HEP-ova FINANCIJSKA ZLATNA KOKA NASTAVLJA NESTI U DRUGOM GNIJEZDU
Na svojoj redovnoj tjednoj sjednici vlada je u četvrtak dana 28.rujna 2017. „predložila“ imenovanje predsjednika i članova uprave nekoliko državnih tvrtki, a u jednoj je tiskovini odmah prokomentirana odluku Vlade RH. Posebno je apostrofiran i glorificiran (valjda) HNS-ov kadar Tomislava Rosandića koji je u HEP-u po političkom zadatku bio postavljen krajem 2014. na mjesto člana uprave za financije. Dotični članak pompozno je naslovljen „Šef HAC-a zlatna koka iz HEP-a“. Tako ovaj list do apologetskih visina uzdiže njegove kompetencije i zasluge za navodno uspješno poslovanje HEP-a-citiram:
„Predvodnik financijaša u državnim tvrtkama je Tomislav Rosandić, novi predsjednik uprave Hrvatskih autocesta. HNS ga je uveo u sustav državnih tvrtki kada ga je 2014. kao nestranački kadar postavio za člana uprave za financije Hrvatske elektroprivrede. Došao je u HEP s pozicije prvog čovjeka tvrtke Eurocable group, a tijekom karijere radio je i u Nexe Grupi. Ipak za težak posao restrukturiranja većine duga cestarskih tvrtki koja se vodi na HAC-u i dubinsko restrukturiranje načina poslovanja te tvrtke najbolja mu je referencija posao koji je obavio u HEP-u.
Vodio je tvrtku kroz ljudsko i financijsko preslaganje, a kruna tog projekta bilo je izdavanje obveznice HEP-a po vrlo povoljnim uvjetima te stabilizacija kompanije koja sada slovi kao ‘zlatna koka’.“
Autori ovog članka J. B. i M. Š. ovu priču su i mogu „prodati“ neinformiranom i neupućenom čitatelju, međutim zanimljivo bi bilo potražiti odgovor od ministra državne imovine Gorana Marića koji je u svom velikom intervjuu od 29.07. 2017.„nahvalio“ visoke kompetencije dotičnog gospodina-citiram: „ Imamo primjer jednog trgovačkog društva koje je na tržištu prodalo obveznice u vrijednosti od 2,5 milijardi kuna, bez jasne svrhe i investicijskog programa uz 6,1 posto kamate, da bi potom imali višak likvidnosti od tri milijarde kuna, od kojih je najveći dio oročen uz 0,01 posto kamata.” Na pitanje novinara o kojem se to društvu radi ministar je odgovorio “Jednom gigantskom državnom poduzeću” Valjda je već tada znao da će gosp. Rosandić biti imenovan na mjesto Predsjednika uprave HAC-a, pa ga nije htio stručno i moralno diskreditirati navođenjem punog imena i prezimena.
Što ministar Goran Marić može reći o transparentnosti postupka odabira kandidata koji su svi prošli postupak provjere putem javnog natječaja. U navedenom intervjuu je pojasnio cijeli postupak slijedećim riječima-citiram: “Kandidati za uprave trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za RH biraju se putem javnog natječaja koje provodi Ministarstvo državne imovine u suradnji s resornim ministarstvom. Potom se kandidati testiraju, intervjuiraju te se popis kandidata koji zadovoljavaju formalne uvjete natječaja dostavlja Vladinu Povjerenstvu za upravljanje strateškim trgovačkim društvima. I konačno, to Povjerenstvo, sastavljeno od pet ministara, predlaže Vladi predsjednike i članove uprava trgovačkih društava.”
