Damir Kajin ovako govori o slučaju Agrokor i zapravo potvrđuje da je demontaža počela prije Lex Agrokora , što znači da je plenkovićeva vlada duboko upletena i nekima se pogodovalo da izađu iz ove priče prije sveopćeg kaosa u Agrokoru i da dobiju nerealna sredstva prodajom dionica po znatno većim koeficjentima od stvarne vrijednosti dionica;
“ISTRA – AGROKOR
Kako je moguće da nikoga ne zanima prijenos dionica Agrolagune Poreč mjesec dana prije “sloma” Agrokora na osiguravajuća društva, a da u slučaju isto takvog postupanja sa Beljem država promtno reagira.
Predlaže se u istražnom povjerenstvu saslušanje bivših premijera, a šta je sa bivšim-sadašnjim ministrima i županima koji su mu bili savjetnici?
Niti jedna stranka kao IDS u segmentima Agrokora nije bio zastupljen kao vrh IDS-a koji sada šuti.
Nazdravimo sa Ginettom!
Srpski biznismen i vlasnik tvrtke Karisma Hotels Adriatic osnovane 2013. u meksičkom Cancunu Ljubiša Krstajić potvrđuje da Ivan Todorić radi za njih.
Koliko su puta dužnosnici IDS-a dok su bili Todorićevi zaposlenici letjeli za Meksiko?
Zašto?
Zašto o tome tako malo znamo, a riječ je o samom vrhu stranke?”
Drugi primjer da se sve znalo u svezi Agrokora znatno ranije nego što govore Petrov i Plenković je svakako prodaja braniteljskog udjela u VUPIK-u . I to se dogodilo prije Lex Agrokora, prema očito povlaštenim informacijama. Ovaj tekst poslali smo odgovornima iz MOST-a, jer tvrde da se afera pokrenula njihovom inicijativom, ali nisu reagirali;
Za vrijeme mandata premijerke Jadranke Kosor, dok je Čobanković bio ministar poljoprivrede, krajem 2009. i početkom 2010. godine, radilo se i na privatizaciji Vupika. Tada su se pojavila dva interesenta: jedan je bio Agrokor, a drugi M SAN ulaganja. Privatizaciju Vupika preko Agrokora je podupirala Vlada, Čobanković i pokojni Pero Mlinarić iz lokalnog HDZ-a. S druge strane je današnji ministar obrane Krstičević lobirao za privatizaciju od strane tvrtke M SAN ulaganja (dio M SAN Grupe d.o.o. – koju tvrtku je osnovao poduzetnik Stipo Matić iz Dervente još 1995. – Grupa je 2011.godine ostvarila prihod od 246 milijuna eura). Današnji ministar obrane Krstičević je bio prvo direktor, a potom član nadzornog odbora M SAN Grupe d.o.o.
Todorić je uspješno i do kraja zaokružio svoje carstvo u Slavoniji i Baranji privatizacijom Vupika; Iločki podrumi, Belje, PIK Vinkovci, a na kraju i Vupik. Po uzoru na popularnih 7% (kao i u slučaju INA-e), Todorić je 7% dionica poklonio Vukovarskom branitelju d.o.o. Država nije dodijelila tih 7% tvrtki Vukovarskom branitelju d.o.o., već je cijeli Vupik dala Todoriću, koji je sa svoje strane poklonio 7% dionica Vupika Vukovarskom branitelju d.o.o. Vrijednost Vupikovih dionica u tom trenutku iznosi 350 milijuna kuna, a 7% od te vrijednosti iznosi 24 i pol milijuna kuna.
Vukovarski branitelj d.o.o. je nastao još 2007. godine, osnovalo ga je 29-oro ljudi, a u tu tvrtku se mogao teoretski učlaniti svaki branitelj koji bi uplatio 1.200 kn u osnovni kapital tvrtke, koji i danas čine temeljni kapital tvrtke (400.800 kn). Međutim, nisu svi vukovarski branitelji znali za osnivanje te tvrtke, nego samo oni odabrani i pozvani. Dakle, nije bilo nikakvog javnog oglašavanja ili poziva zbog osnivanja tvrtke Vukovarski branitelj d.o.o. Međutim, uvidom u spise Vukovarskog branitelja jasno je da je Društvo (d.o.o.) koje je osnovano još 2007. godine, doživjelo značajne promjene u masi temeljnog kapitala; naime krajem 2014. godine je temeljni kapital Društva, koji je tada iznosio tek 34.800 kuna, povećan za iznos od 362.400 kuna na 397.200 kuna, i to uplatom i učlanjenjem 305 nova člana Društva, te tako dolazimo na sadašnju svotu temeljnog kapitala Vukovarskog branitelja d.o.o. – na 400.800 kuna. Osobe ovlaštene za zastupanje Društva VB d.o.o. su: Danijel Rehak, Stipo Šeremet, Zvonko Milas, Dragutin Guzovski i Tomislav Gašpar.
