U Podravki prije 20 godina dogodilo se nešto što bi danas dovelo do velike katastrofe za Koprivnicu, Koprivničko – križevačku županiju ali i za Hrvatsku. Podravka bi doživjela neviđenu pljačku i dovedena do bankrota , a na tv ekranima gledali bi uhićenja njezinog vodstva.
Prije 20 godina, 1997. godine Ivica Todorić krenuo je u preuzimanje Podravke uz podršku Nevenke i Franje Tuđmana.
Prije pokušaja preuzimanja Podravke bez i jedne kune propao mu je pokušaj preuzimanja PIK Vrbovca. U tome ga je spriječio bivši ministar poljoprivrede Dominiković i organizirani sindikat.
Sa iskustvom iz PIK Vrbovca, Ivica Todorić u svoj ured u Zagrebu pozvao je vodstvo PPDIV-a sindikata Podravke na čelu sa Anom Katanom. Tada im je Ivica Todorić prezentirao plan preuzimanja Podravke. Ana Katana i PPDIV Podravke odgovorili su na veliko zadovoljstvo Ivice Todorića da se oni neće miješati u vlasničku strukturu Podravke niti preuzimanje Podravke.
Nakon dobivenog zelenog svjetla od PPDIV-a sindikata Podravke, Ivica Todorić krenuo je u projekt preuzimanja Podravke. Kako je Ivica Todorić htio kupiti Podravku bez jedne kune ?
Ivica Todorić je trebao dobiti kredit, a sa kreditom želio je otkupiti većinski paket dionica Podravke, a na kraju radnici Podravke otplaćivali bi njegov kredit i radili za njegovo novo stečeno carstvo.
To je bila formula otimanja vlasništva sponzoriranih tajkuna od strane vladajuće stranke HDZ-a i Franje Tuđmana u to vrijeme.
Godinu dana prije, moja malenkost ( Dražen Keleminec ) u Zagrebu je registrirao Udrugu branitelja Podravke pod nazivom UBIUDRI.
Ivica Todorić za Udrugu branitelja Podravke nije znao. Nakon glasina da će Podravka biti prodana Ivici Todoriću osmislio sam priopćenje i poziv ( pomogao mi je u njegovom sastavljanju sada umirovljeni podravkaš Marijan Vrček ) u kojem sam radnike Podravke pozvao na pobunu protiv Ivice Todorića i suprostavljanju PPDIV-u Podravke. Moje razmišljanje u tom trenutku bilo je da je sindikat PPDIV-a izdao sve podravkaše i stanovnike Koprivnice i Koprivničko – križevačke županije.
Preko faksa, priopćenje i poziv na pobunu poslao sam u Podravkina središta u Lipiku, Umagu, Splitu , Varaždinu i Zagrebu. U krugu Podravke polijepio sam poziv na javni skup u velikoj dvorani za sastanke u Podravki.
Zbog javnog skupa u velikoj dvorani bio sam pozvan sa pokojnim Nikolom Čačićem kod člana Uprave Podravke Stanka Biondića.
Svi zajedno tada smo otišli na javni skup koji sam sazvao . Dvorana je bila puna, na moje veliko iznenađenje nije bilo mjesta ni za stajanje. Moj govor usmjeren je bio da Podravka pripada podravkašima, da ćemo Podravku braniti ako treba i oružjem protiv Ivice Todorića. “ U boj u boj za narod svoj „ bile su moje zadnje riječi u velikoj dvorani za sastanke u Podravki.
Nakon održanoj skupa protiv Ivice Todorića vratili smo se na sedmi kat u ured Stanka Biondića, a nikada neću zaboraviti riječi Stanka upućene meni i Nikoli Čačiću. Dečki digli smo „revoluciju“.
U tom trenutku nisam bio svjesta što je izgovorio Stanko Biondić ali ubrzo sam shvatio. Odmah nakon našeg skupa u Podravku iz Bjelovara stigla je obavještajna služba. U najavi Dnevnika na HTV bili smo prva vijest. Drugi dan na naslovnici Večernjeg lista bio je naslov : „Dragovoljci Podravke ne daju Podravku“.
Uprava Podravke na čelu sa pokojnim Antom Babićem stala je na našu stranu i protivila se otimačini Podravke od strane Ivice Todorića.
Drugi dan održana je u Podravki tiskovna konferencija sa medijima iz Zagreba, a ja sam kao predstavnik branitelja Podravke i organizator sprečavanja otimačine Podravke od strane Ivice Todorića nazočio toj tiskovnoj konferenciji i ponovio stavove da Podravku nećemo dati.
Nakon što se digla velika medijska prašina i stvorena slika da će podravkaši braniti Podravku Ivica Todorić odustao je od svog nauma.
Moram naglasiti da je unutar Podravke , a i van Podravke Ivica Todorić imao simpatizere i pristaše. Tako sam bio toga pozvan u ured tada mog direktora i tamo izvrijeđan jer sam se osudio suprostaviti Ivici Todoriću.
U razgovoru sa Stankom Biondićem prisjetili smo se tih dana . Stanko mi je rekao i da je on kod otvaranja nove tvornice Belupa 1998. godine zamalo kod rukovanja od pokojnog Franje Tuđmana dobio šamar zbog sudjelovanja u pobuni protiv Ivice Todorića. Također rekao mi je da sam tada imao podršku Uprave Podravke i Ante Babića kao nikada prije i kasnije.
Kada se smirila pobuna pojavile su se glasine da će mi se pristaše Ivice Todorića osvetiti, a odlaskom Ante Babića iz Podravke dogodio se pokušaj krivotvorenja mog potpisa i zahtjev za mojim otkazom u Podravki. Na njihovu žalost nisu uspjeli. Prije nekoliko godina pojavilo se u Podravki jedno anonimno pismo koje posjedujem i na kojem piše da ja svojim političkim djelovanjem štetim Podravki ?? Zvonimir Mršić je temeljem tog pisma, pokušao mi dati otkaz. Poslao je on izaslanstvo da mi kažu da sam tehnološki višak. Pokušao i odustao od nauma jer je znao da ću se boriti do zadnje kapi krvi i da ću mu taj čin naštetiti na političkoj poziciji predsjednika Uprave Podravke ?
Danas svaki dan čitamo, gledamo preko malih ekrana aferu u Agrokoru, danas se javno Ivica Todorić proziva da je opljačkao i doveo Agrokor u bankrot i da je hrvatsko gospodarstvo doveo do ruba ponora.
Naravno da treba odgovarati ali odgovarati trebaju i oni koji su mu to omogućili jer sam to nikada ne bi mogao učiniti.
Ponekad treba i 20 godina da pravda i istina dođe na vidjelo. Tim pobune u Podravki bio je Marijan Vrček, pokojni Nikola Čačić, Stanko Biondić i moja malenkost koji može očekivati i treći pokušaj dodjele otkaza.
Znate kako to ide, umjesto zahvale uvijek dobiješ nož u leđa. To je život koji je pun borbi za Podravku i Hrvatsku !
Zagreb, 20. 10. 2017.
podravkaš , Dražen Keleminec