Novinari J.B. I M.Š. ipak su se relativno korektno osvrnuli na ovu prevaru s javnim natječajem za izbor kandidata sljedećim tekstom citiram:”Unatoč činjenici da je Bruxelles stvorio pritisak na uvođenje ‘transparentnijeg oblika imenovanja’ čelnih ljudi državnih tvrtki te svijesti da je natječajni proces tek ugađanje bruxelleskim birokratima javni natječaji su i de facto samo ispunjavanje forme pa je postavlja pitanje je li ih se trebalo preskočiti. Naime, osim što politici daju legitimitet u izboru svojih kadrova, s druge strane i javnim natječajem izabranim upravama daju djelomičnu autonomiju u odnosu na politiku što je neprirodno u odnosu vlasnik-menadžer.“
Što reći na tvrdnju iznesenu u članku kako je HEP stabilizirana kompanija i da sada slovi za „zlatnu koku“, a ne zaplakati od jada i nemoći, te nestručnosti autora članka. Nikad ova kompanija nije bila u većem neredu, kaosu i najnižoj efikasnosti od svog postojanja, a za visoki financijski rezultat zahvalnost se duguje političarima, koji su bez ikakve osnove podigli cijene za više od 25% i dragom Bogu koji nam neuobičajeno većom hidrologijom za više od 50% od prosječne smanjuje izdatke i do 4 milijarde za nabavku nafte, plina, ugljena i električne energije iz uvoza. Ovo će vam potvrditi svaki stručniji zaposlenik u HEP-u koji nije u sustavu političkog kadroviranja.
Interesantno je da je gosp. Rosandiću početkom ove godine od strane zamjenika direktora Hrvatske udruge poslodavaca-HUP-a gosp. Bernarda Jakelića uručena nagrada za financijskog direktora godine Ovaj izbor provodi revizorska kuća Deloitte na temelju natječaja i ocjene stručne komisije, u kojoj su, uz Jakelića, bili i Sonja Popović, predsjednica Uprave SAP-a Hrvatska, Boris Tušek, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, Ante Samodol, ekonomist specijaliziran za financije, te Bojan Molnar, menadžer iz Deloittea. Vrlo zanimljiva imena u izbornoj komisiji, no vjerujem da bi strpljivi analitičar mogao proučiti i moguće pronaći eventualnu međusobnu interesnu povezanost navedenih osoba.
Napokon, osvrnimo se na samu visinu kamate koju je na međunarodnom tržištu kapitala postigao gosp. Rosandić po „vrlo povoljnim uvjetima“ kako to navode novinari J. B. i M. Š.
Postignute stope prinosa (kamate) na izdate obveznice su bezobrazno visoke, jer su se u 2015. godini kompanije u okruženju zaduživale putem emisije obveznica na ino tržištu kapitala po kamatama od 3%, do 4%, (država Hrvatska –ministar Lalovac se tada zadužila putem obveznica uz kamatu od 3,6%). Inače, kamata na obveznice od 6,1% nije jedini izdatak i nestručno, nekorektno i obmanjujuće je na takav način prikazivati trošak izdanja obveznica. Naime, postignutoj kamati moraju se pridružiti i ostali pripadajući izdatci poput troškova banke aranžera i izdataka tehničke naravi koji najčešće premašuju 1% ukupnog iznosa.
Korporativne obveznice se inače u pravilu emitiraju na tržište kapitala za potrebe prikupljanja sredstava za točno određene investicije što je u slučaju HEP-a izostalo i bilo bi vrlo zanimljivo da ministar državne imovine „zaviri“ u dokumentaciju koja je pratila izdanje ovih vrijednosnih papira, jer je država dala odobrenje za iste i bila garant za povrat novca za sve ulagače. Za pretpostaviti je da je točno definirana investicijska namjera prikupljenih sredstava kao i još čitav niz obveza izdavača i naravno vrlo rigorozne kazne za izigravanje zaključenih dokumenata.
Svakako ako ovaj vrli stručnjak i u HAC-u nastavi s razrađenom praksom iz HEP-a, možemo očekivati „uspješno refinanciranje“ uz kamatu na izdane obveznice veću za najmanje 2% od tržišne, a odgovor na pitanje je li ova razlika rezultat njegove nesposobnosti ili iznimne „sposobnosti“ da sebi i stranačkim drugovima priskrbi više desetina milijuna dolara političkog plijena, trebao bi dati hrvatski kontrolno represivni aparat, ako je uopće sposoban i kompetentan to izvesti.
Kako su se kod nas u našoj lijepoj državi odavno pomješali i polupali lončići, zaključimo „uspješnost“ i „sposobnost“ tekstom slavonske pjesme :
„Jaši baba dorata, na doratu zvonce,
Nedajte mu u kuću polupat će lonce,
Oj dorate, dorate, dorate u ritu,
Prodat ću te dorate makar za forintu“.
Nema veze imali li zarade ili nema, glavno da se „lova“ vrti!
Anđelko Jeličić
HOP
