Dok se vodi rat DORH-Todorić jedan dio medija zadužen je za skretanje pažnje s tog slučaja i bavi se spomen obilježjem Ivi Loli Ribaru. Bandić je ovog komunista vratio na staru poziciju i od tada Lola ima svakodnevnih problema. U inertnoj državi, gdje se pljačka na veliko, a daje se narodu kontejner i flaše, narod jedino ima vremena za zapišavanje ili šaranje po spomeniku Lole Ribara. Ostali komunisti su uglavnom ostavljeni na miru, ali ovaj spomenik stalna je meta navodno ustaša.
Zašto je baš Lola izabran? Titov trg nije doživljavo napade “ustaša” u tome obimu?
Rođen je u Zagrebu gdje provodi prve godine djetinjstva, osnovnu školu pohađao je u Karlovcu i nastavio u Beogradu, a gimnaziju je završio u Beogradu. Jedno vrijeme nakon Prvoga svjetskoga rata živio je i u Đakovu, o čemu svjedoči i spomen-ploča u Ulici Ante Starčevića. Studirao je pravo na Pravnome fakultetu u Beogradu i političku ekonomiju u Ženevi. Diplomirao je pravo u Beogradu 1938. godine. Za vrijeme studija pristupio je komunističkoj omladini te 1937. godine vodi omladinsku komisiju CK KPJ, a od 1937. je i tajnik CK SKOJ-a i na toj dužnosti ostat će sve do svoje smrti.
U listopadu 1943. godine, nakon što je bio oslobođen dužnosti tajnika SKOJ-a, određen je za šefa prve partizanske vojne misije u Stožeru savezničkoga zapovjedništva za Srednji istok u Kairu. U trenutku kada se spremao poletjeti zrakoplovom u Kairo poginuo je na Glamočkome polju, pogođen bombom iz zrakoplova neposredno prije polijetanja- Sumnja se na izdaju.
Ribar nema na svojim leđima afera koliko ima Tito, moguća osveta prema Ribaru je osveta prema zločinima komunizma, ali isto tako može biti spačka neokomunista koji ovom čistom komunisti namještaju spačke kako bi pokazali kao u slučaju svastike na Poljudu da su Hrvati genocidni ili da ne poštuju “antifašiste”…
HOP
