Josip Broz nije otišao skroz!?
Novinar i pisac Ivica Ivanišević dostojan je nasljednik i nastavljač paleokomunističkog relikta Đermana-Ćiće Senjanovića u dnevnom listu Slobodna Dalmacija rubrikom „Grintanje“. Tako je u toj rubrici 2. rujna 2017.g. objavio sljedeći sadržaj: „Tito deložiran. Ali Josip Broz nije otišao skroz“.
I doista je autor te doskočice apsolutno u pravu. Josip Broz nije otišao skroz, a neće nikada i otići skroz jer to ne dopuštaju sjećanja, pijetet i uspomene na njegove mnogobrojna izravna i neizravna (zlo)djela kao i patnje, mučenja te i smrti nevinih žrtava i stradanja njihovih obitelji! Naime, politički put, uspon i karijera Josipa Broza obilježeni su patnjama i stradanjima te prekriven leševima mnogobrojnih komunista kao i drugih časnih, hrabrih i poštenih ljudi: Filip Filipović; braća V., G. i R. Vujović; Milan Gorkić (Josip Čižinsky), Zora i Sima Miljuš, I. Gržetić, N. Kotur, K. Horvatin, braća S. i Đ. Cvijić, Sima Marković, J. Mališić, V. Ćopić, K. Novaković, A. Šeremet, M. Čonić, A. Mihajlović, G. Samardžić, J. Radunović, A. Mavrak, V. Horvaj, Petko Miletić, Pelagija Belousova, Lucia Bauer, dr. A. Ciliga; NKVD-ova egzekucija trockista u Španjolskom građanskom ratu, Živojin Pavlovi: “Bilans sovjetskog termidora“; Kerestinečka tragedija hrvatskih komunista, Prvi splitski partizanski odred, Prvi šibenski partizanski odred, strateški pogrešno te za iznimno hrabre i časne borce i borkinje ponižavajuće raspuštanje slavne IX. dalmatinske divizije 14. travnja 1943.g., Vicko Krstulović Opara; Vojko Krstulović Švora, titokiriginski „samaritanac“; Daksa, padre Petar Perica, Širokobriješki franjevci, Kevina jama, Husina jama, Srijemska fronta, Gračani, Jazovka, Macelj, Kočevski rog, Tezno, Barbarin rov rudnika Huda jama, Križni put, stotine bez suda i suđenja ubijenih katoličkih svećenika, etničko čišćenje i genocid nad pripadnicima Njemačke i Talijanske nacionalne manjine, revolucionarni teror i masovna strijeljanja bez suda i suđenja „narodnih neprijatelja“; izbori i glasovanje gumenim (a ponegdje i „olovnim“) kuglicama za Ustavotvornu skupštinu 1945.g., nelegitimna vlast, „gumeno-olovni“ legitimitet vlasti 1945.-1980.g.; dr. Milan Grol, list „Demokratija“; nadbiskup Alojzije Stepinac, don Miroslav Bulešić; Goli otok, Sveti Grgur, Katalinića brig, Frano Tente, Borica Jonić, Velimir Terzić Vele; Andrija Hebrang, Olga Hebrang, Margita i Vladimir Frajtić, Vica i Šime Balen; „Dahauški procesi“, Edvard Kocbek, Božidar Magovac, dr. Blagoje Nešković, Borislav Pekić, SDOJ; dr. Ljubo Sirc, dr. Jože Pučnik; Dragoslav Mihailović, Alfred Pal, Ante Zemljar; Tvrtko A. Mursalo; Joža Horvat, „Ciguli miguli“; prof. dr. Desider Julius, Imre Nagy; Stara Gradiška, Lepoglava, Požega, Centralni zatvor, Padinska Skela, Zabela; klasna diskriminacija državljana Jugoslavije: buržuji, kulaci i ratni profiteri, ideološkopolitička diskriminacija („moralnopolitička podobnost“) državljana Jugoslavije, društvena diskriminacija vjernika u Jugoslaviji, diskriminacija i represija nad homoseksualnim osobama; projekt izrade atomske bombe, kult ličnosti, bonvivanski stil života, Branko Ćopić, „Jeretička priča“; nevraćanje i neobeštećenje za otetu židovsku imovinu i dobra, proarapska politika u odnosu na Izrael; protest protiv „nacističkog“ hapšenja narodnog heroja Laze Vračarića; politička i društvena osuda „Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika“ i „Predloga za razmišljanje“; studentske demonstracije 