Osuđen je Dragan Vasiljković osuđen je u Hrvatskoj na 15 godina zatvora. Koliko je naše pravosuđe jadno i smiješno obraditi ćemo u ovom tekstu. Prvo nije jasno zašto je kazna po starom ZKP-u od 15 godina, ako se samo za jedno okrutno ubojstvo određuje takva kazna, on je za svoja ubojstva dobio 8 godina u ovoj jedinstvenoj kazni. No tu nije cirkusu kraj.
Na pitanje suda zašto je mijenjao u Australiji ime i prezime, isti tvrdi da je to zbog teškog izgovora STVARNOG PREZIMENA. Ali naše sudstvo nije ustanovilo kako je i to sadašnje ime zapravo lažno. On se nije rodio kao Vasiljković. Pravo ime ovog manekena je Dragomir Vasilić, rođen u selu Dvorište, općina Golubovac.
Isto tako nije točno da je isti završio bilo kakve obuke za specijalce, nit je slavni legionar, radi se o klasičnom luftbrenzeru i glumcu kojeg je RDB Srbije koristio za prikrivanje umješanosti u rat na području Hrvatske. To naravno naš sud nije znao utvrditi, pa tako da su i Vasilićevi ljudi dio specijalnih jedinica MUP Srbije, a ne nikakve Kninđe. Oni su djelovali u kampu za obuku u Bruškoj, u tom kampu za obuku bio je i brat Milorada Pupovca, pa se naš Milorad pobrinuo da njemu bliska odvjetnica Slađana Čanković bude u timu tzv. luftbrenzera Dragana, zvanog Kapetan i pazi što priča Vasilić pred našim nesposobnim sucima.
Zatim su podaci iz presude oko napada na policijsku postaju Glina, gdje je sudjelovao maneken Vasilić i zbog toga osuđen po mnogo čemu nepotpuni. Napad je krenuo od ekipe smještene na Šamarici par dana ranije. Bila je to ekipa RDB Srbije, specijalnih jedinica, a maneken Dragan zvani kapetan je tek potpisao akciju Žaoka, dok ju je vodio profesionalni kadar MUP Srbije, specijalna jedinica na čelu sa zločincem Živojinom Ivanovićem. Isti je radio i zločine u okolici Kule kasnije. Naš sud nije povezao umješanost Srbije u rat na području Hrvatske i može se reći da je spasio Srbiju, njeno uplitanje u rat, a maneken Vasilić je pokrio sve svojom legendom. Pretpostavljeni Vasiliću su bili Frenki Simatović i Dragan Filipović iz RDB-a Srbije, koji su iz tog jadnika napravili legendu, kako bi prikrili svoje zločine. Gdje su naši vrli stratezi da pokrenu to pitanje u slučaju ovog lažnjaka? – komentirao je presudu urednik portala HOP Igor Drenjančević
Dopisnik iz Beograda Dragan Ilić ovako je komentirao slučaj;
Županijsko državno odvjetništvo u Splitu saslušalo je već ozloglašenoga ubojicu Dragana Vasiljkovića, zvanog kapetan Dragan, a u dokumentima australske putovnice poznatog i pod pseudonimom Daniel Snedden. I dok Vasiljković sukladno ratnim zločinima koje je počinio sam ili naređivao i drugima da ih čine, već boravi iza rešetaka, u dubokoj sjeni ostaje lik novinara, publiciste a nadasve obavještajca SDB Srbije Dejana Lučića. Ovaj 65 – godišnjak iz Beograda je još 1990. godine kao generalni tajnik SPO-a i lidera te stranke Vuka Draškovića stupio u kontakt sa Vasiljkovićem koji se tad nalazio u Australiji. Već početkom 1991. godine, netom nakon prvih višestranačkih izbora u Srbiji, Lučić je ponovno u komunikaciji sa Vasiljkovićem, očito po nalogu vrha stranke, koja ga šalje iz Australije u SAD. Tamo je Vasiljković trebao po zamisli Lučića i njegovoga šefa Vuka Draškovića, doći u kontakt sa kongresmenom iz države Texas Charlesom Wilsonom, dugogodišnjim ekspertom za obaranje komunističkih režima u svijetu. Kao iskusnom čovjeku Wilsonu su se obratili u pokušaju da lobiranjem iz inozemstva obore tek na izborima u Srbiji ustoličeni neokomunistički režim