DR. NIKOLA BANIĆ I DR. MLADEN KOIĆ O JASENOVAČKIM ŽRTVAMA Poimenični popis JUSP-a Jasenovac masovna je prijevara
Kad god se progovara o žrtvama ustaškoga logora u Jasenovcu, najprije se mora pobuditi ljudsko suosjećanje i iskazati pijetet baš svakoj osobi koja je izgubila život u tom logoru. Ipak nije i ne može biti svejedno koliko je tih žrtava stvarno bilo. Za razliku od općeprihvaćenih brojeva od 700 000 do 1 700 00O žrtava jasenovačkoga logora, o kojima su političari, znanstvenici, subnorovci, književnici, novinari, predstavnici srpskoga naroda i drugi gotovo šest desetljeća šutjeli, danas je od osamostaljenja Hrvatske taj broj stalna kontroverzna tema. Naime, oni koji su šutjeli, njihovi nasljednici i pobornici sada grčevito brane unaprijed zadani »prihvatljiviji« broj »do 100 000 žrtava«, za koji je zadužena Javna ustanova Spomen-područja Jasenovac, ali sve veći broj neovisnih istraživača pokazuje neodrživost toga njezina poimeničnoga popisa, koji je, očito, u službi političkih i nekih drugih ciljeva, a najmanje u službi objektivne znanosti i povijesne istine. Dvojica široj hrvatskoj javnosti manje poznatih istraživača, inženjera računalstva, dr. Nikola Banić i dr. Mladen Koić, koji već dulje vrijeme upozoravaju na manjkavost, apsurdnost i manipulacije jasenovačkim popisom, rado su pristali podijeliti svoja razmišljanja i rezultate s čitateljima Glasa Koncila, složivši se da to u ime obojice učini dr. Banić.
DR. BANIĆ: O znatnim nepravilnostima u poimeničnom jasenovačkom popisu na mrežnim stranicama Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac čulo se nakon što ih je otkrio Stjepan Razum 2015. godine. Praćenjem popisa vlastitim računalnim programima vidjelo se da se popis i dalje mijenja, a da se to događa već godinama jasno pokazuju i njegove ranije inačice u nezavisnim internetskim arhivima. Jednostavnim usporedbama imena s jasenovačkoga popisa s imenima njemačkih logora vidjelo se previše podudarnosti. Kako nije bilo reagiranja od strane JUSP-a Jasenovac, zaključeno je da njih istina ne zanima, a ona se mora znati.
DR. BANIĆ: Ukratko bi to bili sustavnost u radu, pristup internetu i motivacija. Što se tiče izvora podataka koji se rabe, uglavnom su javno dostupni, tako da svatko može samostalno provjeriti objavljene rezultate. U izvedbi pomaže profesionalno inženjersko iskustvo stečeno kroz godine prakse te stalno učenje novih postignuća.
DR. BANIĆ: Udrugu su 2008. godine osnovali Blanka Matković i Stipo Pilić i u nju sam se učlanio 2016. godine. Službena mrežna stranica udruge je http://croatiarediviva.com, gdje su uz ostalo dostupne i informacije o radu i načinu plaćanja donacija, koje su jedini prihod kojim udruga financira izdavanje knjiga. Dosad je izdano više knjiga, a u sljedećih 12 mjeseci planira se izdati nove dvije do tri knjige raznih povijesnih tematika, uključujući i one o Jasenovcu, i tim se dijelom uglavnom bave Blanka Matković, Stipo Pilić i don Josip Dukić. Udruga se bavi i mnogim drugim djelatnostima, a od nedavnih aktivnosti čitateljima bi posebno zanimljive mogle biti interaktivna karta s pregledima lokacija grobišta Drugoga svjetskoga rata i poraća s uključenim tzv. križnim putom koju je izradio član udruge Miljenko Klarić. Karta je dostupna na stranici http://bit.do/hrvatski-krizni-put, te osim samih lokacija nudi i osnovne informacije o stratištima.
DR. BANIĆ: Osim očekivanoga komuniciranja s članovima unutar udruge postoje kontakti s dr. Stjepanom Razumom i Igorom Vukićem iz Društva za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac te s više pojedinaca.
DR. BANIĆ: Pokušaji HDP-a »Rudolf Horvat« da stupi u kontakt s JUSP-om Jasenovac, kao ni vlastiti privatni pokušaji, nisu uspjeli jer nikad nije bilo odgovora na upite ili na ponude o suradnji. Čini se kao da je ta ustanova na drugoj strani, koju ne zanima istina, a kako nemaju argumenata ni odgovora, odlučili su se za taktiku ignoriranja. Do sada su šutjeli o više od 50 tekstova o manipulacijama jasenovačkim popisom, a vidjet će se koliko još mogu izdržati.