1968., Vlada Mijanović – „Revolucija“; “Operacija Gaon“, nerazjašnjena pogibija u prometnom incidentu Slobodana Penezića Krcuna; sustavno i masovno kršenje ljudskih i građanskih prava i sloboda u Jugoslaviji, represija i teror zbog slobodnog mišljenja – „verbalni delikt“ iz članka 133. Krivičnog zakona SFRJ, zloupotreba psihijatrije u političke svrhe, Vladimir Marković; Milovan Đilas, Mihajlo Mihajlov: „Leto moskovsko“, časopis „Slobodni glas“, Marjan Batinić, Franjo Zenko; Josip Bilušić, Marko Dizdar, Davor Aras; Ivan Pederin: „Memoari klasnog neprijatelj o životu pod komunizmom“; gušenje „Hrvatskoga proljeća“ te masovna represija i kazneni progoni: dr. Marko Veselica, Vlado Gotovac, dr. Šime Đodan, Zvonimir Komarica, Jozo Ivičević, dr. Hrvoje Šošić, Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, zabrana rada Matice hrvatske, Jozo Ivičević: „Kako su montirani politički procesi“, Hrvatska revija, 1, 2002., Ante Josipović; Dražen Sesardić, Vladimir Primorac, Tito: „Neke se sudije drže zakona kao pijani plota“, Tito: „Prije će Sava poteći uzvodno, nego Hrvati dobiti državu“; smjena „srpskih liberala“, otpuštanje sedam asistenata i profesora sa Pravnog fakulteta u Beogradu, akademik Mihailo Đurić, Kosta Čavoški; protjerivanje filozofâ „praksisovaca“ sa Beogradskog univerziteta, dr. Svetozar Stojanović; „Crni talas“ u filmu, Živojin Pavlović, Lazar Stojanović: „Plastični Isus“; Gojko Đogo: „Vunena vremena“; Zlatko Tomičić, Dobroslav Paraga, „zatočenici savjesti“, Amnesty Int.; zabrane Studenta, Književnih novina, Hrvatskog književnog lista, Hrvatskog tjednika, Praxisa, „Kad su cvetale tikve“; Marinko Arsić Ivkov: „Krivična estetika“, Jelka i Pavluško Imširović, „strategija Grigorenko“: „Mi nismo ilegala, vlast je ilegalna jer je nelegitimna i nećemo dozvoliti da nas gurne u ilegalu“, „Otvoreni univerzitet“, Milan Nikolić, Radomir Radović, Veselinka Zastavniković, Jovica Aćin, Jovan Barović, Srđa Popović; Petar Šegedin: „Izdajnik“, „Odgovor Stipi Šuvaru, Otvoreno pismo“; Dubravko Horvatić: „Vruća listopadska noć“; Stjepan Čuić: „Orden“ i kazališna predstava; Branimir Donat: „Crni dossier“; stražemenski župnik Ivan Devčić i kipar Ante Starčević te Drago Hedl i „Šarada u mozaiku“; ideološko pokroviteljstvo te financijska i logistička potpora međunarodnim terorističkim organizacijama PLO, Abu Nidal Organizacija, RAF i Baader-Meinhof grupa, Carlos Illich R. – „Šakal“ i mnogim drugim; „atentat“ u Paromlinu: 15-godišnja robija Đure Perice; UDB-in međunarodni terorizam i ubojstva gotovo stotinu političkih emigranata koji nisu bili teroristi nego ideološki i politički oponenti, Maksim Krstulović Opara sin Vicka, djevojčica Rosemarie Ševo, Dragiša Kašiković, djevojčica Ivanka Milošević, Bruno Bušić, Nikola Štedul; suđenje u Münchenu mustačperkovićevoj „humanitarnoj“ udruzi; kao i mnoštvo drugih i sličnih sudbina, tragedija, zločina, jama, fojbi, golih otoka i pošumljenih daksi, a kojih je toliko da je to gotovo dostatno i za enciklopediju!
I na kraju da se vratimo na baštinika suslovljevog ideološkog i političkog monizma, milošžankovske duhovnosti i duhovitosti, zdenkoštambukovske estetike i poetike te stipešuvarovskog i goranbabićevskog „bjeloknjiškog“ humanizma i etike – novinara i pisca Ivicu Ivaniševića:
De lux intrigant i cinker iz moskovskog hotela „Lux“, Zvao se Josip Broz i sa zagrebačkog trga nije otišao skroz, Dok njihalo povijesne pravde i humanizma ne povuče svoj oroz!
Ervin Katić-pismo čitatelja
HOP