Slobodana Miloševića i da dođu na vlast. Od kongresmena Wilsona namjeravao je Vasiljković zatražiti i političku i financijsku potporu za formiranje nove stranke koja se trebala zvati Srpska demokratska unija. Na njezinome čelu po tom planu trebali su biti pored Dragana Vasiljkovića i Dejana Lučića, još i Aleksandar Pavić i Miloš Prica. I ovaj neuspjeli pothvat Vasiljkovića i Lučića zorno govori o tipičnom srpskom bizantizmu koji primjenjuju i u međusobnom komuniciranju. Lučić je po direktivi Draškovića trebao animirati Amerikance da lobiraju za stvar stranke SPO, a Lučić se još u putovanju ka SAD predomislio i preko Vasiljkovića želio dobiti novac za osnutak posve nove stranke, čime bi Draškovića ostavio na cjedilu, a glavni četnik u stranci Drašković ga je poslao u SAD kao generalnog tajnika svoje stranke i čovjeka od povjerenja.
Povodom nedavne obljetnice strašnog pokolja nad 10 civila iz sela Bruški koji je počinjen prije 25 godina, 21. prosinca 1991. godine, naša je redakcija dobila dokument u kojem izvještaj i saznanja o tom zločinu podnosi major KOS-a Branislav Ristić. Ristić navodi kako je iz razgovora s izvorom koji se u dokumentu vodi pod pseudionimom “Kota” došao do informacije o ubojicama desetoro članova obitelji Marinović. Neposredna saznanja o identitetu ubojica je imao milicioner Božo Miljković iz sela Medviđe. Informacije “Kote” i rezultati istrage se podudaraju i nadopunjuju, tako da nema sumnje o tome tko je počinio zločin. Ubojice su iz sela Medviđe i zovu se M. Pupovac i Škorić. Svjedok milicioner Božo Miljković je nakon što se dogodio pokolj u selu Bruški “preko noći” dobio prekomandu za Srbiju, očito zbog svojeg saznanja o identitetu ubojica, koji se i u hrvatskoj presudi iz 2013. godine navode kao nepoznati počinitelji. Poznat i osuđen je samo jedan od trojice, Aleksandar Olujić – kojega major Ristić uopće ne spominje u svom izvještaju.
Simo Rosić, kapetan korvete, također KOS-ovac, o ovom je slučaju vodio razgovor sa suradnikom kodnog imena “Ranko” te došao do saznanja kako je 3-4 godine prije pokolja u selu Bruški došlo do svađe i tuče između Duška Marinovića i Mile Pupovca, zvanog “Kljajo” (jer je u tuči ostao bez prsta) te je zbog povreda bio čak prevezen u bolnicu u Biogradu. Suradnik “Ranko” je došao do saznanja da je Mile Pupovac jedan od počinitelja zločina i vjerojatni organizator pod motivom osvete Dušku Marinoviću, budući da je upravo Duško Marinović bio jedna od njegovih prvih žrtava, a ostali u kući Duška Marinovića su pobijeni jer su prepoznali ubojice. Ubojice su započele svoj krvav posao tako što su prvo likvidirale Duška, Roka i Petra Marinovića te Svetozara Draču, zatim Marinović Dragana i Iku (majku Dragana), te potom pobili još četvero članova obitelji Marinović: Krstu, Mašu, Duku i Draginju.
Prvotno se taj zločin od strane srpskih pobunjenika pripisivao “ustaškoj DGT”, potom martićevcima, a sada je jasno da se radi o likvidaciji cijele obitelji koju je organizirao jedan Pupovac zvani “Kljajo”. Najinteresantnije pritom je činjenica kako je jedini koji je iz prve ruke imao saznanja o ovom pokolju i njegovom organiziranju bio milicioner Božo Miljković, upravo onaj koji je po hitnom postupku i vezi srpskog ministarstva unutarnjih poslova bio premješten u Srbiju, te je tako onemogućena istraga protiv organizatora ovog deseterostrukog ubojstva i pokolja nad jednom čitavom obitelji. Time se dokazuje da su srpske vlasti kontrolirale izvršnu političku i sudsku vlast u tom dijelu Hrvatske.
