Igor Mandić domoljublje nazvao posljednjim utočištem hulja.”Domoljublje je posljednje utočište hulja ” , napisao je veliki Samuel Johnson još u 18. stoljeću. Što je to novoga rekao Mandić?
Baš ništa. Pametnog? Ništa. Prepisanog svašta je natrkeljao.
Samuel Johsnon smatra se ocem moderne leksikografije, a njegove mudre izreke i danas se rado citiraju.
Neke od najpoznatijih:
“Bolje je živjeti bogat, nego umrijeti bogat”, “Nije važno kako čovjek umre nego kako živi”, “Put u pakao je popločen dobrim namjerama”, “Dostojanstvena briga za siromašne je pravi test civilizacije”…Po čemu pamtimo Mandića?
Lošeg plagijatora pametnih misli. On služi specijalnom ratu protiv Hrvatske. Neki dan Jutarnji list preko svojeg novinara laže da je Hrvat otišao igrati za srpsku reprezentaciju. Laž. Mandić tvrdi da je projekt Hrvatske propao. IDS-ova hulja Miletić, sin oficira JNA, tvrdi da je Hrvatska krenula prema fašizmu. Za njegove riječi nema progona, ali se proganja neki klinjo iz Poreča jer je stavio na sebe majicu HDZ mafija. HDZ i SDP stvarali su komunisti koji su u ratu pobili sve one koji su razmišljali pravaški ili prohrvatski. Zahvaljujući tome danas mi znamo koja su oni ološ. Ološ koja je ubijala Hrvate u ratu, kao nekada u Jugoslaviji. Kakve veze oni i Mandić imaju sa domoljubljem?
Domoljublje je iskrena borba za Hrvatsku, a politika sa domoljubljem nema veze. Ulaskom u politiku domoljublje prestaje za pojedinca. Tada počinje trgovina, ali to sa istinitim domoljubljem nema veze. Osloboditelji ove zemlje bili su domoljubi, mnogi su danas u politici i nemaju više u sebi domoljublja već samo pun novčanik. Pun novčanik moraš čuvati, sada moraš paziti što i govoriš. Što nam Rudan, Jergović, Tomić zajedno sa Mandićem poručuju? Juogoslavija je bila bolja zemlja, Hrvatska je propala.
Jugoslavija je Srboslavija. U tim napadima napada se hrvatski narod. Nikada srpski.
Napada se narod kojeg već 70 godina optužuju za genocid. Nakon pola milijuna ubijenih u par dana 1945. godine. Kostiju ima svuda i slavi se ubojica Hrvata Broz.
Ali nije jasno zašto do danas moraju neokomunisti lažirti popise ubijenih u Jasenovcu? Zašto nisu otkopali tih 800 000 žrtava o kojima su pisali knjige, te kako je sa 800 000 žrtava broj pao na 80 000, a doktor Razum, novinar Vukić i još neki drugi pronalaze lažne popise, a neke žrtve su “ubijene” da bi na kraju umrle prirodnom smrću 2010(?! ) godine. Kakva je to istina?
Zašto se prikazuje u zadnjem oslobodilačkom ratu od srpske čizme da je ubijeno 17000 građana, kada je i ta brojka genocida nad Hrvatima premala? Zašto se šuti o genocidu nad Hrvatima u BiH za vrijeme turskih divljanja, preko milijun Hrvata je poubijano i raseljeno? Zašto nam lažu o našem porijeklu? Koga više zanimaju ovi pisci srpskih laži?
Koga zanima Mandić u Hrvatskoj? Krleža nas znima oduvjek i zauvijek…ovi današnji pokušaji Krleže ne znaju niti biti sarkastični…oni su jednostavno jadnici ostali bez države koja je silovala i klala Hrvate, otimala im imovinu i nazivala ih smećem genocidnim.
Komunistoljubi su zadnja ološ i komunistoljublje je zadnje utočište hulja.
I. Drenjančević
HOP
