“Evo, usredotočit ću se samo na riječku industriju s obzirom da je moj životni i radni vijek vezan uz moj dragi grad koji se doslovno topi u “naprednom gospodarstvu”. Naime, ovdje su spomenute nekoje stare riječke tvrtke (kasnije “poduzeća”, pa zatim OUR-i i SOUR-i!) te uvijek koristim prigodu reći da su sve propale zbog nemara u vrijeme 0titova socijalizma. Danas svi znademo da u poslovanju tvrtke moraš ulagati ako želiš obstati na tržištu, osobio u strojni park! Primjerice, kad sam početkom 80-ih bio u posjetu Torpedu, tamo je doslovno sve izgledalo jadno, zaostalo, prljavo, smrdljivo, a plaće prava mizerija. “Fluktuacija” radnika, osobito mladih, bila je nezaobilazna od proljeća do proljeća; samo su upravitelji šest pogona i “Radne zajednice” bili uvijek isti, nepromijenjivi kadrovi SK! 1977. kao mladi tiskarski radnik prvi puta bio sam u Tvornici papira gdje smo donijeli noževe za rezače strojeve na brušenje – ondje ništa bolje nije bilo nego u Torpedu; ljudi su se smrzavali na poslu, radnu odjeću su dobivali možda svake treće godine, strojevi zastarjeli, a posvuda je bilo štakora…
Dakle, to je bio pravi primjer “ekonomskog razvoja SFRJ” i “socijalističkog samoupravljanja” (po Kardelju). Mnoge tvrtke u Rijeci osnovane koncem 40-ih ili s početka 50-ih također su propale, jer su doslovno morale propasti zbog gore navedenih razloga ili do 90-ih ili kasnije. E, sad… zamislite, u mnogim propalim tvrtkama još uvijek su otvoreni stečajevi (Brodomaterijal, Riba Rijeka, od 1995, moja Tiskara Rijeka, od 1999…), nekoji mastodontski pogoni su napušteni ili su tek djelomice prenamijenjeni za drugu djelatnost (Rade Končar, Torpedo, Rikard Benčić, Mesokombinat, Tvornica Papira…). Žalostno je što kojekakvi yugonostalgičari još uvijek plaču za navodno “boljim vremenima” i zanemaruju činjenicu da su i onda ljudi odlazili u inozemstvo trbuhom za kruhom, samo da bi nešto zaradili i uštedjeli za sebe i svoje obitelji. Uzgred, podsjećam da smo morali služiti u JNA, pa evo, odslužio sam petnaest (15) mjeseci te neki dan u HZZO-u pitam zašto mi to vrijeme ne ulazi u radni staž, jer za to vrijeme nisam dao ili dobio odkaz, ali nije evidentirano, što znači da mi je ukradeno 15 mjeseci radnog staža!
Gospoja “šalterska” nema pojma što s time…(?)!”- komentar je građanina Siniša P.
Veli Stjepan Đurekovic; Tito je bravar,Kardelj nesvršeni učitelj, Đuro Pucar kovač, Milka Planinc i Jure Bilić imaju poklonjene diplome, A.Rankovic obični seoski krojač!
Kad strani turisti uvidješe kako se u Jugoslaviji više ništa ne može kupiti,pa ni gorivo za put, jer nigdje nema benzina, odustaše od svog odmora na Jadranu. Zbog ovog izostanka deviza od stranih turista,ukupna situacija se još više pogoršala,pa država poče uvoditi bonove za benzin,jestivo ulje,brašno,šećer i prašak za pranje.
Dakle,redovi i bonovi,kao u doba rata! Pa ljudi svugdje samo psuju i državu i sistem.-piše Stjepan Đureković.
Danas Hrvatsku vode u propast isti komunisti iz Jugoslavije. Silni povici u medijima na ustaše dok komunisti vladaju zemljom kojoj se uskoro piše ista sudbina. Propada HEP, AGROKOR,INA…tko vodi te tvrtke? Čiji su to sinovi? Čiji su sinovi u medijima? Može li to ispasti slično kao u Jugoslaviji?
HOP
