HOP

Ekskluzivno: ZAKONOM „lex Agrokor“ STAVLJENE SU U STATUS NIŠTAVNOSTI PRI PROVEDBI OVRHE FINA je suodgovorna za „minus“ na žiro – računu KORPORACIJE AGROKOR za „akumulirani dug“ veći od 40,4 milijarde kuna!

POSLOVNE  KNJIGE „ZAVRŠNI RAČUNI“ PRAVNIH SUBJEKATA

ZAKONOM  lex Agrokor

STAVLJENE SU U  STATUS   NIŠTAVNOSTI  PRI  PROVEDBI  OVRHE

FINA  je suodgovorna za  „minus“  na  žiro – računu KORPORACIJE  AGROKOR za „akumulirani dug“ veći  od  40,4 milijarde kuna

BOŽIDAR VIDUKA magistar inženjer geodezije i geoinformatike. intelektualni vlasnik nekoliko patenata iz domene kartografije

Vjerodostojne isprave na temelju kojih se može odrediti ovrha prema čl. 31. st.1. Ovršnog Zakona – a  je  „3) izvadak  iz  POSLOVNIH  KNJIGA“ .

Iznad  „OVRŠNOG  ZAKONA“  postavljen  je ZAKON O POSTUPKU IZVANREDNE UPRAVE U TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA OD SISTEMSKOG ZNAČAJA ZA REPUBLIKU HRVATSKU .

Odredbu  OVRŠNOG  ZAKONA iz člana 31. st.1.  „3) izvadak  iz  POSLOVNIH  KNJIGA“  je dovedena  u  status  NIŠTAVNOSTI  iz  razloga  što  poslovni  „KONCERN“  – korporacija   – „KORPORATIVNI“  pravni  subjekt ; KOMPANIJA  AGROKOR  sa  svojim   sastavnicama : Agrolaguna d. d.  ;  Dijamant a. d.  ;  PIK VINKOVCI d. d.  ;  PIK VRBOVEC d. d.  ;  Solana Pag d. d. ;  Belje d. d .  ;  Frikom d. o. o. ;  Jamnica d. d. ;  Ledo d. d. ; Mladina d. d. ; Sarajevski kiseljak  d. d.  ;  Vupik d. d. ;  Zvijezda d. d. ;  Konzum  d. d.  ;  Mercator – S d. d.  ;  Tisak d. d.  ;  A007 d. d.  ;  Konzum d. d.  Sarajevo  ;  Poslovni sistem Mercator d. d.  ;   Roto dinamic d. o. o.  ;  VELPRO CENTAR d. o. o. ;  VELPRO d. o. o. Sarajevo ;  Agrokor Trgovina d. o. o. ;  Super Kartica d. o. o.  ;  Agrokor Energija d. o. o.  ;  Aviva  Polyclinic  ;  mStart  d. o. o.  ;   MultiPlus Card d. o. o.   je  izuzet  iz  mogućnosti  provedbe   ovrhe  po  osnovi „3) izvadak  iz  POSLOVNIH  KNJIGA“.

Navedeno  pravni  subjekti  , članice  korporativne  grupacije AGROKOR poslovale  su  na  cjelovitom prostoru  REPUBLIKE HRVATSKE  i  izvan  granica  REPUBLIKE  HRVATSKE.

Velika  je  mogućnost  da  su   svojim  radom – neplaćanjem   izvršenih  usluga  drugih  pravnih  subjekata  prema korporativnoj  grupaciji  počinjene  materijalne  štete  koje  podliježu  „OVRŠNOM  ZAKONU“  ali  se  zbog  zakona  lex Agrokor  ne mogu  provesti.

Nemogućnost  provedbe  OVRHE  nad  KORPORATIVNOM  GRUPACIJOM AGROKOR  dovodi „OPRAVDANE  SUMNJE“  ,  tehničke  i pravne neprovedivosti  OVRŠNOG  POSTUPKA  po  osnovi „valjane  ovršne  isprave“   OVRŠNOG  ZAKONA  i odredbe iz člana 31. st.1.  „3) izvadak  iz  POSLOVNIH  KNJIGA“.

Mora  se  konstatirati  da  bilo  koji  pravni  subjektu REPUBLICI  HRVATSKOJK  po  osnovi iz člana 31. st.1.  „3) izvadak  iz  POSLOVNIH  KNJIGA“ ne  može  provesti  „OVRHU“ nad  KORPORATIVNOM  GRUPACIJOM AGROKOR po  osnovi  zakona  lex Agrokor  ZAKONA O POSTUPKU IZVANREDNE UPRAVE U TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA OD SISTEMSKOG ZNAČAJA ZA REPUBLIKU HRVATSKU.

Zakon  ne  može  biti  pisan  za  jednu  osobu  ili  jedan  pravni  subjekt , zakon  važi  za  sve  građane  REPUBLIKE HRVATSKE  jednako .

ZAKON O POSTUPKU IZVANREDNE UPRAVE U TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA OD SISTEMSKOG ZNAČAJA ZA REPUBLIKU HRVATSKU potpisan  je  od  Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, v. r. Klasa: 011-01/17-01/13  ; Urbroj: 71-06-01/1-17-2 , od  dana  6. travnja 2017.godine , ZAGREB    i  Predsjednika  Hrvatskoga sabora Božo Petrov, v. r. Klasa: 022-03/17-01/47 , od  dana  06. travnja 2017. godine , ZAGREB , a  objavljen  u  Narodnim  Novinama  32/2017 od  dana 06. 04. 2017. godine.

ZAKONSKI  akt  kojeg  je  donijelo  najviše  zakonodavno  tijelo  REPUBLIKE  HRVATSKE.

„USTAV   REPUBLIKE  HRVATSKE“  jamči  u  dijelu „III. Zaštite ljudskih prava i temeljnih  sloboda“

Članak 14.

Svatko  u REPUBLICI  HRVATSKOJ ima  prava  i  slobode , neovisno o njegovoj  rasi , boji kože , spolu , jeziku , vjeri , političkom  ili drugom  uvjerenju , nacionalnom  ili  socijalnom podrijetlu , imovini , rođenju  naobrazbi , društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi  su  pred  zakonom jednaki .

Članak  48. USTAVA  REPUBLIKE  HRVATSKE  jamći  vlasništvo.

„3. GOSPODARSKA , SOCIJALNA  I  KULTURNA  PRAVA“

Članak  48.

Jamči  se pravo  vlasništva .

Strana  osoba može  stjecati pravo vlasništva uz  uvjete određene zakonom.

