Tromblon tuži Bujanca !

“Potaknut namjernim, uvredljivim i podcjenjivačkim istupom u emisiji „Bujica“, autora Velimira Bujanca, s temom zašto nema grba HOS-a na spomen obilježju „Park Žarko Manjkas Crvenkapa“, želim napokon dati pojašnjenje te tako uputiti Bujanca i sve ostale da traže odgovor od osoba koje im taj odgovor mogu dati iz prve ruke. Obraćam se osobno ovim pismom svim hrvatskim braniteljima jer mi to nalaže moja čast i moje pravo, kao glavnog inicijatora i organizatora ovog projekta za Vašeg i našeg heroja Žarka Manjkasa Crvenkapu”, početak je otvorenog pismaPetra Janjića – Tromblona, kojim u nastavku kazuje:

“Prije petnaest mjeseci na prijedlog Igora Došena, hrvatskog branitelja i susjeda pokojnog Crvenkape s kojim je bio prijatelj, molim predsjedništvo HVIDR-a Dubrava da se razmotri izgradnja spomen obilježja Žarku Manjkasu, te dobivam odgovor da su oni to već pokušali prije petnaest godina, te da slijedom mnogih problema nisu bili u mogućnosti realizirati taj projekt. Izložio sam im plan i program koji bi zahtijevao dvanaest mjeseci rada te osnivanje inicijativno- organizacijskog zbora u koji su pristupile Udruga „Crne Mambe“ te UDHOS Grada Zagreba. 
Zamolili smo i dobili pisanu potporu od slijedećih udruga proisteklih iz Domovinskog rata i institucija: 
1. Ministarstvo hrvatskih branitelja, Ministar Tomo Medved – POKROVITELJ
2. Gradski ured za branitelje Grada Zagreba, Miodrag Demo 
3. Vijeće gradske četvrti Gornja Dubrava, predsjednik Damir Oniško 
4. Udruga HOS-a Grada Zagreba, Miroslav Šurbek
5. Stožer za obranu Hrvatskog Vukovara, Tomislav Josić
6. Zajednica udruga HVIDR-a Grada Zagreba, Ante Tandara
7. Udruga Specijalne policije, Josip Klemm
8. Udruga “Crne Mambe” (2.Gardijska brigada – I bojna), Ivica Šafarić -Nindža
9. Općina Bogdanovci- načelnik gosp. Marko Barun
10.Udruga HVIDR-a Dubrava, Siniša Hađur
11.Udruga 100 % hrvatskih ratnih vojnih invalida prve skupine
12.Zapovjedni zbor 204 VU Brigade, Petar Janjić Tromblon
Sve ove institucije poslale su nam pisane potvrde o potpori.

Organizatori su u 15 mjeseci održali ukupno 63 sastanka sa: članovima obitelji koji su nam dali potpisano ovlaštenje za gradnju spomenika, s obitelji pokojnog Ive Cvitića autora pjesme „Od stoljeća sedmog“ koji nam daju pisano ovlaštenje za stavljanje pjesme na spomenik, vlasnikom zemljišta, Ministarstvom hrvatskih branitelja, Gradom Zagrebom, katastrom grada Zagreba, Gradskim uredom za hrvatske branitelje grada Zagreba, Gradskim uredom za imovinsko pravne poslove, Uredom Prvostolnog Kaptola zagrebačkog, Vijećem gradske četvrti Gornja Dubrava, savjetnikom za hrvatske branitelje u uredu Predsjednice RH, Ravnateljstvom MUP-a, PP Dubrava, Saboru RH, Odborom za imenovanje naselja, ulica i trgova, arhitektom, kiparom, geodetom, nadzornim za izgradnju, ljevaonicom „Ujević“ i mnogim drugim institucijama. Prikupljali smo vrijedno i uporno dokumentaciju potrebitu za ishođenje građevne dozvole te svu drugu potrebitu dokumentaciju i napokon nakon više od godinu dana, 06.10.2017. ishodimo građevnu dozvolu. Ja to nazivam Križnim putem, a na sastanku zapovjednika 204 Vukovarske brigade u Bogdanovcima, zapovjednik i predsjednik Udruge logoraša Danijel Rehak izjavio je slijedeće: „Petre da tražiš građevnu dozvolu za skladište nuklearnog otpada prije ćeš je dobiti“.
Kada smo prije petnaest mjeseci krenuli u ovaj projekt izgradnje spomen obilježja „Crvenkapa“ nismo ni sanjali da nećemo smjeti istaknuti na spomenik i danas legalni grb HOS-a, koji je časno i sa ponosom nosio Žarko Manjkas Crvenkapa kao i svi pripadnici HOS-a, a da smo znali, siguran sam da ne bi smo pokrenuli cijeli projekt. Bar ne ja, jer je ovo za mene dio falsificiranja povijesti Domovinskog rata.

