Napokon sam naišao na otvoreno američko tajno izvješče od 26. listopada 1995. godine – DCI Interagency Balkan Task Force – koje pokazuje da napisi o predratnom naoružavanju Srba u Hrvatskoj i BiH nisu bili proizvod ničije mašte nego činjenice koje su se pojavljivale po hrvatskim tiskovinama i portalima od početka rata, dakle, od 1991. godine. Naime, u ovom izvješču kao početak se navodi 1988. godina, a po tiskovinama je pisalo da je naoružavanje Srba i transfer kokaina započeo 1986. godine.
U U tim tiskovnim i portalnim napisima se spominje i transfer kokaina iz Brazila u Jugoslaviju brodovima Jugolinije kao riblje hrane za uzgajalište ribe Cenmar na Ugljanu. Ako znamo da je španjolska kokainska veza prekinuta 1984. godine, onda i ova priča postaje interesantna i logična.
Ako pak znamo da je beogradsku Galeniku – tvornicu farmaceutike, navodno kupio Milan Panic, predsjednik uprave američke kompanije – ICN Fharmaceuticals inc. – još u Jugoslaviji i da je za vrijeme agresije na Hrvatsku postao premijer okrnjene Jugoslavije, onda to govori mnogo više nego što znamo. Ni danas mnogima nije jasno zašto umirovljeni guverner Minnesote Rudy Perpic (Rudi Prpić)nije mogao postati ministar u Vladi RH, a Milan Panić je postao premijer krnje Jugoslavije?
Danas 87-godišnji Milan Panić se bavi nekretinama i predstavlja se kao veliki farmer, ali i velikosrbin. U jednom njegovom intervjuju izjavljuje da mu je Galeniku oteo Milošević, a Đinđić mu je nije htio vratiti. Dakle, navodno ju je kupio za vrijeme vladavine Ante Markovića? Međutim, da je bila njegova, Amerika bi sigurno vršila pritisak na Srbiju, a sve nedvojbeno pokazuje da se to nikada nije dogodilo. Očito, Galenika nikad niije bila njegova nego je Jugoslavija koristila njegovu visoku funkciju i ime njegove korporacije da bi prikrila transfer kokaina iz Rijeke prema Europi i SAD jer su taj biznis nadzirali UDB-a i KOS.
Gospodin Panić nigdje ne spominje koliko je Galeniku platio, ali kaže da je danas ne bi kupio. Zbog toga mislim da ju nikada nije ni kupio. Sve pokazuje da je njegovo ime bilo korišteno za transfer kokaina preko Galenike diljem Europe i Amerike. U narko biznis je definitivno bila uvučena Jugoslavija, a taj biznis je vodio kosovac Aleksandar Vasiljević koji je bio zamjenik načelnika KOS-a i koji je u tiskovnima i portalima nazvan ”šef” iz Sarajeva jer suradnik KOS-a koji je po napisima sve ovo otkrio nije mu znao ime. Nije li u transferu kokaina možda sudjelovao i Milan Panić izravno? Nije li ga zbog toga, 1994. godine, želio smjeniti sa pozicije predsjednika uprave njegove korporacije u Californiji izvjesni dioničar i broker Khan?
Nakon ovog američkog dokumenta možemo zaključiti da su Račan, Latin i Milović razoružali hrvatsku TO 1988. godine. Na to nas upućuje jedan događaj kod Biograda 1987. godine jer tada je zaustavljen kamion sa oružjem, kojim su se, po pisanju Vjesnika, naoružavali ustaše. To oružje je dolazilo iz Bara u uzgajalište ribe Cenmar na otoku Ugljanu, odakle su ga zaposlenici Cenmara, većinom Hrvati, kamionima prevozili Srbima u zadarskom zaleđu, Bukovici i Grahovu u Bosni.
Nakon toga, po pisanju tiskovina i portala, naoružavanje Srba je prebačeno na otok Vir i to je trajalo sve do 1991. godine. Navodno, sve ovo je potvrđeno od više izvora, ali ovo nikada nitko u Hrvatskoj nije istraživao. Zašto? Oružje u Vir je dolazilo penicama iz kasarne Šepurina u Zatonu kod Zadra, a najprvo su ga Srbima razvozili kamioni uz pomoć nekih Virana. Zimi, već 1989. godine, noću su oružje i streljivo preuzimali vojni i milicijski helikopteri sa penice koji su letjeli preko Velebita, najvjerojatnije prema Udbini.
Da su o ovome znali Račan, Latin i Milović potvrdio mi je jedan jugoslavenski diplomat koji je vidio jednu predstavku u vezi sa ovim događajima na njihovom stolu. On ih je pitao zašto ne reagiraju, a oni su mu obećali da će sve to riješiti, ali kasniji događaji su samo potvrdili da su lagali i da su oni bili dio ove konspiracije.
Na temelju ovog američkog izvješča možemo zaključiti da su Srbi u Hrvatskoj i BiH bili mahom naoružani jer da nisu bili nikada ne bi podigli Balvansku pobunu u kolovozu 1990. godine. Oni su znali da iza njih stoji JA koja je pobunu najvjerojatnije i organizirala.
Jedan od suradnika Aleksandra Vasiljevića u Sarajevu prema nekim napisima je bio izvjesni Bakir Izetbegović. Zar ponašanje Alije Izetbegovića kao i današnje približavanje turskog predsjednika Erdogana, kojem je Alija ostavio BiH u amanet, i Vučića, koji se još nije odrekao Velike Srbije, na sve ovo ne ukazuje? Ovaj put Hrvatska se mora dobro pripremiti jer ugroza po hrvatsku državu i hrvatski narod je očita i neupitna.
HOP