Ivan Lipak u knjizi o glinskim logorašima objavio je mnoge podatke koji su puno značajniji od samog naziva knjige, te je knjiga značajan tumač nekih povjesnih činjenica iz naše bliske prošlosti, pa i drugog svjetskog rata.
U knjizi sam pronašao podatke koje sam objavio prije par godina u razgovoru sa Emilom Čićem o sudjelovanju Židova i Srba u ustaškim i domobranskim postrojbama. Tada nas je Večernji list proglasio obojicu ultranacionalistima, a ovom knjigom potvrđene su činjenice i poimence su nabrojani generali židovskog prijekla (28) i desetak generala srpskog porijekla.
U knjizi se spominje misteriozna smrt doktora Šretera, kojieg su četnici ubili samo zato što je bio član HDZ-a u vrijeme prvih parlamentarnih izbora. O njegovoj smrti ministar tuđmanove vlade Degoricija piše temeljito i sa gađanjem gleda na ulogu Pupovca u to vrijeme. Lipak je stavio jedan dio u svoju knjigu. U knjizi se nabrajaju i zločini Srba partizana i četnika u okolici Boričevca iz 2. svjetskog rata, pa je jasno da svaka proslava takvih klanja ne može biti ustanak protiv fašizma u Hrvatskoj, što poltronska vlast dopušta proslavom u Srbu. Radi se o čistoj blasfemiji za koju se sudi D. Kelemincu, jer je taj isti Pupovac podnio kaznenu prijavu.
Slobodu izborenu strašnim žrtvama, a koju svjedoči i ova knjiga prodali su bijednici političke zbilje za judine škude.
Knjiga sadrži točne podatke o logorašima na jednom mjestu, pisac knjige i sam je zajedno sa sinom bio zlostavljen u logoru, a od svega je sin toliko obolio da je teško pokretan. Lipak je prije oslobodilačkog rata bio obrtnik i imao respektabilnu tvrtku, rat mu je uništio život, tvrtku, zdravalje i na kraju sina prikovao za krevet. U svoj toj nedaći države nije bilo, kako bi pomogla obitelji u srazmjernoj mjeri. Za razliku od Pupovca čija braća su rušila Hrvatsku, pa sada uživa u vili ispod Sljemena, Lipak znatno teže živi, marljivo skuplja podatke o srpskim zločinima i sprema novu knjigu o zločinima banijskih četnika.
-Hrvatska država ulaskom u uniju mora se držati i važećih zakona unije, prema kojima je napravljena skala vrijednosti po kojoj država mora nadoknaditi štetu pojedincima gubitkom roditelja, braće, kuća, tvrtki, platiti boravak u logoru, popisati sve logoraše, ubijene, nestale, a kod nas je sve to dosta površno napravljeno. u mojoj knjizi taj podatak stojii svi podaci o tome. Da je Hrvatska zatražila ratnu odštetu bilo bi novaca za isplatu oštećenih osoba.
Službena brojka s kojom barataju naši ministiri je oko 9000 logoraša popisanih u domovinskom ratu, dok je stvarno stanje oko 30000 logoraša. Već taj nesrazmjer govori koliko smo daleko od cilja. Među logorašima je 500 djece i oko 3000 žena. Mnogi logoraši nisu ostvarili svoja prava, dok je prošle godine prvo isplaćena odšteta žrtvama 2. svjetskog rata u brojkama gotovo 4 puta veća nego prema žrtvama domovinskog rata. Službena brojka poginulih civila i branitelja u domovinskom ratu je oko 17000, dok neslužbeni podaci su oko 30 000 poginulih. Dok se ti podaci ne srede nema točnih podataka. Mislim da je nekima bilo u intersu da se broj poginulih u domovinskom ratu umanji. -rekao je za naš portal pisac knjige Ivan Lipak.
Lipaka je u oslobodilačkom ratu progonila četničija, tukla, zlostavljala, da bi u oslobođenoj Hrvatskoj doživio zapaljenje stana kao upozorenje da ne čačka po lažnim herojima i žrtvama. Sve to Lipaka nije pokolebalo u prikupljanju velikog dokumentacijskog materijala u svojoj knjizi i prikaza nekog svojeg viđenja Hrvatske danas.
Igor Drenjančević
HOP