Evo zašto je humanitarna večer bila potrebna

Svima u Domovini je dobro znano da UDHOS te SUDHOS, dvadeset godina trpe strahovite napade pro četničkih i jugoslavenski orijentiranih udruga te lijevih političkih parlamentarnih stranaka a posebice ti teroristički udari se pojačavaju u posljednje dvije godine. Mi u organizaciji donosimo odluku da poradi tih terorističkih aktivnosti prema žrtvama HOS-a i samom HOS-u, radimo naše zadaće oko ishođenja dozvola i nebrojenih suglasnosti bez najave i u tišini, kako bi izbjegli opstrukcije i probleme. Tada se događa i problem sa spomen pločom poginulim bojovnicima HOS-a u Jasenovcu. 
Na sastanku u Ministarstvu hrvatskih branitelja rečeno nam je da u udruzi koja je investitor moramo imati osiguranih 60.000,00 kuna kako bi mogli izići sa zamolbom na javni poziv za sufinanciranjem od Ministarstva za izgradnju spomenika. Kako HVIDR-a Dubrava nema ta sredstva, dogovoreno je da se organizira donatorska večer kako bi se prikupila ta sredstva. Humanitarnu večer smo organizirali u Hotelu „International“ u Zagrebu, te smo uspjeli prikupiti donacijama 80.000,00 kuna od čega smo platili izlijevanje biste ljevaonici „Ujević“, građevnu dozvolu, takse i druge troškove a i preostalo je na računu još sredstava. Za organizaciju večeri bila je nadležna Udruga „Crne Mambe“ koja je otvorila poseban pod račun a ovlaštena osoba je pukovnik Ivica Šafarić – Nindža, predsjednik udruge. Od Hotela „International“ dobili smo gratis dvoranu i dvije sobe, a u zabavnom programu bez naknade sudjelovali su: gudački sastav na violinama, zbor učenika osnovne škole Vjenceslava Novaka iz Dubrave, tamburaški sastav „Đeram“ iz Vinkovaca, klapa „Stine“ iz Zagreba, „4 gitare HOS-a“, Ante Matić iz Berna sa „Križevima Vukovara“ te Mate Bulić. Održana je i aukcija dvije slike ulja na platnu „Kralja Tomislava“ i „dr. Ante Starčevića“ autora Maria Matkovića iz Bogdanovaca koje je poklonio organizatoru ulja na platnu, dok je voditelj bio Darko Janeš. Slike su kupili gosti iz Pakoštana i Zagreba za svotu od 5.500,00 kuna.