Članak  49  USTAVA  REPUBLIKE  HRVATSKE zabranjuje „monopolski položaj kako  zakona  tako i  pojedinca“.

Članak  49

Poduzetnička i  tržišna  sloboda temelj  su  gospodarskog ustroja REPUBLIKE HRVATSKE.

Država  osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.

ZAKON O POSTUPKU IZVANREDNE UPRAVE U TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA OD SISTEMSKOG ZNAČAJA ZA REPUBLIKU HRVATSKU  poznatiji  pod  nazivom zakon  lex Agrokor dovodi  u  povlašteni  status  pravni  subjekt  „KORPORACIJU AGROKOR“  spram  drugih  pravnih  subjekata  i  pravnih  osoba.

Što  je   „POSLOVNA KNJIGA“ ?

Računovodstvena evidencija poslovanja ili financijskih vrijednosnica. Knjigovodstvo je vođenje glavne knjige i drugih knjiga kojima se registrira poslovanje, ili EMISIJA vrijednosnica. Kod svake emisije vrijednosnica i kod svakog SINDICIRANOG ZAJMA, odabire se jedna BANKA (ili brokerska tvrtka) koja vodi knjige (za određenu naknadu). Danas se knjigovodstveni poslovi uglavnom obavljaju uz pomoć računala.

RAČUNOVODSTVENI SERVISI , KNJIGOVODSTVENI SERVISI , REVIZORSKI  KNJIGOVODSTVENI  SERVISI (kako  domaći  tako i  strani) , POSLOVNE  BANKE  , državna institucija „FINA“.

Što  je  „FINA“ ?

Najjednostavnije  rečeno  „FINA“  je  državna  agencija  koja  kontrolirat  „protok  novca“  u  REUBLICI  HRVATSKOJ.

Na  „web“  stranici  FINE definirano  je  što  je  „FINA“ , citiram : „Financijska agencija (Fina) vodeća je hrvatska tvrtka na području pružanja financijskih i elektroničkih usluga. Nacionalna pokrivenost, informatički sustav prokušan na najzahtjevnijim poslovima od nacionalne važnosti te visoka profesionalna razina stručnih timova omogućuju pripremu i provedbu različitih projekata, od jednostavnih financijskih transakcija do najsofisticiranijih poslova u elektroničkom poslovanju.

 Iako u državnom vlasništvu, Fina posluje isključivo na tržišnom principu. Uspješno poslujemo s bankama, Hrvatskom narodnom bankom, brojnim poslovnim sustavima i drugim subjektima poslovnog života. Također, partner smo državi na području javnih financija gdje smo proveli nekoliko sveobuhvatnih i ključnih projekata. Fina je imala i važnu ulogu u operativnoj pripremi i provedbi dvije velike reforme: platnog prometa i mirovinskog sustava.

 Finina poslovna mreža slijedi logiku i intenzitet gospodarske aktivnosti. Informatička povezanost čak i onih fizički najudaljenijih poslovnih jedinica, jamči brzinu i pouzdanost izvršenja najsofisticiranijih zahtjeva, čineći svaku točku sustava sposobnom obaviti sve zadaće i odgovoriti na sve zahtjeve korisnika naših usluga. Operativni se poslovi obavljaju kroz sustav koji se sastoji od četiri regionalna centra (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek), podružnica, poslovnica i ispostava koje su povezane suvremenom informatičkom tehnologijom i locirane tako da jamče klijentima lak i brz pristup iz svakog dijela Hrvatske.

Financijska agencija pod ovim imenom djeluje od siječnja 2002. godine, ali iza sebe ima polustoljetnu poslovnu tradiciju. Nasljednica je Zavoda za platni promet (ZAP), odnosno još starije Službe društvenog knjigovodstva (SDK).

Iz Službe društvenog knjigovodstva, koja je u bivšoj državi imala isključivo pravo obavljati transakcije platnog prometa u tuzemstvu, 1993. prerasta u Zavod za platni promet. ZAP se usavršava u tehnološkom i organizacijskom smislu zadržavajući monopol na području platnog prometa sve do 2002. godine. Iznimno visok stupanj zadovoljstva klijenata i izrazito pozitivne ocjene domaćih i inozemnih institucija, doprinijeli su da ZAP stekne vrhunsku reputaciju na financijskom tržištu.

Početkom 2002. godine donesen je Zakon o Financijskoj agenciji, kojom ta institucija u vlasništvu države nasljeđuje prava, obveze i imovinu bivšeg ZAP-a, nastavljajući u tržišnom okruženju oblikovati svoju poslovnu politiku, bez monopolističke pozicije.

 

Prema  ZAKONU O  RAČUNOVODSTVU  koji  je  potpisan od Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, v. r.   ;  Klasa: 011-01/1 5-01/62 ; Urbroj: 71-05-03/1-15-2  dana   08. srpnja 2015. godine , Zagreb  i  od Predsjednika  Hrvatskoga sabora gospodina  Josipa Leke, v. r. ; Klasa: 022-03/15-01/18  od  dana  03. srpnja 2015. godine , Zagreb , a  objavljen  u  Narodnim Novinama  broj 78/2015  od 17. 07. 2015. godine ., decidirano  je  navedeno , citiram :

„Računovodstveni poslovi, dokumentacija i poslovna godina“

Članak 7.

(1) Računovodstveni poslovi su prikupljanje i obrada podataka na temelju knjigovodstvenih isprava, priprema i vođenje poslovnih knjiga, priprema i sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja, te prikupljanje i obrada podataka u vezi s pripremom i sastavljanjem godišnjeg izvješća, te financijskih podataka za statističke, porezne i druge potrebe.

(2) Poduzetnik je dužan prikupljati i sastavljati knjigovodstvene isprave, voditi poslovne knjige, te sastavljati financijske izvještaje sukladno ovom Zakonu i na temelju njega donesenim propisima, poštujući pri tome standarde financijskog izvještavanja te temeljna načela urednog knjigovodstva.

(3) Poduzetnik je dužan organizirati prikupljanje i sastavljanje knjigovodstvenih isprava, vođenje poslovnih knjiga te sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja na način da je moguće provjeriti poslovne događaje, financijski položaj i uspješnost poslovanja poduzetnika.

(4) Ako poduzetnik povjeri obavljanje računovodstvenih poslova i funkcije računovodstva drugim pravnim ili fizičkim osobama one moraju biti licencirane za obavljanje tih poslova na temelju posebnog zakona. Poduzetnik ostaje u potpunosti odgovoran za povjerene poslove, kao i za nesmetano obavljanje nadzora od strane nadzornih tijela.