O tom događaju je sigurno sva saznanja imao i glavni pas rata u ex Jugoslaviji, Aleksandar Vasiljević. Bruški je poznato kao mjesto obučavanja srpskih zločinaca pod zapovjedništvom Dragana Vasiljkovića zvanog “kapetan Dragan” kojemu se sada sudi za ratne zločine na splitskom sudu. Zanimljivo da tog zločinca brani odvjetnica SNV-a Slađana Čanković, bliska suradnica Milorada Pupovca. Iz sela Bruški krenuo je i Vasilije Vidović, dugogodišnji tjelesni čuvar Vojislava Šešelja u pokolj Hrvata u Škabrnji zajedno s Milenkom Radakom (kojeg je naše pravosuđe imalo u rukama, ali ga je pustilo na slobodu).
Prema činjenicama u našem tekstu i potpuno krivoj istrazi o Škabrnji, možemo zaključiti da netko svjesno prikriva zločine srpskih postrojbi u Hrvatskoj, jer u oba slučaja glavni zločinci nisu procesuirani.
ZLOČIN U BRUŠKI (optuženi Aleksandar Olujić) 28. studeni 2013.
Postupak protiv Aleksandra Olujića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.
OPĆI PODACI
Županijski sud u Zadru
Broj predmeta: K. 47/96
Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Zadru br. KT-48/94 od 10. rujna 1996. godine
Branitelj okrivljenog: Ante Krajina, odvjetnik iz Zadra
– ubijeni: Rok Marinović, Petar Marinović, Dušan Marinović, Svetozar Drača, Krsto Marinović, Ika Marinović, Dragan Marinović, Draginja Marinović, Stana-Đuka Marinović i Manda Marinović
Presudom Županijskog suda u Zadru broj K. 47/96 od 4. studenoga 1999. godine opt. Aleksandar Olujić proglašen je krivim što je 21. prosinca 1991. oko 21,00 sat, u mjestku Bruška, zaseok Marinovići Gornji, kao pripadnik Milicije tzv. RSK, zajedno sa još dvojicom neutvrđenih pripadnika iste postrojbe, naredio Roku Marinoviću, Petru Marinoviću, Dušanu Marinoviću, Svetozaru Drači i Anti Marinoviću da iziđu iz kuće Roka Marinovića, što su oni i učinili, zatim ih postojio te u njih ispalio rafal iz automatskog oružja, usmrtivši četvoricu, dok je Ante Marinović, pogođen sa sedam metaka, ostao ležati ranjen, a iste noći, zajednom sa istom dvojicom, usmrtio Iku Marinović i njenog sina Dragana, a potom ispred kuće Krste Marinovića usmrtio njega, Draginju Marinović, Stanu-Đuku Marinović i Mandu Marinović, dok je Jasna Marinović, pogođena sa dva metka, teško ranjena.
PRESUDA VSRH
Premijer JE divljao jer su Keleminec i umirovljeni novinar Tanjuga usudili se prozvati njegova pajdaša Pupovca. Zapalili su list koji je nazvao Keleminca ustaškim govnom, to je po HND-u novinarska sloboda, a po premijeru koji skida braniteljske ploče adekvatan pristup prema braniteljima! Umirovljeni novinar Krklješ zbog spaljivanja lista imao je premetačinu nezakonitu i maltretiranje u policiji. Briselska bojna dejstvuje.
Sve da se zaštiti Pupovca čija su braća bila u četnicima. Objavljujemo dokument iz kojeg je razvidna ta činjenica.
Vojislav Pupovac rođ. 1957. god. Dužio je kao četnik M – 48 i ”papovku” – PAP 429035.
Na kraju je premijer nazvao pravaše političkim destabilizatorima Hrvatske.
HOP