Urednik HOP portala Igor Drenjančević davno je razotkrivao laž o “blagostanju i poduzećima koje su navodno nastale za vrijeme Titove vladavine. Evo popisa tih tvrtki s godinom osnutka svake pojedinačno:
Belišće, Belišće (1884.); Koestlin, Bjelovar (1905.); Čakovečki mlinovi, Čakovec (1893.); Čateks, Čakovec (1874.); Međimurska trikotaža (MTČ), Čakovec (1923.); Vajda, Čakovec (1911.); Belje, Darda (1911.); Daruvarska pivovara, Daruvar (1893.); Pamučna industrija, Duga Resa (1884.); Karlovačka pivovara, Karlovac (1854.); Lola Ribar (osnovana pod imenom Tulić Mlin), Karlovac (1932.); Cemex, Kaštela (1904.); Podravka, Koprivnica (1934.); Brodogradilište Kraljevica (1729.); Mlinar, Križevci (1903.); Cetina, Omiš (1930.); Drava tvornica žigica, Osijek (1856.); Kandit, Osijek (1920.); Osječka pivovara, Osijek (1856.); Saponia, Osijek (1894.); Tvornica šećera, Osijek (1905.); Gavrilović, Petrinja (1690.); Sardina, Postire (1907.); Zvečevo, Požega (1921.); Brodogradilište Uljanik, Pula (1856.); Torpedo, Rijeka (1853.); Tvornica papira, Rijeka (1821.); Viktor Lenac, Rijeka (1896.); Mirna, Rovinj (1877.); Tvornica duhana Rovinj, Rovinj (1872.); Div tvornica vijaka, Samobor (1884.); Segestica, Sisak (1918.); Željezara Sisak, Sisak (1938.); Đuro Đaković (osnovana pod imenom Prva jugoslavenska tvornica vagona, stojeva i mostova), Slavonski Brod (1921.); Brodosplit, Split (1931.); Metalska industrija, Varaždin (1939.); Mundus, Varaždin (1892.); Varteks, Varaždin (1918.); Zdenka, Veliki Zdenci (1897.); TVIN, Virovitica (1913.); Pik, Vrbovec (1938.); Borovo, Vukovar (1931.); Maraska, Zadar (1768.); Badel, Zagreb (1862.); Cedevita, Zagreb (1929.); Chromos, Zagreb (1920.); Croatia osiguranje, Zagreb (1884.); DTR, Zagreb (1914.); Dukat, Zagreb (1912.); Elka, Zagreb (1927.); Franck, Zagreb (1892.); Gradske pekare Klara, Zagreb (1909.); Gredelj, Zagreb (1894.); Jadran, Zagreb (1930.); Jamnica, Zagreb (1828.); Katran, Zagreb (1890.); Končar, Zagreb (1921.); Kraš (osnovan pod nazivom Union), Zagreb (1911.); Lipa Mill, Zagreb (1907.); Medika, Zagreb (1922.); Pastor, Zagreb (1930.); Pliva, Zagreb (1921.); Prvomajska, Zagreb (1936.); TEŽ, Zagreb (1929.); TOZ-Penkala, Zagreb (1937.); Tvornica duhana, Zagreb (1817.); Zagrebačka banka, Zagreb (1914.); Zagrebačka pivovara, Zagreb (1892.); Zvijezda ulje, Zagreb (1916.); Karbon, Zaprešić (1932.)
Čak i kada postoje ovakvi egzaktni podaci s godinama, nađe se uvijek ljudi koji i to relativiziraju.
Umjesto da se govori o tome gdje su i kako završili vlasnici tih tvrtki kojima su otete – a koje nikako nisu bile male ili samo obrti (kako neki pokušavaju izvrnuti činjenice), nego moderne i u skladu s europskim standardima) – izluđuje me kad u komentarima čitam kako je te privatne tvrtke Tito ostavio u funkciji i dao “nezaposlenim” ljudima posao, pa ga onda to valjda malo opravdava. Totalna laž. Iz primjera vlastite obitelji znam kako u Titinoj otimačini, pljački i ubijanju svega građanskog nije bilo ni trunke dobrog. A Židovi su kod njega prvenstveno stradali jer su bili ‘buržuji’ i to jednako i iz istih razloga kao i Nijemci, Mađari i uostalom – ogroman dio hrvatskog građanstva. Od tuda i početak naseljavanja seljačije – i to ne one poštene – jer ta je ostala na svojoj zemlji radit; nego onih sitnih potucala, lopova i neradnika koji su svoj sramotni identitet sakrili pod imenom ‘partizani’.
Da se odmah zna; nisam od onih koji će i u najvećem zlu naći nešto dobro. Tako je za mene komunizam i taj šugavi sistem u kojem smo živjeli, ostao i ostat će strašno zlo.
Ovo što imamo danas je nastavak lopovluka njegovih ideoloških i bioloških nasljednika (čitaj JNA potomstva), dakle još uvijek imamo komunizam – i to jednu njegovu jezivo izopačenu i perverznu verziju, inačicu uređenja za koje smo mislili sa je ostalo iza nas zauvijek. Ali, nažalost nije.
Taj lik Tito (koliko god ih je bilo) nije razvijao ništa osim dizanja kredita i represije prema vlastitom narodu iz kojega je (kažu) potekao, a rezultat svega je bio krvavi rat i gospodarski kolaps šugoslavije, baš kao što danas propada Hrvatska. Odvratno mi je da se još i danas to mora razjašnjavati i objašnjavati. Onaj tko to ne vidi je zlonamjeran i lažljiv ili potpuni imbecil.
Da bi se ove činjenica sakrile, potrebno je sveukupno pučanstvo uvjeriti da kod nas liberalizma i kapitalizma nikada nije ni bilo. Međutim procvat hrvatskih tvrtki krajem 19. i početkom 20. stoljeća potvrđuje upravo suprotno!
mag. art Ingrid Runtić
HOP