(5) Računovodstvena dokumentacija obuhvaća osobito knjigovodstvene isprave, kontni plan, poslovne knjige, odvojene i konsolidirane financijske izvještaje te odvojena i konsolidirana godišnja izvješća.

(6) Poduzetnik je dužan osigurati da računovodstvena dokumentacija bude točna, potpuna, provjerljiva, razumljiva i zaštićena od oštećenja i promjena.

(7) Ako poduzetnik utvrdi da je neka računovodstvena dokumentacija nepotpuna, neprovjerljiva, netočna ili nerazumljiva, poduzetnik je dužan istu ispraviti bez odgode na način koji će omogućiti identificiranje osobe koja je obavila ispravak, datum ispravka i sadržaj računovodstvenog dokumenta prije i nakon ispravka.

(8) Za bilo koji ispravak računovodstvene dokumentacije, potrebno je sastaviti knjigovodstvenu ispravu.

(9) Računovodstvena dokumentacija koja je nečitka ili se ne može konvertirati u čitljiv format neće se smatrati računovodstvenom dokumentacijom.

(10) Poduzetnik je dužan poduzeti mjere da računovodstvena dokumentacija bude zaštićena od gubitka, oštećenja i osigurati da potrebna tehnička oprema, nositelji podataka i softver budu zaštićeni od zlouporabe, oštećenja, uništenja, neovlaštenog ometanja, neovlaštenog pristupa, gubitka, krađe ili otuđenja.

(11) Poduzetnik je dužan u svojim poslovnim knjigama evidentirati sve knjigovodstvene promjene u poslovnoj godini.

(12) Poslovna godina jest kalendarska godina, osim u slučajevima navedenim u stavcima 13., 15. i 16. ovoga članka.

(13) Poduzetnik može promijeniti poslovnu godinu u izvještajno razdoblje od dvanaest uzastopnih kalendarskih mjeseci koje je različito od kalendarske godine ako o promjeni poslovne godine pisanim putem obavijesti Ministarstvo financija, Poreznu upravu:

  1. a) u roku od 30 dana nakon osnivanja poduzetnika ili
  2. b) najmanje 30 dana prije početka promjene poslovne godine.

(14) Ako poduzetnik ne obavijesti Ministarstvo financija, Poreznu upravu o promjeni poslovne godine u rokovima iz stavka 13. ovoga članka, ne može primjenjivati poslovnu godinu koja je različita od kalendarske godine.

(15) Poslovnom godinom smatraju se i izvještajna razdoblja kraća od dvanaest uzastopnih kalendarskih mjeseci ako su posljedica osnivanja poduzetnika, statusne promjene, promjene poslovne godine te likvidacije ili stečaja.

(16) Poslovnom godinom smatraju se i izvještajna razdoblja od početka do kraja likvidacije koja mogu biti duža od dvanaest uzastopnih kalendarskih mjeseci.

Zašto  se  je  ovo  navelo ?

Prema   poslovnim knjigama  KORPORACIJE AGROKOR  Profit€130.8 million (2015) dok  je  „KORPORACIJSKI  KAPITAL“ u iznosu  6.435 billion EUR (2015).

Prema  ZAKONU O  RAČUNOVODSTVU   , poslovna  knjiga  KORPORACIJE  AGROKOR morala  je  „valjati“ , podlijegala  je  brojnim  „financijskim  kontrolama“  kako  unutar  KORPORACIJE  tako  i  prema  kontrolama  koje  su  načinile  vanjske eminentne  REVIZORSKE  KUĆE . Završnu  kontrolu  poslovnih  knjiga  provela  je  DRŽAVNA  AGENCIJA  ZA  FINANCIJSKO  POSLOVANJE  „FINA“.

JAVNO  DOSTUPNI PODATCI :

Agrokorova  imenovana izvanredna uprava na čelu s povjerenikom Antom Ramljakom, iz koncerna su izvijestili javnost kako je na dan 31. ožujka 2017. Agrokor imao dug u iznosu od 40,4 milijarde kuna

Agrokor je najviše dužan financijskim vjerovnicima – bankama, leasing društvima – oko 24,5 milijardi kuna, dok su obaveze prema dobavljačima 6,2 milijarde kuna. Dugovi po izdanim mjenicama iznose 7,36 milijarde kuna.

Tri su tvrtke iz sastava koncerna – Jamnica, Belje i PIK Vinkovci – na Zagrebačkoj burzi objavile i očitovanja svojih uprava na upite dioničara zaprimljene na glavnim skupštinama održanim početkom lipnja, a među deset pitanja su i ona o potraživanjima i obvezama prema svakoj pojedinačnoj povezanoj osobi kao i obvezama temeljem jamstava izdanih u korist vladajućeg društva odnosno Agrokora te jamstvima i sudužništvima u korist povezanih osoba.

Prema tim podacima, ukupan iznos prijavljenih potraživanja Jamnice u postupak izvanredne uprave iznosi 1,36 milijardi kuna, od čega najviše, 1,06 milijardi kuna, prema Agrokoru d.d., dok ukupne obveze Jamnice prema povezanim društvima iznose 25,9 milijuna kuna.

Potraživanja Belja prema svakoj pojedinačnoj povezanoj osobi na dan 10. travnja 2017. iznose ukupno 106,06 milijuna kuna, od čega se polovica ili 53,2 milijuna kuna odnosi na PIK Vrbovec, dok u stavci obveza Belje iskazuje iznos od ukupno 987,6 milijuna kuna, od čega se na Agrokor odnosi 899,6 milijuna kuna. 

Potraživanja PIK-a Vinkovci ukupno iznose 36,5 milijuna kuna, od čega najviše, 14,1 milijun kuna, prema tvrtki Eko Biograd te Konzumu 11,04 milijuna kuna, dok obveze te tvrtke i njegovih tvrtki kćeri Eko Biograd i Felix iznose 1,1 milijardu kuna, od čega se najveći dio odnosi na Agrokor, 799,5 milijuna kuna, te Agrokor trgovinu 294 milijuna kuna.

Skriveni dug

Zaključno sa 31. ožujkom 2017. ukupne izdane mjenice su iznosile 7,3 milijarde kuna, a zajmovi dobavljača prema Agrokoru 6,3 milijarde kuna. U tom okviru su vanjske komercijalne mjenice (izdane za robe i usluge dobavljačima) iznosile 1,39 milijarde kuna, vanjske financijske mjenice (kojim su dobavljači kreditirali Agrokor) iznosile su 1,763 milijuna kuna i interne mjenice (unutar koncerna Agrokor) iznosile su 4,2 milijarde kuna.