O napadima na projekt i udruzi kojoj slijedi tužba

HVIDR-a Dubrava je određena da bude investitor, i sa sredstvima od Ministarstva hrvatskih branitelja biti će isplaćeni izvođači radova izgradnje spomenika, a ovlašten je predsjednik HVIDR-a Dubrave Slavko Oklješa. Sada su u tijeku građevinski radovi, graviranje teksta i grba na pločama i postamentu, lijevanje biste i priprema organizacije otkrivanja spomen obilježja za 11.11.2017. godine, s početkom u 10 sati u ulici Vile Velebita u zagrebačkoj Dubravi. 
Dužan sam naglasiti da je prije tri mjeseca na portalu Dnevno.hr, objavljeno kako se branitelji Vukovara odriču od ovog projekta i da nam ne daju potporu. Ti takozvani branitelji se nisu potpisali ispod tog članka niti su naveli ime odgovorne osobe. Nazivali su nas indirektno lopovima i ponižavali da to radimo samoinicijativno. UDHOS je suorganizator a Crvenkapa je pripadnik HOS-a. Nismo taj članak smatrali ozbiljnim, i u tom trenu da nam može naškoditi i ugroziti projekt, pa nitko od organizatora nije ni reagirao znajući da se na portalima piše svašta. To se isto ponavlja i dana 28.09.2017., (zasjedanje Skupštine Grada Zagreba), kada su se sada „oni“ i očitovali, šaljući Skupštini Grada Zagreba pismo u kojem blate ovaj projekt i nanose uvrede organizatorima. Nazvao sam nekolicinu zapovjednika od Ante Dugana – Samuraja do Tihomira Kurbatfinskog – Šumara, koji je pukovnik HOS-a, te ih pitao od kada postoji ta udruga i tko je vodi. Pitao sam ih što je tim ljudima da podrivaju ovu akciju i koji su im motivi. Saznanje me je oborilo s nogu. Ta takozvana udruga je Udruga HOS-a Grada Vukovara,osnovana u svibnju 2016. godine i vodi je Dragan Stefanović, Srbin, za kojeg prije nitko nije čuo. Zapovjednici iz Vukovara i ratnici brigade ne znaju otkuda je ispao i gdje se i za koga se borio. Kada sam postavio upit dopredsjedniku UDHOS-a Grada Zagreba Miroslavu Šurbeku, tko je Dragan Stefanović rekao je da nema pojma. Kako to da jedan od čelnika UDHOS-a nema saznanja tko vodi udrugu HOS-a u Vukovaru? Kako to da Barišić predsjednik SUDHOS-a ne zna za njega? Isto tako ni Zvonko Čurković kao zapovjednik vukovarskih HOS-ovaca. To što sam naveo je alarmantno i važno. Ali važnije i tragičnije je, da UDHOS u Zagrebu ne zaustavlja taj napad i ne podiže tužbu za podrivanje i uvredu časti. Dozvoljavaju da se takvim kriminalnim radnjama podriva projekt izgradnje spomenika, vrijeđa i ponižava organizator i skrnavi žrtva. Protiv Udruge HOS-a Grada Vukovara i Dragana Stefanovića moj odvjetnik će podnijeti tužbu idući tjedan na Općinskom sudu u Zagrebu.

Tužba i protiv Bujanca

Nadasve važno je i istaknuti i da je postavljen upit, tko je Petar Janjić – Tromblon, da organizira izgradnju spomenika „Crvenkapi“. Svaki normalan čovjek koji zna što je ratno stradanje, što je žrtva i što je povijest Domovinskog rata neće imati ništa protiv da se što više spominju i obilježavaju žrtve a posebice osobe koje su učinile herojska djela. Osobno sam sudjelovao sa svojom postrojbom u borbama na vukovarskom Sajmištu uz bojovnike zagrebačkog HOS-a, uz zapovjednike Antu Dugana – Samuraja (kojem su četnici ubili majku i oca), te Tihomira Kurbatfinskog – Šumara. Tu sam upoznao Zvonimira Čurkovića – Zvoneta, zapovjednika HOS-a iz Zagreba, te smo zajedno uz Josipa Horvata – Mađara odradili i borbenu akciju izvan Vukovara, četnicima iza leđa. Samo iz tog razloga imam pravo pokrenuti izgradnju spomenika „Crvenkapi“ a i svakom drugom branitelju Domovine od Cavtata do Iloka, ako to želim bez obzira da li sam ga poznavao ili ne. 
Pa tako naš dični Velimir Bujanec u svojoj „Bujici“ od 18.10.2017. godine, pokušava i mene potopiti u svojoj Bujici. Prvo i osnovno ja sam ratovao zajedno sa HOS-ovim bojovnicima u Vukovaru protiv pravih četnika- koljača koji su poubijali preko 750 branitelja, civila i djece na Veleprometovom skladištu u tri dana i tri noći krvavog četničkog pijanog pira. Ratovali smo protiv četnika sa Sajmišta koji su poubijali 200 branitelja i civila, te trudnicu Ružicu Markobašić i šesnaestogodišnjeg Igora Kačića na Ovčari. (Usput, ja sam organizirao izgradnju i otkrio spomenik Igoru i njegovom ocu, zapovjedniku Sajmišta, Petru Kačiću koji je poginuo 02.10.1991. godine). 
Nadalje, postavlja se pitanje zašto i zbog čega me Bujanec blati, vrijeđa i podriva ovaj projekt? Ja osobno dug niz godina poznajem Velimira Bujanca, bili smo zajedno na nebrojenim skupovima i događanjima. Posjedujem i njegov broj mobitela a on ima moj. Bio sam mu gost u Bujici. On mene apostrofira riječima u svojoj emisiji: „Odakle pravo nekakvom Tromblonu, pa on nema veze sa HOS-om, da uopće se gura tu osim ako nisu neki nemoralni materijalni motivi u pitanju“. Gledateljstvo koje me ne poznaje stvoriti će sliku o meni kao o mogućem profiteru, lopovu i ljudskom šljamu, a i oni koji me poznaju imaju pravo pitati se da li tu ima stvarno neke istine. Nanio mi je veliku štetu i uvredu dovodeći u pitanje cijeli ovaj humanitarni projekt, ujedno pljujući i HVIDR-u Dubrava i Udrugu „Crne Mambe“ kao organizatora, nazivajući ih „nekakvim braniteljima“ koji po njemu nemaju veze sa HOS-om, a usudili su se graditi HOS-ovom pripadniku spomenik. Stoga, protiv Velimira Bujanca, moj će odvjetnik podnijeti tužbu idući tjedan na Općinskom sudu u Zagrebu.

