‘Rat koji se u Hrvatskoj naziva “domovinskim”…’
‘…ne bi bio se dogodio da je jugoslavenska država bila dovoljno funkcionalna da ga spriječi.’
‘Kad Hrvatska tako nije uspjela izaći iz Jugoslavije….počelo se kalkulirati s ratnom opcijom.’
‘U jednom je trenutku i u Hrvatskoj prevladalo uvjerenje da je rat jedini način da se postigne međunarodno priznanje.’
‘Ostaje činjenica da je rat pomogao Hrvatskoj da bude priznata – a to se danas zaboravlja – ona ne bi bila priznata da početkom siječnja 1992. nije potpisala mir s JNA.’
”Ispitivanja javnog mnijenja iz ožujka 1990., ali i izborni rezultati iz te godine, pokazuju da je za nezavisnost bila izrazita manjina građana u Hrvatskoj – oko 11 posto…’ Dejan Jović, Posebni savjetnik hrvatskim ministrima vanjskih poslova od 2004. do 2006., Glavni analitičar predsjednika RH Ive Josipovića od 2010. do 2014., Profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.
Dekanica Filozofskog fakulteta brani slavljenje Oktobarske revolucije bez obzira na ključne odluke u EU, odnosno zbranu komunističkog znakovlja. Na Likovnoj akdemiji buduće režisere potiče se na politički aktivizam. Profesori na umjetničkim akademijama igraju se i psihijatra, pa i na taj način uvjeravaju one studente koji zaista imaju naklonosti i talenta za umjetničko i estetsko – da nisu dovoljno progresivni, agresivni ili aktivistički nastrojeni. To je psihološko maltretiranje od strane osoba koje imaju povlaštenu poziciju autoriteta. I to bi po našem mišljenju trebalo biti itekako kažnjivo.
Zaključak- fakulteti su postali stvaraoci protudržavne politike.
Uostalo pogledajte kakve gluposti uče i rade naši likovnjaci na kojem su fakultetu nekad radili Ibler ili Čikoš…
-Ovo uređenje u kojem danas živimo je usavršilo totalitarizam: oni koji kritiziraju sistem, obavezno su sjajno podmazani, umreženi i istaknuti članovi tog istog sistema; kako u politici i gospodarstvu, tako i u kulturi i umjetnosti. Naročito u kulturi i umjetnosti. Podsjećam da (ne)uređenje u kojem živimo nije nikakav kapitalizam ili liberalizam nego podivljali komunizam.
U međuvremenu su se profilirali takvi kolosalni primjerci diletanata, da npr. jedan od njih javno izjavljuje kako nikada u životu nije nacrtao akt (a predaje akt na visokoobrazovnoj ustanovi), a drugi misli da je kulturna politika stvar ljudskih prava.
Doslovno bih pala na guzicu (da ne sjedim).
Te i takve (kao i njihove projekte) obilato donira i podupire ministarstvo kulture. Njihove “projekte” pak nitko normalan ne bi stavio na zid, gledao u galerijema ili u kinu, pa ni čitao u knjizi, pa su stoga usavršili mužnju ministarstava, institucija, fondova i države kako bi imali što jesti. Da živimo u normalnom uređenju, bavili bi se nekim sasvim nespektakularnim, neumjetničkim ali konkretnim poslovima kojima bi pošteno zaradili za svoj kruh. Ukoliko ne bi dobili otkaz zbog nerada i laprdanja u prazno. I jamranja, naravno. U tome su jaki.-tvrdi magistrica Ingrid Runtić
https://trbuhozborci.wordpress.com/
Red.prof.art. Darko BAKLIŽA Crtanje akta-hrče na satu
-Krhka je ljudska psiha, vrlo složena i vrlo osjetljiva. Oni koji su “uspjeli” u svom životu, često ni ne znaju u kojoj mjeri je za to zaslužna podrška njihovih roditelja, djedova i baka, drugih članova obitelji, učitelja, profesora, partnera… oni kojima je ta podrška nedostajala, dobro znaju prepoznati i cijeniti tu podršku kada ju ipak u nekom trenutku svoga života dobiju. Primjećujem da su česti slučajevi onih koji sami nisu dobili podršku i uvažavanje od drugih na svom razvojnom putu, ali su tim više cijenili njezinu veliku ulogu pa su sami skloniji tome pružiti ju iskreno i nesebično drugima, usprkos tome što ju sami nisu imali kada su je trebali. Jedan lijepi Ausgleich (kompenzacija, izravnanje), kojim nas je Stvoritelj obdario kako bi očuvao svijet koji je stvorio…-kaže Ingrid Runtić
HOP
