”Dalmatinci, Slavonci, Bošnjaci…svi su Srbi!” pišu srbijanski školski udžbenici, a isto tako misli Milorad Pupovac i mnogi Srbi iz Hrvatske i BiH. Srbi se čak opisuju kao nebeski narod. Kakva glupost i kakva ignorancija! Ovo su laži koje ne može osporiti ni jedan hrvatski povjesničar niti jezičar jer oni ne poznaju lingvistiku, posebice onomastiku.
Međutim, kakve sveze imaju nazivi Srb i Srbijanac, posebice religijski? Naziv Srb označuje ortodoksne kršćane, a što označuje naziv Srbin ili Srbijanac? Ova dva naziva nisu povezani sa nazivom Srb i nemaju nikakve sveze sa kršćanstvom. Sufiksi IN i ANAC označuju religiju koja je davno nestala, a ona je bila izvorna religija iskonskih Harvača i ona je temelj astrologije, a astrologija je temelj Biblije. Naziv Harvač ili Harvat je značio Bog, a on je bio dvojan i jednstven, što ovdje nije ni bitno.
Neka mi netko dokaže da je od etnika Srb mogao nastati etnik Harvač, onda ću i sam početi vjerovati u srbijansku mitologiju i laži. Stoga ću ovdje pokušati dokazati da je etnik Srb nastao od etnika Harvač preko tuđih pisama. Etnik Harvač je pod uticajem semitskih pisama postao Arbat i Arbas, dakle, Arat i Aras. Hrvati su ove nazive pisali Harvat i Harvas. Ipuštanjem početnog slova A u nazivima Arat i Aras dobivamo nazive Rat i Ras. Ova promjena se dogodila pod uticajem kršćanskog Rima.
Semitski Romani su etnik Harvač pisali jedno vrijeme kao Erve, a potom i Cerve. Od Naziv Erve na semitskim pismima postaje Erbe, a semitskim čitanjem ova dva naziva postaju Evre i Ebre, odakle, nazivi Jevrej i Hebrej. Malo je čudno da naziv Jevrej koristre pravoslavci jer ortodoksno kršćanstvo je nastalo pod izravnim uticajem Semita, a katoličanstvo je nastalo pod utucajem arijskih Franaka koji su ranije bili Hrvati. Naziv Aria stoji samo za naziv Harvač. Ovdje vidimo da se slovo V odrazilo kao I jer naziv Arva je postao Aria.
Od naziva Cerve nastaje naziv Servi koji pod Bizantom postaju Serbi. Cerve su još bili poznati kao Cerveni, a taj naziv je kasnije dobio značenje carevina, a vladar je postao car. Carevina je kasnije postala Krajina, što je značilo Hrvačin i Hrvatin.
Nakon raspada rimskog Imperija, sve do 924. godine carevina ili cervena Hrvatska je bila vazal Bizanta, što znači da su imali bizantske kršćanske običaje. Ona se još zvala Krajina. Odatle i naziv kraljevina. Odbacivanjem sufiksa INA ostaje riječ kraj, a odatle kod čakavaca naziv kralj. Te navedene 924. godine zahvaljujući knezu Barnimiru, Hrvatska zapadno od rijeke Drine se naklanja Rimu, a Raška i Dukla se priklanjaju Bizantu.
Raspadom Bizanta Rašku okupiraju Bugari, a zbog tog je liturgija pećke episkopije napisana staroslavenskim jezikom bugarske redakcije. Dukla zadržava naziv Crvena Hrvatska i prostirala se sve do Drača ili Trača u Albaniji. To pučanstvo su činili Traci, a to je još jedan od naziva za Hrvate jer slovo T je često zamjenjivalo slovo H, pa umjesto rijeke Hare imamo rijeku Taru u Crnoj Gori.
Ako pak analiziramo toponime i prezimena, vidjet ćemo da se gotovo nikada ne pojavaljuju toponimi ni prezimena koja bi se mogla povezati sa etnikom Srb. U Hrvatskoj imam jedan tioponim Srb, koje se mogao zvati Grb ili Krb, a ima jako malo prezimena povezana sa nazivom Srb i većinom ih susrećemo na prostoru RH kao Srb, Srbac, Srbec, Srbič i Srbić. Isto tako na prostoru Hrvatske i današnje BiH susrećemo prezimena Grbac, Grbec, Grbič i Grbić.
Svakom razumnom i lingvistički obrazovanom čovjeku ovo bi moralo biti jasno i razumljivo, ali to nije prihvatljivo srbskim i srbijanskim povjesničarim i lingvistima, još manje SPC, koja je temelj srbijanske mitologije i laži.
Srećko Radović