Analiza je pokazala kako je najveći dobavljač Agrokora bio TDR koji čini gotovo tri posto obaveza prema dobavljačima, ali nije navedena ukupna cifra za tu tvrtku.

ZAŠTO  SU  OVI  PODATCI  IZNESENI ?

Prema ZAKONU O  RAČUNOVODSTVU   podatci  u  „poslovnim  knjigama“ moraju  biti  točni, registrirani  od  KNJIGOVODSTVENIH  SERVISA  , kontrolirani  od  ovlaštenih REVIZORSKIH  KNJIGOVODSTVENIH  SERVISA  (kako  domaćih  tako  i  inozemnih   eminentnih financijskih  kuća) , a  šlag  na  kraju „POSLOVNU  KNJIGU – ZAVRŠNI  RAČUN“  ovjerava  DRŽAVNA  AGENCIJA  ZA  KONTROLU  FINANCIJSKIH  TRANSAKCIJA „FINA“ u  ime  i  za  ime REPUBLIKE  HRVATSKE.

Krediti banaka isplaćeni Agrokoru d.d. dospijevaju na naplatu tek za koju godinu

Agrokorov dug sastoji se uglavnom od dvije Senior obveznice i bilateralnih kreditnih aranžmana s bankama i financijskim institucijama. Obveznice dospijevaju 2019. godine u iznosu od 300.000.000 eur-a, 2020. godine u ukupnom iznosu od 325.000.000 eur-a, dolarski denominirane obveznice dospijeća 2020. godine u iznosu od 300.000.000 USD, i 01. veljače 2020. godine u iznosu od 150.000.000 eur-a. Tri terminska kredita od 90 milijuna eura, 60 milijuna eura, te 60 milijuna eura dospijevaju 16. lipnja 2017. godine, 21. lipnja 2017. godine i 21. lipnja 2020. godine. Kredit SBERbank u iznosu od 600.000.000 eur-a dospijeva 14. ožujka 2021 godine, dok kredit HBOR-a u iznosu od 48,3 milijuna eura koji je isplaćen Ivici Todoriću i njegovim trgovačkim društvima u prosincu 2016. godine  je obavijen velom tajne.

Financijsko izvješće društva Agrokor trgovina d.o.o.  koje je za 2015. godinu iskazalo dobit u iznosu od 23.004.501,00 kn a koja se raspoređuje na način da se dobit isplati jedinom članu društva, dok istovremeno te tvrtke duguju dobavljačima milijarde kuna.

Predmetne  ovjere  „POSLOVNIM  KNJIGAMA“  trebaju  dati  „VJERODOSTOJNU   OVRŠNU  ISPRAVU“ prema čl. 31. st.1. Ovršnog Zakona  citiram :  „3) izvadak  iz  POSLOVNIH  KNJIGA“

Kada  u  „POSLOVNIM  KNJIGAMA“  imate  dubiozu  od 40,4 milijarde kuna  tada  „POSLOVNIM  KNJIGAMA“  prestaje  pravna  valjanost  u  svojstvu  „VALJANE  OVRŠNE  ISPRAVE“  i  prelazi  u  status  „NIŠTAVNE  OVRŠNE ISPRAVE“ . Činjenično  dolazi po  snazi   AUTOMATIZMA  promjena  u  OVRŠNOM  ZAKONU  jer postoji  OPRAVDANA  SUMNJA  da  je  državno  administrativno  tijelo  REPUBLIKE  HRVATSKE  sa  prenesenim  ovlastima  „FINA“ ovjerila  i  verificirala  „KRIVOTVORINU – POSLOVNU KNJIGU – ZAVRŠNI  RAČUN“ .

Kako  se  ne  radi  o  izdvojenom  slučaju već „financijskoj  praksi“ POSLOVNA  KNJIGA  PRAVNOG  SUBJEKTA  ne  može  udovoljiti „VALJANOJ  OVRŠNOJ  ISPRAVI“ prema čl. 31. st.1. Ovršnog Zakona  citiram :  „3) izvadak  iz  POSLOVNIH  KNJIGA“ jer  je  „izvadak  iz  POSLOVNIH  KNJIGA“  FALSIFIKAT – FRIZIRANI NAMJEŠTENI  PODATAK poslovanja  pravnog subjekta  isključivo  u  svrhu  OBMANE  i  PREVARE korisnika izvješća  FINANCIJSKE  AGENCIJE – „FINA“ .

Koliko  je FINA  državno  administrativno  tijelo REPUBLIKE  HRVATSKE  s  prenesenim  ovlastima povjerenog  dužnog  nadzora  nad  „prometom novca“ i   ovjeri „POSLOVNE  KNJIGE – ZAVRŠNI RAČUN“ shodno  tome  snosi  punu  kaznenu  i  materijalnu  odgovornost  za  izradu  FALSIFIKATA – POSLOVNIH KNJIGA  u  REPUBLICI  HRVATSKOJ.

Kada  građanin  REPUBLIKE HRVATSKE  postavi  pitanje  administrativnom  upravnom  tijelu  ili  pravnom  tijelu  o  zakonitom  postupanju tijela ili o bilo  kojem drugom pitanju tada građanin dobiva  odgovor da  tijela  uprave  i  pravna  tijela  postupaju  u  skladu sa  zakonom i  počnu  se  nabacivati  brojni  članovi  različitih  zakona .

Kada  pravna  tijela  ili  upravna tijela zakažu pri  provedbi  povjerenog  dužnog  nadzora , a  zbog  propusta  pri  tome  načini  se  ogromna  materijalna  šteta , odnosno kada  FINA  propusti  provesti  povjeren  dužan  nadzor  nad prometom  novčanih  sredstava , a zbog  propusta  FINE  se  „ZAMRAČI – UKRADE“ 40,6 milijardi  kuna , tada  se  donosi poseban  zakon kako  bi  se  zaštitili  ljudi  državni  službenici i namještenici  koji  su  imali   zadaću  spriječiti kriminal  umjesto  što  su  ga  odobrili.

Nije  zgodno da  EMINENTNI članovi ELITNOG  društva kazneno  odgovaraju jer ipak  su  oni  krema  društva – nedodirljivi.

Nije zgodno  da  politička  elita   bila    „plava“  ili  „crvena“  kazneno  odgovara  jer  su   zakonski  omogućili  sa  pojedinac  ili  grupa uvaženih  i  poštovanih  građana  „MRKNU“  40,4 milijardi  kuna , nekažnjeno .