Nacional u svom članku objavljenom u kolovozu 2011. godine pod naslovom Mućke s dionicama: Prevareni branitelj d.o.o. o tome piše slijedeće: “Kao vlasnici sad su upisani uglavnom inicijatori ideje o osnutku i čelnici vukovarskih braniteljskih udruga. Među njima su i Danijel Rehak, predsjednik Udruge logoraša srpskih koncentracijskih logora, a iz iste udruge su i Dragutin Guzovski, Stipe Šeremet i Slavko Jurić koji su čelnici Hvidre, Petar Mlinarić, saborski zastupnik HDZ-a i branitelj, Zvonko Milas iz Udruge branitelja i dragovoljaca Domovinskog rata, bivši član Programskog vijeća HRT-a, i mnogi drugi. Uglavnom, većina istaknutih zalagača za prava hrvatskih branitelja.”
Isti članak Nacionala iz kolovoza 2011. godine završava ovim riječima: “Kad je Agrokor Ivice Todorića prije godinu i pol kupio poljoprivredni kombinat Vupik, s oduševljenjem je pozdravljena odluka da se 25 posto dionica besplatno prepusti radnicima, a 6,66 posto vukovarskim braniteljima. Mediji su tada prenijeli da su dionice dobili branitelji, a slično je u svom izlaganju rekao i Ivica Todorić. Gradonačelnik Vukovara Željko Sabo, i sam branitelj i zatočenik srpskih logora, kaže da su i javnost i Todorić bili obmanuti. “Vjerujem da gospodin Todorić nije znao da dionice prepušta tek nekolicini koja je osnovala tvrtku. Suvlasništvo u Vupiku nisu dobili vukovarski branitelji. Dobila ih je privatna tvrtka”, kaže Sabo” (danas inkriminirani Sabo – op.ur.).
Kada dolazi do privatizacije Vupika, sukladno prethodnom dogovoru, Todorić isti dan po Vupikovom prijelazu u sustav Agrokor, potpisuje svoj poklon od 7% dionica od svog paketa u veličini od 85% vlasništva Vukovarskom branitelju d.o.o. U tom trenutku Vukovarski branitelj d.o.o. ima svoj temeljni kapital od 34.800 kuna, a u dionicama 7% od vrijednosti Vupika koje u brojkama iznose 24 i pol milijuna kuna. No, u financijskom izvješću za 2015. godinu, vidljiv je prihod od samo 20.696 kuna i rashod od 92.927 kuna, što iznosi gubitak u poslovanju u iznosu od 73.300 kuna, i to usprkos svih 50 u sudskom registru navedenih djelatnosti tvrtke Vukovarski branitelj d.o.o. I dalje nema nikakvog traga o dionicama Vupika u tim izvješćima.
U međuvremenu je Vukovarski branitelj d.o.o. pojedinačno dioničar Vupika nakon Agrokora, te polako prodaje svoje dionice koje samo oni mogu prodati preko ovlaštenih brokera. Tako su prošle godine u studenom još imali nekih 3% dionica Vupika u svom vlasništvu. No, već u veljači ove godine njih nema na listi prvih 10 dioničara Vupika, te sada nemaju više niti jedne dionice u svom vlasništvu. Znači da su netom prije no što je izbila afera Agrokor (u sklopu kojega se nalazi i Vupik), prodali svoje dionice s dobitkom, jer je u trenutku pada Todorića, vrijednost dionica njegovog carstva – Agrokora (a Vupik je dio toga carstva), drastično pala. Sve to upućuje na zaključak da se ovdje radi o trgovini povlaštenim informacijama, što je od strane nekih branitelja i prijavljeno HANFA-i (Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga), budući da se u tom slučaju vrlo vjerojatno radi o kaznenom djelu, odnosno o trgovini povlaštenim informacijama.
Kao posljedicu urušavanja Todorićevog carstva Agrokora, Vupik je 4. travnja 2017. godine na stranicama Zagrebačke burze objavio obavijest o blokadi žiro računa Društva Vupik d.d., a 11. travnja je račun ponovno deblokiran. Dan kasnije, 12.04.2017. na stranicama Zagrebačke burze nailazimo na obavijest tvrtke Agram invest d.d. iz Zagreba o stjecanju dionica Vupika u količini od ukupno 9,82% dionica i sukladnih dioničarskih prava. Međutim, umjesto top dioničara Agram invest d.d., nailazimo na Kreditnu banku Zagreb dioničko društvo (KBZ d.d.) na mjestu drugog najvećeg dioničara, na mjestu na kojem se do prije 10 dana nalazio Agram Invest. Iza Agram Investa stoji Dubravko Grgić, vodeći dioničar koncerna Agram, koji okuplja 20-ak društava i jedan od najbogatijih hrvatskih tajkuna. Kreditnu banku Zagreb je pak Todorić 2005. godine prodao Grgiću. Znači, opet isti ljudi na jeftin način postaju vlasnici dionica čija vrijednost je sada pala za više od 70%, a to im omogućava upotreba skrbničkog računa iza kojeg se skrivaju ponovno ista imena, što podsjeća na slučaj skrbničkog računa INA-e.
