prkačina, a istovremeno prenijela njegovo objašnjenje prometne nezgode za koju smo Vam poslali materijal koji niste objavili iz kojeg je vidljivo i razlog prometne nezgode. Istovremeno tj. na istoj tiskovnoj konferenciji Ante Prkačin je izjavio što ste Vi prenijeli da on nije nikakove novce od Hrvatske stranke prava prisvojio i navodi izvjesnog gospodina Blagu Perića koji je demantirao navode predsjednika HSP Dobroslava Parage ali mediji nisu to objavili. Ovim pismom izvješćujemo javnost da navedeni Blago Perić nije član registrirane HSP u Australiji, već Vam šaljemo u prilogu dopisa očitovanje gde, Silvije Šapina koja je u to vrijeme obnašala dužnost rizničara HSP u Australiji i gdje ona izričito svojim potpisom navodi da je Ante Prkačin urgirao da se financijska sredstva za stranku naslove na njegovo ime a ne na ček HSP. O kakvom se čovjeku i osobi radi prilažemo dopisu i demanti potpisan od sedmorice HOS-ovaca koji su bili ratnici u Bosanskoj Posavini gdje oni daju ocjenu rada Ante Prkačina o njegovom ratnom djelovanju. Dopisu prilažemo odnosno podsjećamo cijenjenu javnost da se prisjete interviewa u “Nedjeljnoj Dalmaciji” koji je dao llija Pilipović jedan od glavnih logističara u Bosanskoj Posavini dana 13. 3. 1993. gdje on izjavljuje da bi bilo bolje da Prkačin nikada nije došao u Bosansku Posavinu braniti je, te odluku koju je potpisao Boris Kandare o isključenju Ante Prkačina iz HSP. Ujedno Vas izvješćujemo da ćemo Vam u najkraćem vremenu poslati izvješće u kojoj je fazi istraga u Australiji u vezi Ante Prkačina.
ĐINO ZEKAN, HARIS TULIĆ, RIKARD ČUKAC, NEDŽAD BATLAK, SEMIR BOŠNJIĆ, NIJAZ LULIĆ I HARIS FAZLAGIĆ, BORCI ELITNIH JEDINICA HOS-a: ZAJEDNIČKA IZJAVA O GENERALU PRKAČINU
PRKAČIN IZDAO HOS, BOSNU I HERCEGOVINU I HRVATSKU
Čitajući pisanje “general-bojnika” HVO Ante Prkačina pripadnici postrojbi HOS-a iz Mostara, Ljubuškog, Čapljine, Bijelog polja, Zenice, Konjica, Stoca, Zagreba, Osijeka i drugih mjesta koji su sudjelovali u borbama diljem Bosne i Hercegovine a kršćanške i muslimanske vjere, protiv zajedničkog neprijatelja tj. srpskog, agresora, s gnušanjem su prihvatili laži, objede i samohvalisavost navedenog genarala. Zajedničkom izjavom daju priopćenje iza koga stoje imena poznata Hrvatskoj stranci prava koje glasi:
Poslije ubojstva pok. general-bojnika Blaža Kraljevića zapovjednika ratnog stožera HOS-a za BiH na čelo HOS-a dolazi Ante Prkačin. Poslije razgovora s g. Matom Bobanom prilazi pod okrilje HVO i g. Mate Bobana i izdaje naredbu da se u Ljubuški jave elitne postrojbe HOS-a iz niza mjesta BiH, koje se upućuju u Bosansku posavinu za obranu Bosanskoga Broda. Navedeni general obećaje elitnim borcima nagradu od 1000 DEM i 15000 HRD za presjecanje srpskog koridora u Posavini, na što smo mu mi borci HOS-a odgovorili da nas ne interesiraju nikakvi novci nego nas interesira borba protiv srpskog agresora na nedužni narod u BiH.
Navedeni general hvali se da je osobno sudjelovao u svakoj akciji HOS-a u Bosanskoj posavini te sebe imenuje “velikim strategom i velikim vojskovođom” na što smo jako ogorčeni, jer kada smo ga god trebali, ne samo da nije bio s nama, nego smo s prve linije fronte morali slati suborce po njega u Slavonski Brod u njegov vlastiti kafić gdje je uz svoje istomišljenike i ratne profitere stvarao vojnu strategiju. Sramno je pročitati a još sramnije čuti da čovjek koji je izdao HOS i stranku kojoj je pripadao iz osobnih interesa sebe naziva maltene živućim “vitezom”. Ako g. Mate Boban ikada postane poglavnik, tada bi mu navedeni general najverojatnije bio živući krilnik. Navedeni general svojim lažnim pisanjem i izjavama ne samo da ignorira žrtve hrvatskih vitezova pripadnika HOS-a nego laže sam sebe pa onda misli da laže i hrvatsko-muslimanski narod.
Od našeg dolaska na brodsko-posavsku bojišnicu, tek kad smo razdvojeni u više malih rojeva na prvoj borbenoj liniji od Save do Kostreša i izdani od samog kvazi generala, pojavio se prvi put među nama kada su nas oko četrdesetoricu izmasakrirale dvije tenkovske granate ispaIjene namjerno ili slučajno iz pozadinske linije HVO-a, što navedeni general i ne zna jer nije bio s nama nego u svom iskazu tvrdi da je bila jedna granata.