Problemi s Brankom Borkovićem

Biti će zanimljivo i događanje oko Branka Borkovića u smislu ovoga projekta. Borkovića sam i osobno u osmom mjesecu pozvao da nam bude gost na donatorskoj večeri u listopadu mjesecu, što je on odbio uz riječi: „Tko je tebi dao ovlasti da to radiš!; Nemaš moju potporu!“. To je izgovorio uz galamu da sam morao odmaknuti mobitel od uha. On se ponašao kao da je on vlasnik Crvenkape, vlasnik 204 VU brigade i osoba od koje svi mi moramo tražiti neku dozvolu. Suludo. Želim istaknuti da sam o ovom projektu na početku obavijestio većinu zapovjednika koji su relevantni u zapovjednom zboru 204 brigade i od kojih sam i dobio suglasnost za istupanje i predstavljanje brigade (iako mi službeno ne postojimo). Nadalje, nitko od nas vukovaraca ne zna što je on to vrijedno do sada napravio za vukovarske branitelje u miru, a u ratu nas je ostavio 17. na 18. 11.1991. godine. Ma dragi Bože, tko je on da mene pita tko sam ja? Ja sam osnovao 2000. godine zapovjedni zbor 204 vukovarske brigade. Nadalje 2001. godine uz moju inicijativu smo postrojili prvi puta 204 VU brigadu u Vukovaru. Za to imam zapisnike i fotografije te sve zapovjednike brigade iza sebe. Ja sam humanitarnim radom u posljednjih 17 godina, inicirao i organizirao obnovu 6 kuća braniteljima od Vukovara do Sinja. Ovo mi je treće spomen obilježje. Dalje neću ni nabrajati. Pitajte Josipa Horvata – Mađara, zapovjednika i heroja što misli o Borkoviću te druge vukovarske branitelje, pa ćete vidjeti o kakvoj se osobi radi.
Ovaj projekt ne podupire HOS-ovac i vukovarski branitelj Damir Markuš iz samo njemu znanih razloga, a sa kojim sam bio u odličnim odnosima i koji je od početka bio upoznat s projektom o čemu postoji transkript korespodencije poruka preko naših mobitela. Važno je istaknuti da me na mobitel poziva Zvonimir Čurković – Zvone i kaže kako Markuš širi priču da sam ja pokrao novce od izgradnje spomenika Igoru i Petru Kačiću. Ja sam ostao šokiran. Pa Markuš nije imao veze sa izgradnjom spomenika, sa organizacijom i sa financiranjem. Bio je na otkrivanju spomenika. Sudjelovao je uz mene kada sam poklonio tenk T 55 Čavoglavama, čiji smo transport od Jasenovca do Čavoglava platili 72.000,00 kuna, (Klemm, Thompson i Udruga Ratnika – Labudica i dvije 100 tonske dizalice). Vozili smo ga cijelu noć i postavili na ulazu u Čavoglave. Kako bi se od tih tvrdnji „oprao“ na sastanku kod Ministra Medveda sam prikazao sve plaćene račune od izgradnje spomenika Igora i Petra Kačića. Da bi se izgradio taj spomenik organizirao sam koncert Marka Perkovića Thompsona u Osijeku. Neka se i Markuš spremi na sud. A o Markuševom ratovanju u Vukovaru i njegovoj knjizi, najbolje odgovore ćete iz prve ruke, dobiti od zapovjednika i heroja Ivan Anđelića – Doktora.