Iznos  od  40,4 milijardi kuna  nije  moguće  ukrasti – mrknuti  u  jednoj  godini , to  je  sustavna , dobro  organizirana  višegodišnja  pljačka .

Dolazimo  do  pitanja  : „Za  koga  su  zakoni  pisani ?“

Praksa  potvrđuje  da  su  zakoni  pisani  za  male  ljude . Uvaženi  građani – krema  društva  kako  privrednika  tako  i političara  koji  ukradu novac  su  poštovani  i  uvaženi  članovi  elitnog  društva koji  zakon  kroje  po  sebi i  svojoj  potrebi  kako  bi  bili  zaštićeni u  kriminalu.

Zakoni  su  napisani  za  sve  građane  kako  kaže „USTAV   REPUBLIKE  HRVATSKE“  u  dijelu „III. Zaštite ljudskih prava i temeljnih  sloboda“ gdje  se  definira „Svi  su  pred  zakonom jednaki“ , ali  primjena  zakona ide  malo  drugačije – selektivno , na  nekim  građanima  REPUBLIKE  HRVATSKE , trenira  se  strogoća dok  su  drugi  građani  REPUBLIKE  HRVATSKE  koji  imaju  novac zaštićeni  od  kaznenog progona , bogati  se  i  onako pobrinu  sami  za  sebe , uz  izdašnu  novčanu  donaciju  uvjet  će  naći  „AZIL“ – utočište  gdje  će  zbog  svog – ukradenog – „mrknutog“  kapitala  biti  paženi  i  maženi , na  primjer LONDON.

Treniranje  strogoće  zakona  , ovrhe  zbog  20,00 kuna  duga  i  enormnih  javno – bilježničkih troškova dok  kod  40,4 milijardi  kuna se  ni  ne  spominje  oduzimanje  imovine  , novčanih  sredstava jer  očito  je  da  40,4 milijardi  kuna  ima  za  sve  dosta  da  se  namire  i  da  bude  po  staroj  narodnoj  poslovici „vuk  siti i  ovce na  broju!

Prema  sudu u Luxemburgu od 09. ožujka 2017. godine  u  svezi  sa  PRESUDAMA  U PREDMETU  C-484/15  i  C-551/15  javni – bilježnik  nije  sud  pa  ne  može  provoditi  ovršne  postupke.

Javni – bilježnik  nije  nezavisno  tijelo  jer  ovrhu  vodi  iz „interesa“ zbog  javno – bilježničke  naknade  koja  je  enormna  i  omogućava  bogaćenje na  osnovi „ovrhe“  i  nanošenja  štete  drugima  u  skladu  sa  zakonom  , a  po  osnovi  falsifikata „izvatka iz  poslovne knjige“.

Poduzetnik  koji  je  „mrknuo“ – ukrao  40,6 milijardi kuna  je  financijski  ekspert  kojem  je  FINA  nedvojbeno   pomagala pri  krađi  jer  FINA  ima  trenutni  uvid  u novčane  transakcije . Kako se  je  moglo  isplaćivat  sa  žiro – računa  koji  su  u  dubiozi  „minusu“  40,6 milijardi kuna ? Na  to  pitanje  treba  dati  odgovor  FINA .

Kako  je  moguće  da  se  u poslovnim knjigama  KORPORACIJE AGROKOR prikaže   Profit€130.8 million (2015) , a  pri  tome  svi  poslovni  pokazatelji  definiraju  „dubiozu – minus“  na  žiro – računu u  milijardama kuna ?

Na  „web“  stranici  „HOP nezavisni  news portal“ objavljen  je  komentar na  PRESUDU  iz  LUXEMBURGA :

https://www.hop.com.hr/2017/09/28/sinkronizirana-pljacka-gradana-preko-javnih-biljeznika-pravosuda-i-ustavnog-suda/

 

SUD EVROPSKE  UNIJE donosi PRIOPČENJE ZA  MEDIJE  broj 25/17 u Luxemburgu  09. ožujka 2017. godine  u  svezi  sa  PRESUDAMA  U PREDMETU  C-484/15  i  C-551/15

CITIRAM :  Javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u ovršnim postupcima na temelju „vjerodostojne isprave”, ne mogu se smatrati „sudom” ni u smislu Uredbe o europskom nalogu za izvršenje ni za potrebe primjene Uredbe o priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima

Za rješenja o ovrsi koja oni donose stoga se u načelu ne mogu izdati potvrde o europskom ovršnom naslovu te se ne mogu priznati i izvršiti kao sudske odluke u drugim državama članicama.“

Europski sud zauzeo je stajalište da se hrvatski javni bilježnici ne mogu podvesti pod pojam ‘suda’ pa stoga ne smiju prisilno utjerivati dugove.

 

Što  predmetna izaziva ?

Presuda poslovni  broj  C-484/15  i  C-551/15  EVROPSKOG  SUDA   u  LUXEMBURGU  izaziva  urušavanje  pravnog  sustava  REPUBLIKE  HRVATSKE odnosno  NIŠTAVNOST „OVRŠNOG  ZAKONA  (NN 112/12 ; 25/13 ; 93/14 ; 55/16 ; 73/17)“ i  „ZAKONA  O JAVNIM  BILJEŽNICIMA  (NN 78/93 ; 29/98 ; 162/98 ; 16/07 ; 75/09 ; 120/16)“

U  ekspertizi  gospodina Marka Bratkovića, mag. iur. obrazloženo  je : ZAŠTO HRVATSKI JAVNI BILJEŽNICI NISU SUD . U  daljnjem  tekstu  citiram  spomenutu  ekspertizu  u  većoj  mjeri.

Hrvatski javni bilježnici, kada izdaju rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ne mogu se smatrati sudom u smislu Uredbe br. 805/2004 ni Uredbe Bruxelles I bis, odlučio je Sud EU-a.

 

Uredba (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje nesporne tražbine (SL 2004., L 143, str. 15) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, pogl. 19, sv. 3, str. 172). Dalje u tekstu će se umjesto izraza europski nalog za izvršenje (engl. enforcement order) rabiti izraz europski ovršni naslov (njem. Vollstreckungstitel, slov. izvršilni naslov).

Uredbom br. 805/2004 omogućen je, uz uvjet poštovanja u njoj propisanih minimalnih standarda u postupku izdavanja ovršnog naslova u državi podrijetla, slobodan protok sudskih odluka, sudskih nagodaba i javnih isprava o nespornim tražbinama unutar granica EU-a, bez ikakvih posrednih postupaka.

