Na prezentaciji rezultata godišnjeg rada Vlade RH dana 18.10.17. u Saboru RH, premijer Plenković se u uredno strukturiranom izvješću, očekivano osvrnuo i na sektor energetike. Bilo je za očekivati da će ovaj dio gospodarstva biti posebno apostrofiran, jer nema tog državnika u svijetu kojem ovaj sektor nije od krucijalnog značaja, međutim, o elektrogospodarstvu kao ključnoj komponenti energetike pa i samog nacionalnog gospodarstva ni riječi.
Ne zaboravimo da HEP čini oko 5% BDP-a, a intenzivan investicijski ciklus u kapitalne proizvodne jedinice mogao bi povećati rast BDP-a i do 2%. Međutim, prema našem premijeru i njegovu izvješću izgleda da je sve što obuhvaća energetski sektor stalo u priču o namjerama izgradnje LNG terminala i namjerama otkupa MOL-ovog portfelja u INI, a o elektrogospodarstvu ni riječi .
Za razliku od drugih struktura gospodarskog života koje su priličito dobro u izvješću matematički elaborirani, ništa od brojeva, postotaka rasta i sličnog iz ovog sektora osim obećanja za LNG i INU, a što bi i mogao reći kad su učinci nikakvi.
Svi kapitalni proizvodni projekti sada su puno dalje od realizacije nego što su bili prije godinu dana (HE Ombla, HE Kosinj, Hidroelektrane na Dravi i Savi kod Zagreba, TE Plomin 3).
Dapače, da ovo ljeto nismo imali sreću zbog viškova u Europi, pa da nismo po ekstremno visokim cijenama uvozili prosječno 60% ukupne dnevne potrošnje električne energije (bilo je dana kada je domaća proizvodnja bila ispod 10% potrošnje), premijer vjerojatno ne bi mogao u svom obraćanju saborskim zastupnicima i svekolikom hrvatskom puku izbjeći i temu o redukcijama električne energije u jeku turističke sezone i kolapsu iste. A kako li bi tek ovakva izvješća trebala izgledati za par godina kada se većina od postojećih termojedinica zbog dotrajalosti treba ugasiti, a neće biti supstituirane zamjenskim kapacitetima.
Koliko je premijer i čitava vlada uspjela napraviti u elektroenergetskom sektoru svjedoči činjenica da nije uspio u 365 dana niti izabrati kompetentni tim ljudi koji će makar moći usporiti trend propadanja ove prevažne nacionalne kompanije, ako ne već okrenuti trendove i osigurati rast koji će nam garantirati kakvu takvu sigurnost u opskrbi električnom energijom.
A podsjetimo se, ministar Goran Marić je još u travnju, pred televizijskim kamerama izjavio da će u roku od tjedan dana biti postavljena uprava HEP-a. Kako je ministar previdio činjenicu da se sukladno važećoj Uredbi vlade ipak mora ići na izbor, a ne imenovanje članova uprave putem javnog natječaja, opraštamo mu njegovu brzopletost, međutim, već su prošla tri mjeseca od raspisa Natječaja i obavljenih razgovora s preko sedamdeset kandidata, a rezultata nema ni na vidiku.
Dapače, u kuloarima, se barata s kandidatima čak bez zadovoljavajućih formalnih uvjeta (znanje stranog jezika, 10 godina rada u struci ….). U isto vrijeme dokazani energetičari s magisterijima ili doktoratima i višegodišnjom uspješnom elektrogospodarskom praksom nisu niti uzeti u razmatranje!
Postavljam pitanje cijeloj Vladi RH: Zašto je glavni kandidat za predsjednika uprave ne energetičar, već administrativac? Mnogi tvrde da će mu očito biti namjenjen zadatak priprema ove kompanije za prodaju? Vrlo hrabro?!
Može li Vlada RH skupa s premijerom zamisliti da će doći dan prestanka obnašanja dužnosti? Gdje ćete živjeti nakon toga? Zar ne ostaju živjeti u Hrvatskoj?
Vjerujem da se Franjo Tuđman okreće u grobu, a njegova rečenica: „Imamo Hrvatsku“, izgubila je svoj značaj.
Anđelko Jeličić
HOP