“Vjerovao sam u prekrasnu suradnju”

Nadalje, želim naglasiti da sam ja želio i da sam vjerovao u jednu prekrasnu suradnju, ali sam pogriješio u procjeni. Inicirao sam izgradnju Spomen obilježja „Crvenkapa“ i imam punomoć i povjerenje obitelji. Nadasve, obitelj mi je rekla da UDHOS nije imao ni u primisli Žarka i gradnju spomenika, te da se ni slučajno ne usudite ponašati, kao da je on njihovo vlasništvo jer će poduzeti pravne korake. 
Udruga HVIDR-a Dubrava i Udruga „Crne Mambe“ su odradile sve zadate obveze i zadatke koje smo dogovorili, a posebice ističem Sinišu Hađura, koji je uz mene poslao 500 e-mailova, te smo morali prikupiti 900 dokumenata i održati 63 sastanaka, tako da ni sami ne znamo koliko smo i gdje više bili u ovih 12 mjeseci i koliko smo kilometara prevalili, goriva potrošili i proveli vremena na mobitelima. Sve smo to financirali iz naših osobnih novaca. Bili smo mnogo vremena u ovih petnaest mjeseci odvojeni od svojih obitelji. Potrošili smo tone i tone živaca poradi ovakvih pravnih gluposti: 
MI- „Dobar dan, evo dokumenti za građevnu“. GRAD- „Žao nam je ne možete je dobiti bez suglasnosti za pravoslužnost zemljištem“. Onda odemo u pravnu službu: MI-„Dobar dan molimo suglasnost za pravoslužnost zemljištem“. ONI- „Žao nam je ali nam prvo morate donijeti građevnu dozvolu“. Mislim da vam je sve jasno kroz što smo prošli.

Tko je zabranio grb HOS-a na Crvenkapinom spomen obilježju

A sada koga zanimaju pojedinosti tko i zašto ne dozvoljava stavljanje na spomenik grb HOS-a, neka pitaju časne ratnike na ulici koji dobro znaju odakle mačka jede ribu, a kojima svakako nije drago da se gradi spomenik heroju HOS-a bez i danas legalnog grba regularne hrvatske postrojbe, koja nema negativnosti na svome ratnom putu. Pitajte odgovorne osobe u Ministarstvu hrvatskih branitelja zašto ne može biti grb HOS-a na spomeniku. Pitajte Ministra Medveda. Pitajte odgovorne osobe u Gradskom Odboru za ploče. Pitajte Skupštinu Grada Zagreba. Pitajte gradonačelnika Milana Bandića, iako se on već izjasnio. Pitajte Milorada Pupovca. Pitajte na koncu Andreja Plenkovića.

Pitajte ih sve ali nemojte više pitati organizatore: HVIDR-u Dubrava, Udrugu „Crne Mambe“ i mene osobno. Mi Vam taj odgovor nemamo, jer ovo političko ludilo i teror prema žrtvama iz Domovinskog rata ne možemo razumjeti i prihvatiti. Ali morali smo nakon 15 mjeseci rada i provedenog „Križnog puta“, sa ishođenom građevnom dozvolom u rukama, pristati na ultimatum iliti ucjenu. 
Nisam želio da takav Vitez HOS-a Žarko Manjkas Crvenkapa, bez obzira na teške udare četničke i protuhrvatske politike prema SUDHOS-u i poginulim bojovnicima te prema časnom, i po meni prekrasnom grbu HOS-a , ostane bez spomenika. E, imat će heroj Žarko Manjkas Crvenkapa spomen obilježje, gdje ćemo mi i obitelj, i svi časni Hrvati koji poštuju žrtve iz Hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, moći zapaliti svijeću te se pomoliti dragom Bogu da mu bude laka Hrvatska gruda. A dati će dragi Bog i neka nova politička generacija razum, te izmijeniti zakone, da će se moći u ovoj državi natopljenoj krvlju domoljuba, postaviti HOS-ov ratni grb, koji je nosio na uniformi kao hrvatski patriot i vitez. Jedino što smo mu dužni je izgraditi spomenik, odati pijetet i poštovanje, s obzirom da mu se ni za grob ne zna.

Zahvala svima koji su poduprli projekt podizanja spomen obilježja

Zahvaljujem se javno svim donatorima koji su poklonili svoju ljubav, povjerenje, pomoć i novce kako bi mogli zajedničkim djelovanjem objediniti domoljublje, poštivanje žrtve, odavanje počasti i očuvanju povijesti o hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu.
Za kraj, nastavlja se kletva kralja Zvonimira, koju je izrekao na brdu Gvozdu, da mi Hrvati tisuću godina nećemo imati sreće u životu. Tako nam i treba da brat iz rata ide na brata iz rata, dok nam državu pljačkaju, branitelji se ubijaju, a mladi iseljavaju.

Predsjedavajući inicijativnog zbora „Park Žarko Manjkas Crvenkapa“, 
Pukovnik  Petar Janjić Tromblon

Hop