Za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu, valja istaknuti, nije nužno učiniti čak ni vjerojatnim da će se ovrha tražbine na koju se ovršni naslov odnosi provoditi u inozemstvu. Štoviše, čak i kad dužnik,  prebiva u istoj državi članici kao i vjerovnik, potonji može imati interes da raspolaže europskim ovršnim naslovom koji mu omogućuje provođenje ovršnih mjera na imovini u svim državama članicama Unije (osim Danske koju ta uredba ne obvezuje).

 

JE LI JAVNOBILJEŽNIČKO RJEŠENJE O OVRSI NA TEMELJU VJERODOSTOJNE ISPRAVE SUDSKA ODLUKA U SMISLU UREDBE BR. 805/2004 I UREDBE BRUXELLES I BIS ?

Ne podnese li dužnik protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pravodobno prigovor, prema hrvatskom će pravu to rješenje postati pravomoćno i ovršivo.21 Javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršivo je, dakle, u državi svog podrijetla, a dužnik tijekom postupka njegova izdavanja, u skladu s hrvatskim postupovnim pravilima, nije osporio tražbinu.

Na prvi se pogled čini da nema zapreke da se ovrhovoditelju za takvo rješenje izda i potvrda o europskom ovršnom naslovu za nesporne tražbine u skladu s Uredbom br. 805/2004 (čl. 6., st. 1. u vezi s čl. 3., st. 1., t. (b)). Međutim, među uvjetima za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu izrijekom je navedeno da (1) sudska odluka mora biti ovršiva u državi članici podrijetla i da (2) dužnik u tijeku sudskog postupka nikada nije osporio tražbinu u skladu s postupovnim pravilima države članice podrijetla. Može li se javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave smatrati sudskom odlukom i je li ono izdano u okviru sudskoga postupka?

Slično se pitanje može postaviti i u okviru Uredbe Bruxelles I bis. Ako ovršivost sudske odluke u jednoj državi članici vrijedi i u svim ostalim državama članicama (čl. 40.), znači li to da je i pravomoćno javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave automatski ovršivo u svim državama članicama EU-a?

Nije sporno da je (sudsko) rješenje o ovrsi sudska odluka u smislu obiju tih uredaba jer je u njima izrijekom navedeno da se sudskom odlukom smatra svaka sudska odluka koju donosi sud države članice, bez obzira na njezin naziv, uključujući i rješenje o ovrsi. No, je li javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sudska odluka?

 

Pojam sudske odluke u praksi se Suda, naime, odnosi samo na odluke koje je donio sud (court or tribunal) države članice te koji “o spornim pitanjima među strankama odlučuje na temelju vlastite nadležnosti (on its own authority)”. Dakle,

javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sudska je odluka samo ako se javni bilježnici u smislu Uredbe br. 805/2004 i Uredbe Bruxelles I bis smatraju sudom.

 

JESU LI JAVNI BILJEŽNICI SUD U SMISLU UREDBE BR. 805/2004 I UREDBE BRUXELLES I BIS?

Iako se u Uredbi br. 805/2004 i u Uredbi Bruxelles I bis na više mjesta spominju sud, sudska odluka i sudski postupci, pojam suda u njima nije definiran niti se u njima upućuje na definiciju toga pojma u nacionalnom pravu.30 Iz odredbe čl. 1. Uredbe Bruxelles I bis kojom je propisana njezina primjena u građanskim i trgovačkim stvarima “bez obzira na vrstu suda” (čl. 1.)31 možda bi se, primjerice, moglo zaključiti da se njome htjelo obuhvatiti i nesudska tijela. Međutim, u odredbama kojima je uređena njezina vremenska primjena (čl. 66., st. 1.) navodi se da se ona primjenjuje samo na sudske postupke koji budu pokrenuti nakon 10. siječnja 2015.

Engleski tekst obiju uredaba u definiciji sudske odluke sadrži izraz judgment koji, kao i hrvatski izraz sudska odluka, implicira da tu odluku donosi sud, dok to nužno ne proizlazi iz francuskog, odnosno njemačkog izraza na tom mjestu (décision, odnosno Entscheidung).  U istoj definiciji, gdje hrvatski tekst sadrži izraz sud, francuski tekst sadrži izraz juridiction, a engleski court or tribunal, što bi impliciralo da bi se u pojam suda možda ipak moglo uključiti i javne bilježnike. S druge strane, njemački, slovenski, a dijelom i talijanski tekst uredaba upućuju na uže poimanje suda.

 

JAVNI BILJEŽNICI NISU SUD U UOBIČAJENU ZNAČENJU TE RIJEČI!

Opravdano je da se sudom na cijelom prostoru EU-a smatra u pravilu svako tijelo koje sudom smatra pojedina država članica, bilo njegovo ime High Court of Justice, Arondissementsrechtsbank ili kako drukčije.  Čini se da u praksi Suda nije prijeporno ni to da se sudom smatra i sve ono što se u nekoj državi članici smatra integralnim dijelom toga suda. Tako, primjerice, ako je kakvu odluku u skladu s pravom koje države članice ovlašten donijeti sudski službenik,  sudski savjetnik ili koji drugi zaposlenik nacionalnoga suda, to ne utječe na to da je tu odluku donio sud te države članice.

U tijeku postupaka pred Sudom usko je poimanje suda, međutim, zagovarala Komisija dopuštajući jedino da pojedine iznimke budu predviđene u samom tekstu uredaba.41 Time bi se, naime, nacionalnim tijelima pojednostavnilo identificiranje odluka koje se smatraju sudskima u smislu tih uredaba, što bi pogodovalo brzu protoku ovršnih naslova unutar EU-a. Osim toga, u prilog takvu poimanju suda govorio bi i argument da, kad zakonodavac Unije želi neko tijelo izjednačiti sa sudom, on to u pravnom aktu izričito i navede.

Tako je upravo u čl. 4., t. 7. Uredbe br. 805/2004 izrijekom predviđeno da se sudom smatra i švedska ovršna služba (Kronofogdemyndigheten), i to samo u skraćenom postupku u vezi s platnim nalozima (betalningsföreläggande). Slično je propisano i u čl. 3. Uredbe Bruxelles I bis gdje se navodi da se u smislu te uredbe sudom smatraju i mađarski javni bilježnici u skraćenim postupcima u vezi s platnim nalozima  te švedska ovršna služba, ali ovaj put ne samo u skraćenim postupcima u vezi s platnim nalozima nego i kod pomoći u ovrsi (handräckning). Pritom neuvjerljivo djeluje argument hrvatske Vlade da su u čl. 3. propisane iznimke tek egzemplifikacija nekih graničnih slučajeva. Upravo suprotno, propisivanje iznimaka upućuje na to da za zakonodavca ni mađarski javni bilježnici ni švedska ovršna služba nisu imanentni pojmu suda, tim više što je posebno određeno u kojim se postupcima ipak smatraju sudovima.