Zanimljivo je da je vrlo nedavno (prošle jeseni!) Vupik zajedno s ostalim tvrtkama u vlasništvu Agrokora (Belje, Ledo itd) preuzeo jamstvo za 2 nova i 4 proširena ugovora o kreditima za Agrokor u sveukupnom iznosu od 1 milijarde i 660 milijuna eura (1.660.000.000). Ugovori za te kredite potpisani su 14. rujna i 28.listopada 2016. godine – nepunih 5 mjeseci prije no što će Agrokor potonuti pod dugovima poput Titanika. Interesantno, banke koje odobravaju kredit Agrokoru prije samo 6 mjeseci nisu nimalo beznačajne ili neinformirane. To su na prvom mjestu Goldman Sachs International Bank i Sberbank of Russia, Sberbank od Europe AG te VTB Bank Austria AG.
U slijedećih nekoliko mjeseci Vukovarski branitelj d.o.o. se rješava svih dionica Vupika. Do jeseni prošle godine je među top dioničarima Vupika na drugom mjestu bio Vukovarski branitelj d.o.o., i to sa oko 7% dionica, a na prvom mjestu je bio Agrokor. Danas Vukovarskog branitelja d.o.o. više nema među top 10 dioničara Vupika, pa čak niti među onima koji imaju manje od 0,5 % dionica. Sada je na prvom mjestu s 43, 59% Podravska banka d.d., na drugom KBZ d.d. skrbnički račun (gdje je prije 10 dana bio Agram Invest d.d.) s 11,64%, a na trećem Agrokor sa 7,26%. U principu je Todorić dobio od države Vupik na poklon, pa je „velikodušno“ dao Vukovarskom branitelju d.o.o. 7% od poklonjenog – na dar! Taj dar je, po svemu sudeći, nedavno jako dobro unovčen.
S druge strane, kada govorimo o mogućem trgovanju povlaštenim informacijama, tko je mogao doći do tih informacija, a da je istovremeno član društva? Na popisu članova/osnivača nalazi se Ante Deur, s datumom učlanjenja 30. siječnja 2015. godine, onaj isti kojeg je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović 20. veljače 2015., samo mjesec dana kasnije, imenovala svojim posebnim savjetnikom za branitelje te članom Povjerenstva za vojna odlikovanja i priznanja. Deur je dakle, pri vrhu vlasti već neko vrijeme. Vrijednost Vupikove dionice na dan Deurovog učlanjenja u Vukovarski branitelj d.o.o. iznosila je 76,66 kuna, a 13. travnja ove godine ona iznosi samo 24 kune, dakle, njezina vrijednost na burzi je pala na samo jednu trećinu tadašnje vrijednosti. Vukovarski branitelj d.o.o. je prije pada Todorićevog imperija Agrokora i pripadajućih tvrtki te njihovih dionica, prodao svojih 7% udjela u Vupiku. To znači da su neki članovi Vukovarskog branitelja d.o.o. izvukli ogroman profit od prodaje dionica, jer su o njihovom padu prethodno dobili povlaštene informacije koje su debelo unovčili. Radi se o vremenskom okviru od otprilike 3 godine u kojem se članstvo Vukovarskog branitelja d.o.o. povećalo od početnih 29 članova/osnivača do zaključnih 334. Među njima se nalazi nekoliko politički istaknutih imena.
Vukovarski branitelj d.o.o. nema više svojih Vupikovih dionica koje su još prije 3-4 godine vrijedile 24,5 milijuna kuna, ali bi dioničari trebali posjedovati novac od Vupikovih prodanih dionica, koje su prodane u trenutku kada im vrijednost još nije bila pala. Radi se o oko 20 milijuna kuna. Gdje su ti novci?! Kod nekolicine članova društva Vukovarski branitelj d.o.o. – ili je utržak od prodanih dionica podijeljen na jednake dijelove između članova Društva? Ante Deur niječe da je dobio i jednu lipu od tih prodanih dionica, kao i svi ostali članovi Vukovarskog branitelja d.o.o. – ustvari nitko ne zna gdje su završili novci dobiveni od prodaje dionica Vupika…
Istražujući dostupne dokumente u sudskom registru u svezi Vukovarskog branitelja d.o.o., naišli smo na još jedan interesantni podatak: na promjenu adresa nekih članova tog Društva u zadnjih nekoliko mjeseci, te njihovo doseljavanje u Zagreb, Sesvete ili Veliku Goricu, a to sve ukazuje na činjenicu da je bar nekolicina članova Vukovarskog branitelja d.o.o. u zadnje vrijeme uložila veća novčana sredstva – u nekretnine. No, nitko od njih ne zna gdje je nestao novac od 7% prodanih dionica Vupika…
Na naš upit upućen Zagrebačkoj burzi o popisu top 10 dioničara Vupika prije siječnja 2017. godine, nismo dobili nikakav odgovor, mada je po zakonu o javnoj dostupnosti takvih informacija, Zagrebačka burza dužna dati te podatke na uvid.
Ingrid Runtić
HOP
