Bio je petak, istina ne 13.-i! Kako se obično taj dan asocijacija na „hororce“ i osjećaj u mom probavnom traktu bio je kao da sam cijeli dan gledao najgore ikad snimljene horor filmove.
Mjesto radnje: Sabor RH.
Glavni „glumci“: Članovi Vlade RH i saborski zastupnici RH.
Trajanje radnje: 14 sati.
Kratak opis radnje: SDP-ov prijedlog za opoziv Vlade RH načelu s premijerom Andrejem Plenkovićem, sve zbog afere Agrokor.
Zašto sam se po ne znam koji put dao navući na tanak led i još jednom dao priliku gore navedenim „glumcima“ da me „prikuju“ uz tv prijemnik misleći da će se u Saboru RH, dogoditi nešto dobro i još neviđeno! Govorim samom sebi:“Pa, koliko imaš godina, a naivan si ko francuska sobarica“! Još jednom sam shvatio da mi obični građani, upravo oni koji smo zastupnike birali, njima ne predstavljamo apsolutno i baš ništa! Početak sjednice kao i obično-još nije ni počelo, ali već treba stanka. Nakon toga na scenu stupa Davor Bernardić i po ne znam koji puta iznosi razloge za opoziv Vlade RH. Već viđeno, već puno puta rečeno! Spominjao je Bernardić, ortake, sumnju na trgovanje povlaštenim informacijama, „isisavanje“ novca iz Agrokora, skrivanje istine o Agrokoru. Optužio je Bernardić Plenkovića, kako je Agrokor upravo HDZ-ovo dijete, a isto tako i za „trgovačku“ većinu. Podsjetio je Bernardić MOST-ovce kako ih je Planković izigrao, a nije mogao ne spomenuti Ramljaka, Zdravka Marića, te članove Privremenog vjerovničkog vijeća. Izlaganje, odnosno, obrazlaganje Davora Bernardića, prouzročilo je „prijavu“ 41 replike, mnogobrojne prijave povrede poslovnika, ali i mnogobrojne uvrede! I tako je počelo! Red uvreda, red diskreditiranja, red omalovažavanja, red brojanja krvnih zrnaca…Bla-bla-truč! I tako 14 sati, pa vi recite da saborski zastupnici ne rade. Makar se taj rad zvao i mlaćenje prazne slame!
Premijer Plenković po starom običaju, ono što se može reći jednostavno i razumljivo za sve koji slušaju i gledaju, naš dragi premijer koristi izraze neprimjerene u hrvatskom standardnom jeziku.
Zar nitko od „uvaženih“ članova Vlade RH, pa tako i saborskih zastupnika nije ni na trenutak pomislio kakvu sliku i kakve poruke odašiljaju? Što ljudi koji su im omogućili povlaštene položaje i lijepa primanja misle o njihovom ponašanju i nastupu na mjestu gdje bi maniri i uljuđeno ponašanje morali biti obrazac i nepisano pravilo. Bilo bi dobro da i saborski zastupnici usred hrvatskog sabora koriste u komunikaciji riječ poštovani, jer po tumačenju jezikoslovaca uvaženi je srbizam. Ali kako bi rekao tetec Cinober „Kaj znači“! Zašto se zamarati detaljima koji su toliko nebitni i nevažni. Kad se uključe kamere i krene izravni prijenos, naši saborski zastupnici željni pažnje i publiciteta postaju poput vampira, željni tuđe krvi. Uporno i stalno reagiraju poput djece u pješčaniku, jer kada opozicija kritizira negog od današnjih ministara, pozicija uzvraća „iskopavanjem kostiju“ ministara iz prijašnjih vlada. Sabor nam je pun arheologa, stalno su negdje u prošlosti, nikako da krenu prema budućnosti. Kod njih je stalo jučer, nikako da dođe sutra. Zato su ustaše i partizani sastavni dio svake debate, što pozicije, što opozicije, svako malo prisjećanje bivših premijera i ministara. Saborskim zastupnicima je postalo pod normalno da stalno pričaju o onome što je bilo jučer, optužujući bivše vlade i ministre, a na taj način nam dokazuju da nemaju viziju i da nemaju pojma zbog čega su u Saboru, osim da dignu ruku po naputku stranačkih predsjednika.
Imali smo „sreće“ da ovaj put Ivan Pernar nije jeo u sitne sate u saborskim klupama, no u svakom slučaju, bez njegovog „šou“ programa nije moglo proći. Prije samog glasanja njegdje oko pola noći kao da su uvježbali Ivan Pernar i predsjednik Sabora Gordan Jandroković izveli su „skeč“. Zemljo otvori se i progutaj nas sve skupa.
Pa je li moguće da nam se tako sretni i veseli, nakon cijelog dana u kojem ne znaš tko je koga i po kome, svima skupa rugate! Ako je i od Pernara previše je, a o predsjedniku Sabora da ne govorim. Vama je dobro i nije vas briga o umirovljenicima koji kopaju po smeću, jer vaši sendviči padaju na masnu stranu! Nije vas briga za brojne nezaposlene i nesretne ljude naše lijepe zemlje! Nije vas briga za one koji su otišli i svakodnevno odlaze iz RH! Nije vas briga za beskućnike i djecu koja nemaju čime platiti „gablec“! Vaša predstava u pola noći bila je točka na i jednog dana koji smo mi koji smo vas birali i zavrijedili! Ne veli se zabadava da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje.
Vele naši Slavonci u bećarcu:
„Mili Bože nema nama spasa,
kad naš narod krivo sve izglasa.“
Anđelko Jeličić