Ništa, međutim, ne priječi da se, usprkos propisanim iznimkama, sudom smatraju i neka druga tijela koja udovoljavaju određenim (ustaljenim) kriterijima (iz prakse Suda). Vjerojatno zato ni Sud nije prihvatio takvo (usko) poimanje suda u smislu Uredbe br. 805/2004 i Uredbe Bruxelles I bis. No, što je s hrvatskim javnim bilježnicima u tom kontekstu?

Javni su bilježnici u Hrvatskoj ex lege samostalni i neovisni nositelji javnobilježničke  službe koji imaju svojstvo osoba javnog povjerenja. Njihova je služba u Hrvatskoj odvojena od sudova. Na to jasno upućuju i odredbe da oni u obavljanju javnobilježničke službe obavljaju, među ostalim, i postupke po nalogu sudova (čl. 2., st. 1. ZJB-a) te da ostavinski postupak provode kao povjerenici suda. I Sud EU-a je već u nekoliko navrata naglasio da između sudskih i javnobilježničkih funkcija postoje bitne razlike. Tako, za razliku od sudskih odluka, ovršivost javnobilježničkih akata ne proizlazi iz (javne) ovlasti bilježnika nego iz sporazuma stranaka.

Ni time što je od 2006. godine izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izmješteno iz sudova (eksternalizirano) i povjereno javnim bilježnicima u njihovu isključivu nadležnost (arg. ex čl. 278. i čl. 279., st. 3. OZ-a), javni bilježnici nisu postali sudovi. Osim toga, bude li pravodobno uložen obrazložen prigovor protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nadležnost javnih bilježnika prestaje i predmeti budu upućeni nadležnom sudu. Razvidno je, dakle, da se javni bilježnici u hrvatskom pravu ne smatraju sudom u uobičajenu značenju te riječi.

Sud je zaključio da zaštita načela legitimnih očekivanja u kontekstu slobodnog kretanja sudskih odluka zahtijeva strogo ocjenjivanje elemenata koji definiraju pojam suda u smislu Uredbe br. 805/2004 i Uredbe Bruxelles I bis.

 

SUD JE NEOVISNO I NEPRISTRANO TIJELO KOJE ODLUČUJE U POSTUPKU INTER PARTES .

Sud je u presudama vrlo kratko (možda i šturo) propisao da odluke koje se ovršuju u drugoj državi članici u okviru Uredbe br. 805/2004 i Uredbe Bruxelles I bis mora donijeti (a) neovisno i (b) nepristrano tijelo, i to (c) u postupku u kojem se poštuje načelo kontradiktornosti postupka. Da bi se neko (nesudsko) tijelo moglo smatrati sudom, mora, dakle, udovoljavati tim kriterijima.

Sud je, naime, slične kriterije kreirao i kada je odlučivao o tome je li tijelo koje je uputilo zahtjev za prethodnu odluku sud u smislu čl. 267. UFEU-a. U tim je slučajevima Sud osobito provjeravao je li to tijelo :

U skladu s tim, Sud je, primjerice, sudom smatrao i njemačko upravno tijelo kojemu su povjerene pravosudne funkcije (Saveznu komisiju za kontrolu postupaka javne nabave).

I oba su nezavisna odvjetnika u svojim mišljenjima, u definiranju kriterija nužnih da bi se neko tijelo moglo smatrati sudom u smislu Uredbe br. 805/2004 i Uredbe Bruxelles I bis, pošla od prakse Suda u vezi s tumačenjem pojma sud iz čl. 267. UFEU-a.76 Uočavajući, međutim, bitnu razliku između cilja čl. 267. UFEU-a77 i cilja koji se želi postići uredbama, obojica su Sudu predložila određene modifikacije tih kriterija.

Sud u presudama nije ulazio u te prijepore, ali je očito slijedio Bobekovu argumentaciju. Štoviše, za razliku od prijedloga nezavisnih odvjetnika, provjeru udovoljavaju li hrvatski javni bilježnici, kada izdaju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kriterijima da ih se moglo smatrati sudovima u smislu Uredbe br. 805/2004 i Uredbe Bruxelles I bis Sud nije prepustio nacionalnim sudovima koji su uputili zahtjev za prethodnu odluku nego je sam utvrdio da tim kriterijima ne udovoljavaju.

Sud EU-a nije smatrao odlučnima argumente hrvatske Vlade da javni bilježnik rješenje o ovrsi može donijeti samo ako ocijeni da je prijedlog za ovrhu dopušten i osnovan (čl. 281., st. 1. OZ-a), da se rješenje o ovrsi mora ovršeniku osobno dostaviti prema općim pravilima o osobnoj dostavi pismena, baš poput pismena kojim se pokreće parnični postupak, te da javni bilježnik na rješenje može staviti klauzulu ovršnosti u pravilu tek kad istekne rok od osam dana od isteka roka za prigovor, a on ne bude podnesen (čl. 283., st. 1. OZ-a).

S obzirom da postupak izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji provode hrvatski javni bilježnici nije udovoljio kriteriju kontradiktornosti, Sud se nije upuštao u analizu djeluju li javni bilježnici u tom postupku kao neovisno i nepristrano tijelo da bi se mogli smatrati sudom u smislu Uredbe br. 805/2004 i Uredbe Bruxelles I bis.

U praksi Suda EU-a (također djelomično u vezi s tumačenjem čl. 267. UFEU-a) kreirani su već određeni kriteriji za ustanovljivanje je li neko tijelo neovisno i nepristrano. Neovisnost pretpostavlja da je tijelo zaštićeno od vanjskih utjecaja ili pritisaka koji mogu ugroziti neovisnu prosudbu članova tog tijela u postupku u kojem odlučuju.  Nepristranost pak se smatra osiguranom ako je tijelo u odnosu na predmet spora podjednako suzdržano prema objema strankama i njihovim interesima u vezi s tim predmetom. To podrazumijeva objektivnost i nepostojanje bilo kakva interesa u rješavanju spora osim primjene pravnih pravila. Smatrajući da ta pravila otklanjaju svaku legitimnu sumnju u utjecaj vanjskih čimbenika na navedeno tijelo te njegovu neutralnost u odnosu na međusobno suprotstavljene interese, Sud je u prosudbi je li tijelo neovisno i nepristrano osobito uzimao u obzir pravila o sastavu tijela te pravila o imenovanju, trajanju mandata njegovih članova kao i o razlozima za njihovo nesudjelovanje u odlučivanju, njihovu izuzeću ili opozivu.