DR. BANIĆ: Kao reakcija na naše tekstove do sada su s popisa maknuli samo dvojicu žrtava Buchenwalda koji su bili prve lažne žrtve koje smo objavili te još jednu navodnu žrtvu stradalu u Đakovu, što očito samo po sebi nema veze s Jasenovcem. Ostale promjene u popisu od strane djelatnika JUSP-a svode se na stalno povećavanje popisa uporabom podataka iz neznanstvenih ili bolje reći propagandističkih srbijanskih izvora i nekakvih lista iz vremena komunističkoga režima.
DR. BANIĆ: Ako se pogledaju izvori podataka navedeni za pojedine žrtve, najčešći od njih je popis žrtava Drugoga svjetskoga rata Saveznoga zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964. godine. On je nastao s ciljem pokušaja dobivanja reparacija od Njemačke. Postoje razne inačice toga popisa, a najnovija je srbijanski popis žrtava rata iz 1992. godine. Ostali izvori razne su monografije, popisi SUBNOR-a i slično, sve skupa bez ikakve znanstvene utemeljenosti, obična propaganda.
DR. BANIĆ: Tako se možda samo naizgled čini. Prije deset godina mnogo od ovoga što smo radili ne bi bilo moguće jer puno izvora nije bilo javno dostupno u elektroničkom obliku, a danas je situacija potpuno drukčija, što je i omogućilo otkrivanje mnogih nepravilnosti. S vremenom će daljnji rast dostupnosti elektroničkih oblika dokumenata i podizanja svijesti o jasenovačkoj prijevari sve više pomagati u otkrivanju istine pa će se tako znanstveni vjetar pojačati dovoljno jako da sruši spomenute jasenovačke vjetrenjače.
DR. BANIĆ: Prema trenutačnom stanju provjere može se reći da se radi o više tisuća lažnih žrtava. Tu su poimenični slučajevi za koje je jasno pokazano da su stradali drugdje ili da su preživjeli rat, žrtve koje su nastale umnažanjem postojećih, žrtve za koje se ne može dokazati da su postojale, odnosno izmišljene žrtve, navodne žrtve za koje nedostaju osnovni identifikacijski podatci kao što su ime i prezime, znači to su znanstveno neuvjerljivi i diskutabilni podatci, zatim su tu osobe za koje se samo navodi da su nestale, znači ne zna se uopće jesu li stradale ili ne itd. Međutim, osim tih konkretnih imena statističkim je metodama na cijelom popisu pokazano da postoje znatne nepravilnosti koje upućuju na izmišljanje podataka pa je spomenutih nekoliko tisuća lažnih i sumnjivih žrtava tek mali dio istine. Svi podatci pokazuju da je popis u ovom obliku masovna prijevara i da se mora početi pisati iz početka, i to na znanstvenim temeljima.
DR. BANIĆ: Dovoljno je reći da ako se osim Auschwitza uračunaju i ostali njemački logori, takvih žrtava koje su lažno pripisane Jasenovcu dosad je pronađeno nekoliko stotina. Neke od tih žrtava jedno su vrijeme zaista bile internirane u Jasenovcu, ali su kasnije transportirane u njemačke logore, gdje su vjerojatno i stradale. U svakom slučaju komunisti su sam boravak u Jasenovcu odmah iskoristili da umjetno povećaju broj žrtava.
DR. BANIĆ: Mnogo upečatljiviji će biti primjer jedne poznate osobe. Mirko Breyer, prvak hrvatske bibliografije i osnivač prvoga znanstvenoga antikvarijata u Hrvatskoj, za vrijeme Drugoga svjetskoga rata bio je suradnik Hrvatske enciklopedije, zatvaran u Staroj Gradiški. Umro je tek nakon rata u Zagrebu, ali ga se danas ipak navodi kao žrtvu logora Stara Gradiška. Više informacija o Mirku Breyeru dostupno je u člancima o njemu u enciklopedijama i leksikonima.
DR. BANIĆ: U sklopu mrežnih stranica Yad Vashema, službenoga memorijalnoga centra posvećenoga žrtvama holokausta, nalazi se i javno dostupan digitalni arhiv dokumenata. Tamo su i tisuće osoba s jasenovačkoga popisa od kojih za mnoge postoje svjedočanstva rodbine koja jasno navode da te osobe nisu stradale u Jasenovcu, nego npr. u Auschwitzu, Beogradu ili na nekom drugom mjestu. Apsurdno je da u JUSP-u Jasenovac misle da su njihovi podatci nastali za vrijeme komunističke diktature točniji od podataka svjetski poznate židovske ustanove.