Tako izmasakrirani, dva mrtva i 38 ranjenih, mi s lakšim ranama prebacili smo se do Slavonskog Broda, prethodno razoružani od HVO, koji su nam nepružajući sanitetsku pomoć dok ne predamo osobno naoružanje branili da dodemo do navedenog generala koga smo nakon razoružanja i pružene prve pomoći pronašli na “njegovoj prvoj liniji frorite” u vlastitom kafiću u Slavonskom Brodu. Na njegovo veliko zaprepaštenje i njegovo neznanje gdje smo bili, kako smo ranjeni i što se događa s postrojbama HOS-a, tada prvi put odlazi samo do komande HVO u Korače, a borci HOS-a spoznajući da su izdani, sami konsolidiraju liniju obrane da bi spasili i izvukli preostale suborce iz četničkog okruženja od Kostreša do Save.
Naši preostali zapovjednici postrojbi HOS-a sami su išli povlačiti preostale rojeve HOS-a diljem borbene linije dok je g. general pred zapovjedništvom jeo i pričao viceve. Nakon našeg izvlačenja i prelaska u Slavonski Brod obećavao nam je za nužne troškove po 40000 tadašnjih HRD za osobne potrebe koji novac je osobno prikupio od građana Bosanskog Broda, a taj novac nikad nismo dobili a ni vidjeli. Istina je da su građani a i pripadnici vojnih postrojbi i medicinsko osoblje dolazili k nama i govorili da smo mi spasili Bosanski Brod i odnosili se prema nama kao roditelji ili braća i sestre prema svojim najbližim, što od kvazi generala nismo doživjeli. Poslije toga, nakon pružene prve pomoći, nasrtljivo nam je nudio da potpišemo profesionalne ugovore s HV i HVO na što nismo pristali nego smo poslije dolaska u Zagreb, teže ranjeni ostali su na dugotrajnom liječenju i rehabilitaciji koja traje i dan danas (oko 170 stradalih), razišli svojim kućama a neki su se vratili na prve linije fronte u BiH, koji su ostali zdravi.
Vis a vis hrvatskog poštenja nismo kanili iznositi ovu istinu o našem kvazi generalu dok i drugi dobronamjerni Ijudi nisu reagirali na samozadovoljstvo i hvalisanje navedenog gospodina.
Uz štovanje!
ČASNI SUD HRVATSKE STRANKE PRAVA
ZAGREB
Temeljem članka 20 STATUTA HSP je ČASNI SUD HRVATSKE STRANKE PRAVA u sastavu predsjednika dr. Borisa Kandare i članova Vlade Jukića, Damjana Kraljevića, Tomislava Opačka i Ante Perkovića, proveo stegovni postupak i donio ovu
ODLUKU
ANTE PRKAČIN, član Sradišnjeg odbora HSP, kriv je što se je teže ogriješio o članke 11. i 18. Statuta stranke, te radio suprotno članku 7. Temeljnih načela HSP, pa mu se pozivom na članak 19. Statuta HSP izriče kazna
ISKLJUČENJA IZ HRVATSKE STRANKE PRAVA
Obrazloženje
Predsjednik HSP gospodin Dobroslav Paraga je pismenom prijavom od 6.11.1992. pokrenuo protiv Ante Prkačina, člana Središnjeg odbora HSP, stegovni postupak iz razloga što je svojim antipravaškim nastupima u posljednja tri mjeseca u hrvatskom tisku i na televiziji, te neodobrenim pregovorima s Matom Bobanom oslabio postrojbe HOS-a u Bosi i Hercegovini, teže povrijedio Statut HSP; osim toga je iznio da je protupravno zadržao iznos od 10.000. – DM koji je uzeo iz riznice HSP-a, čime je povrijedio članak 7. Temeljnih načela HSP; konačno je iznio da postoje indicije da je gospodin Ante Prkačin član Transnacionalne radikalne stranke, čime je povrijeđen članak 11. Statuta HSP.
Predsjednik Časnog suda HSP je u smislu odredbe iz članka 62. Statuta imenovao stegovno vijeće u sastavu koji je naveden u zaglavlju odluke.
Tijekom stegovnog postupka Časni sud je utvrdio
- da je Ante Prkačin u tjednom tisku i nastupima na TV postajama u Hrvatskoj, javno kritizirao oficijelnu politiku Hrvatske stranke prava i njenog legalno izabranog vodstva, čime je direktno urgozio dužnost čuvanja interesa i ugleda HSP;
- da je kao član HSP i njezin zastupnik u Saboru, tajno kontaktirao s Transnacionalnom strankom, dakle drugom pol. strankom, i od nje primio pismo od 23. 9. 1992. koje je potpisao Sandro Ottoni, koje mu je upućeno kao članu te stranke;
- osim toga je – prema javnom tisku (što nije demantirano!) – zajedno s B. Mišetićem, I. Vekićem i I. Gabelicom u poslovima oko osnivanja Nacionalno demokratske lige /NDL/, dakle – druge pol. stranke!
Ante Prkačin nije mogao biti pozvan pred Časni sud HSP, jer mu je boravište nepoznato, a samoinicijativno se nije javio iako mu je trebalo biti poznato da je suspendiran i da se protiv njega vodi stegovni postupak
Iz navedenih razloga je Časni sud odlučio kako je u izreci navedeno.
U Zagrebu, 23. 11. 1992.
Predsjednik Časnog suda HSP
Dr. Boris Kandare
Sydney, 10. 4. 1993.
Za gosp. Predsjednika
HSP Dobroslav Paraga
Ja Silvija Šapina, dajem pismeno do znanja da je gosp. Ante Prkačin, kada je polazio iz Australije ponio sa sobom ček u iznosu od oko $ 28. 000. – (dvadeset osam tisuća) Australskih dolara.
Isti ček je gosp A. Prkačin urgirao da se napiše na njegovo osobno ime a ne na HSP.
Da je ovo gore istina dajem potpis
HOP