ISTRA 2017. KAO HRVATSKA 1971.
Općinski sud u Pazinu donio je danas (20.10.2017.) prvostupanjsku presudu kojom g. Mijandrušiću moram isplatiti, radi duševnih boli, cca 3000 € (s parničnim troškovima). Žalit ću se. Istra danas je HR iz 1971. Istra danas je poput Sjeverne Koreje.
Sutkinja ne zna, kao što to pišu neki portali, da je Mijandrušić za cca 22 000 KN kupio 3 ha od nekih starica, potom zemlju “sam” sebi urbanizirao. On će reći da je to učinilo Vijeće, priznajem, pa si je sam tu zemlju procijenio u imovinskoj kartici na 2.5 mil. kn. To je Istra. Ali, pišu mediji, onda si je tih 1 ha kupljenih za 7000 kn založio i dobio kredit od nekih 200 000 €. Pustimo to što je na tu banku prebacio poslovanje svoje općine. Pošto bi od mene mogao dobiti 3000 €, sa time bi si mogao kupiti još 3 ha poljoprivredne zemlje, potom si istu urbanizirati i doći do 2.5 mil. kn.
To je Istra. Dva dana nakom okončanja postupka dostavljena mi je anonimna kaznena prijava protiv tužitelja, gdje netko navodi da je za sporni traktor i malcer tužitelj dobio 410 000 kn od Ž. FONDA ZA POLJOPRIVREDU kojim je kupljen traktor i malcer kojim je isključivo “malcao” travu uz nerazvrstane ceste. Dobio sam i stotinjak faktura Grada Pazina kojima su plaćane te usluge. Što je istina ne znam, fakture postoje, ali to netko mora provjerit.
Tko su vjerodostojni svjedoci? Žena, sin, nevjesta, kum, zamjenik načelnika, ali moj svjedok nije smio pristupiti sudu.
Kaže sud da ja tužitelja prikazujem kao osobu koja iskorištava svoj položaj? Bilo bi dobro da se svatko prošeta Gračišćem, Buzetom, Istrom i upita što misli o Damiru Kajinu i Mijandrušiću. Pa neka ljudi sude da li se netko oko nečega okoristio. Nakon ovakve presude, vjerujte mi da razumijem sudbinu breka (psa) Mede. U Istri i psima sude. Nazdravimo sa Ginettom.
HOP