DR. BANIĆ: Kao samo jedan od tisuće takvih primjera za demonstraciju je dovoljno spomenuti primjerice Pavla Löwa. Prije rata bio je član nogometne reprezentacije Jugoslavije, za vrijeme rata završio je u Jasenovcu, iz kojega je pobjegao, a nakon rata je promijenio prezime u Levaković. Bio je major u tzv. JNA i sudjelovao je u Komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača. Budući da se očito lažno navodi da je ubijen u Jasenovcu, možda se sam dodao na popis i time postao još jedna poznata lažna žrtva. No ne samo da je naveden jednom – on je danas na popisu naveden dva puta, pri čemu su mu drugi put svi podatci isti osim što mu je prezime napisano kao Läw. To je samo jedan od načina umnažanja, pri čemu ni osoba koja je umnožena zapravo nije bila žrtva Jasenovca, pa se tako jednostavno dobiju dodatne dvije lažne jasenovačke žrtve.
DR. BANIĆ: O tim se »klonovima« pročulo ponajprije zahvaljujući člancima dr. Stjepana Razuma koji ih je otkrio rabeći inačice jasenovačkoga popisa koje je kroz vrijeme pospremao Kljaković-Šantić. U našim člancima i mi smo ponudili neka od objašnjenja tih nepravilnosti.
DR. BANIĆ: Vjerojatno sve dok ponovno ne dobijemo hrvatsku vlast. Znači morat će se pričekati lustraciju ili biologiju.
DR. BANIĆ: Ako se uzme u obzir već i sve ovdje navedeno, kao i činjenica da djelatnici JUSP-a Jasenovac ne žele ispraviti te pogrješke usprkos stalnomu ponavljanju i otkrivanju novih, kako to drukčije nazvati nego masovnom prijevarom? A dodatnih je dokaza svakim danom samo sve više i više.
DR. BANIĆ: Dosad nije bilo takvih optužaba jer se ne može protiv očitih argumenata, tako da se druga strana služi ignoriranjem. Vrhunac je bila digresija da je ovo što se radi plaćeno istraživanje, što naravno nije istina jer sve ovo radimo dobrovoljno i u slobodno vrijeme. Ako bi netko i otišao tako daleko i tvrdio da je ovo primjerice ustaštvo, onda bi to značilo i da je židovski Yad Vashem ustaška organizacija jer negira dijelove jasenovačkoga popisa, da su hrvatska groblja ustaška, da su partizanske knjige ustaške, da je hrvatska enciklopedija ustaška, da su internetski arhivi ustaški, da je Crvena armija ustaška, da su različiti komunistički autori zapravo ustaše itd.
DR. BANIĆ: Namjeravamo. Osim što je tu očito riječ o masovnoj prijevari, riječ je i o masovnom parazitiranju radi političke i financijske koristi različitih pojedinaca i udruga. Tako je Hrvatska sputana lažima i krivnjom koju nam nameću iz susjednih država koje nisu prijateljski nastrojene, kao i iz same Hrvatske od ljudi kojima je glavni izvor prihoda borba za očuvanje nekakvih navodnih vrijednosti i borba protiv efektivno nepostojećih opasnosti pa zato moraju izmišljati da bi opstali.
DR. BANIĆ: Ti koji stalno govore da se okrenemo budućnosti ustrajno govore loše o našoj prošlosti ne bi li nas mogli iskorištavati u sadašnjosti. Bez prošlosti nema budućnosti. Bez korijena svaka će biljka uvenuti, osim ako nije parazit. Da je Hrvatska kojim slučajem izgubila zadnji rat, ponovio bi se scenarij s »Hudim jamama«. Ako se Hrvate difamira na najgore moguće načine unatoč pobjedi u ratu, možemo zamisliti što bi tek bilo da smo bili poraženi. U svjetlu svega toga itekako se treba boriti protiv laži kao što je preuveličavanje Jasenovca. Zato ako netko počne pričati o Jasenovcu, slobodno mu se i bez straha može reći da je riječ o masovnoj prijevari jer zaista postoji mnogo javno dostupnih dokaza kojima ni komunisti ne kontriraju, nego ih samo ignoriraju.
izvor Glas Koncila
Postav izložbe bi, kako pišu srbijanski mediji, činile skulpture akademskih kipara, a projekt punog imena ‘Pravo na nezaborav: Jasenovac – Auschwitz Balkana‘ pokrenulo je ministarstvo vanjskih poslova Srbije.
HOP
