Nikada nisam vjerovao da će nas gospon Plenković izvući iz gospodarske i duhovne krize, a nakon godinu dana sam uvjeren da sam bio u pravu. Danas je povjerenje u njegovu Vladu toliko nisko jer svi njegovi politički potezi su upereni protiv volje većine birača. Štoviše, djeluje nesigurno i neodlučno jer su svi njegovi zakonski prijedlozi i obećanja povlače se iz procedure.
Hrvatska država je danas suočena sa mnogim problemima koji se vješto prikrivaju. Primjerice, HZZO duguje puno novca ljekarnama, a to ne zanima premijera Plenkovića. Međutim, Premijer i dalje financira udruge koje se u demokraciji moraju same financirati. Sa tim novcem HZZO bi mogao isplatiti sve svoje dugove ljekarnama.
Da bi neka udruga dobila novac od države, mora promicati hrvatske interese, a ne pred svijetom lažno optuživati državu i njene državljane. Dakle, civilne, kulturne i sportske udruge država ne bi smjela financirati u demokratskoj i kapitalističkoj državi. Civilne udruge morale bi promicati hrvatske interese, a one u Hrvatskoj čine obrnuto. Kada kažem država, onda mislim i na lokalne upravne jedinice. Kako je naša svijest i dalje komunistička, takvo financiranje treba zabraniti zakonom. Sport i kulturu treba privatizirati, a civilne udruge se moraju same financirati. Mora se jedino financirati izdavaštvo jer smo mala nacija.
Ako želimo tržišnu utakmicu, onda se moramo odreći komunističke svijesti. Problem je i državna uprava koju komunistička svijest ne može i ne zna riješiti. Državnu upravu u županijama također treba decentralizirati. Problem su također hrvatski Ustav i komunistički zakoni te izborni zakon. Problem je i diskriminacija hrvatskih državljana koji ne žive u Hrvatskoj zbog nasilničkog ponašanja hrvatskih komunista i jugoslavena. Danas su ti Hrvati razbacani diljem globusa. Ako o ovim problemima Plenkovićeva Vlada i ne razmišlja, kako ih onda može riješiti, a oni su preduvjet da bi država krenula u slobodu, demokraciju, pravednost i blagostanje. Očito, bez lustracije nema Hrvatske.
Štoviše, u lokalnim upravnim jedinicama političari moraju biti honorarci, a sa tim jedinicama moraju upravljati sposobni profesionalni administratori sa svojim timovima koji će političarima odgovarati za prihode i rashode, a za svoj posao će biti dobro plaćeni. Treba ih izabrati natječajem, bez uplitanja politike, što znači one sa najboljim strukopisom.
Zadaća lokalnih političara je da donose lokalne zakone koji moraju biti u skladu sa državnim zakonima i zakonima viših upravnih jedinica, a ne da upravljaju sa prihodima i rashodima upravnih jedinica. Njihovo je da donesu proračun i zakone, a sa prihodima i rashodima mora upravljati administrator koji je njima odgovoran.
Svi političari traže decentralizaciju države, ali o tome nemaju pojma. Samo govore da birači pomisle da misle. Da bi sproveli decentralizaciju, lokalne upravne jedinice moraju imati svoje prihode. Nabolje i najlakše do tih prihoda mogu doći porezom na nekretnine, posebice porezom na objekte. No, i to je Premijer povukao iz procedure jer taj zakon nije dobro prezentiran javnosti, a prezentirali su ga javnosti oni koji imaju najviše takvih nekretnina preko svojih lobija – medija.
Ako želimo nametnuti porez na nekretnine, nužno je smanjiti PDV jer to će najviše pomoći sirotinju. Koliko će porez na nekretnine pomoći lokalne upravne jedinice najbolje nam pokazuju porez na vikednice. Općine na Jadranu koje imaju dosta vikendica su najbogatije u RH, ali, nažalost, veliki dio tog novca nestaje jer o svemu odlučuju načelnici u dosluhu sa knjigovodstvom. Svi prihodi se ne registriraju.
Nemilosrdno se krade prikrivajući i umanjujući prihode takvih općina. Knjigovođe i načelnivi su za to najodgovorniji, ali to očito ne znaju poreznici, dorhovci i uskoci. Međutim, županije svake godine moraju izvršiti reviziju svake upravne jedinice jer jedino tako se može stati na rep lokalnim šerifima i njihovom komunističkom odgoju. Dio poreza na nekretnine mora pripasti i županijama.
Zašto treba mijenjati Ustav? Ako ga ne izmjenimo, ne možemo izmjeniti ni izborni zakon. Da je Plenković imalo razumio stanje hrvatske demokracije, već bi raspisao referendum za promjenu Ustava. No, mišljenja sam da hrvatski Ustav treba iz korijena mijenjati pa bi najbolje bilo napisati novi Ustav kojeg bi građani umjesto političara potvrdili ili odbacili na referendumu. Moramo u Sabor vratiti Županjski dom ako ne želimo da ostanemo i dalje u jednoumlju jer su velike razlike između zastupnika građana i zastupnika županija.
Uvjeren sam također da hrvatskim državljanima koji žive izvan Hrvatske treba omogućiti sudjelovanje na izborima, a to se nabolje može postići dopisnim ili elektronskim glasanjem. Umjesto nacionalnih manjina u Ustavu treba pisati etničke manjine, a po svim načelima demokratskih usuza, etničke manjine ne mogu formirati svoje stranke, što znači da ne mogu sudjelovati u saborskim odlukama.
Po svemu sudeći Plenković ne želi lustraciju, a bez nje nikda neće biti spokoja u Hrvatskoj. Onima koji su činili progone nekomunista i koji su radili protiv hrvatskih interesa, treba uskratiti sudjelovanje u javnom i političkom životu RH.
Nema naznaka da premijer Plenković namjerava riješiti ijedan od ovih problema pa ćemo se i dalje valjati u blatu bez ikakvog napretka.
Štoviše, bojim se da će popustiti Slovencima i tako omogućiti ucjene od strane BiH, Srbije i Crne Gore. Slično se ponaša kad su u pitanju pritisci manjina i HNS, a to nam pokazuje da mu nije cilj rješavanje hrvatskih problema već politička moć jer vješto zaobilazi volju birača.
Na njegovu popustiljivost nas upućuje i osnivanje Vijeća za definiranje hrvatske prošlosti na kojima će temeljiti protudržavne i protunarodne zakone. Zašto? Samo zato što je u to Vijeće većinom uključio jugoslaveske nestručnjake i lažljivce te Titove apologete koji će još jednom poniziti hrvatske branitelje zabranjujući im poklič pod kojim su branili svoj dom i svoju domovinu. Neka javnosti barem objasni po čemu je poklič ZDS ustaški, a to nije hrvatski grb, kuna ili etnik Hrvat.
Plenković se nije pokazao kao lider koji zastupa hrvatske interese već nam se pokazao kao sluga EU. Hrvatskoj treba lider koji će u svakoj prigodi braniti hrvatske interese umjesto da bez pogovora brani tuđe interese.
Sam Pusić