Iako se Zakonom o javnom bilježništvu jamči profesionalnost i stručnost javnih bilježnika kao i odgovornost u izvršavanju povjerenih im ovlasti, činjenica je da javni bilježnik nije (ekonomski) posve nezainteresiran hoće li izdati rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (ili će to možda učiniti njegov kolega). Za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnici, naime, imaju pravo na nagradu i naknadu troškova u skladu s posebnom tarifom (čl. 289., st. 1. i 2. OZ-a). U praksi ovrhovoditelji, posebice oni koji imaju veći broj nenaplaćenih tražbina (zbog nepodmirenih računa za, primjerice, komunalije ili radiotelevizijsku pristojbu), iniciraju postupke izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kod (mjesno nadležnih) javnih bilježnika s kojima uobičajeno surađuju, a koji su i ekonomski motivirani da tu suradnju i nadalje ostvaruju.

Postoje, dakle, elementi zbog kojih je legitimno dvojiti bi li javni bilježnici, kada izdaju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, udovoljili kriterijima neovisnosti i nepristranosti da bi se mogli smatrati sudom (čak i da se pred njima vodi postupak inter partes).  Pritom, s obzirom na specifičnost postupka izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kao oblika certificiranja nespornosti tražbine i osiguranu sudsku zaštitu u povodu prigovora, ne doima se posve uvjerljivim mogući argument da je javni bilježnik, kada izdaje rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u korist Republike Hrvatske, neovisan jer ga na temelju provedenog natječaja imenuje ministar pravosuđa (čl. 14. ZJB-a). Slično je i s argumentom da dužnik u postupku izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave faktično ne može tražiti izuzeće javnog bilježnika (čl. 36. ZJB-a) jer u njemu ne sudjeluje sve dok eventualno ne podnese prigovor.

JAVNOBILJEŽNIČKO RJEŠENJE O OVRSI NA TEMELJU VJERODOSTOJNE ISPRAVE NIJE NI AUTENTIČNA ISPRAVA O NESPORNOJ TRAŽBINI U SMISLU UREDBE BR. 805/2004.

 

Uredbom br. 805/2004 predviđene su tri kategorije ovršnih naslova za koje se može izdati potvrda o europskom ovršnom naslovu za nesporne tražbine: sudske odluke, sudske nagodbe i autentične isprave koje se odnose na nesporne tražbine (čl. 3., st. 1.). Budući da je Sud utvrdio da se javni bilježnik u smislu te uredbe ne može smatrati sudom, jasno je da se javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne može smatrati sudskom odlukom (o nespornoj tražbini). Zasigurno pak nije riječ ni o (sudskoj) nagodbi. Ipak, odgovor na pitanje je li rješenje o ovrsi koje je na temelju vjerodostojne isprave izdao javni bilježnik, a protiv kojega ovršenik nije podnio prigovor, autentična isprava o nespornoj tražbini u smislu Uredbe br. 805/2004 nije tako razvidan.

Da bi se u smislu Uredbe isprava smatrala autentičnom (čl. 4., t. 3.), njezinu (1) autentičnost mora utvrditi javno tijelo, (2) autentičnost se mora odnositi ne samo na potpis nego i na sadržaj isprave (solemnizacija) i (3) isprava mora biti ovršiva u državi u kojoj je sastavljena. Potonji uvjet proizlazi iz čl. 25., st. 1. Uredbe kojim je predviđeno da je za potvrđivanje autentične isprave kao europskog ovršnog naslova potrebno da ona bude ovršiva u jednoj državi članici.109 Javnobilježnička rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave mogla bi se, čini se, smatrati autentičnim ispravama u smislu Uredbe.

Međutim, da bi se izdala potvrda o europskom ovršnom naslovu, isprava ne mora biti samo autentična nego se mora odnositi na nespornu tražbinu. Da bi pak se tražbina u smislu Uredbe smatrala nespornom, nju dužnik treba izrijekom prihvatiti u toj ispravi (čl. 3., t. 1. (d) i uvodna izjava 5. Uredbe). Drugim riječima, autentična isprava koja se odnosi na nespornu tražbinu u smislu navedene odredbe samo je isprava u kojoj je dužnik izričito priznao tražbinu.

Javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije (autentična) isprava o nespornoj tražbini jer u njoj dužnik nije izrijekom prihvatio

tražbinu. Upravo suprotno, izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave počiva na sustavu afirmativne litiskontestacije prema kojemu se pasivnost

dužnika da pravodobno podnese prigovor tumači kao usuglašavanje s navodima vjerovnika. Nepostojanje dužnikova prigovora ne može se pak izjednačavati s izričitim prihvaćanjem tražbine u smislu Uredbe br. 805/2004.

Sud EU-a stoga je zaključio da tu uredbu treba tumačiti tako da se za rješenje o ovrsi koje u Hrvatskoj donosi javni bilježnik na temelju vjerodostojne isprave, a protiv kojeg nije bilo prigovora, ne može izdati potvrda o europskom ovršnom naslovu jer se ono ne odnosi na nespornu tražbinu.  

Da je kojim slučajem sud ovlašten izdati rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a protiv kojega ovršenik ne bi uložio prigovor, tim rješenjem utvrđena tražbina mogla bi se, uz poštivanje minimalnih standarda zaštite dužnika predviđenih Uredbom (posebice u pogledu dostave pismena), smatrati nespornom pa bi za to rješenje sud, ako je (međunarodno) nadležan, mogao izdati potvrdu o europskom ovršnom naslovu za nesporne tražbine. Tražbina se, naime, smatra nespornom ako dužnik u tijeku sudskog postupka nikada nije osporio tražbinu u skladu s odgovarajućim postupovnim pravilima države članice podrijetla isprave.

Ako bi ovrhovoditelj pokrenuo parnični postupak u inozemstvu (a dužnik se u njega upustio), nije izvjesno da bi strani sud u državama članicama EU-a, posebice nakon presuda, javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave smatrao sudskom odlukom pa da bi tužbu zbog prigovora rei iudicatae odbacio.

Tumačenje propisa nerijetko iziskuje izbor između više interpretativnih  mogućnosti, a ishod toga izbora teško da može svima odgovarati.  U presudama Sud je očito u prvi plan stavio postupovnu zaštitu dužnika protiv kojih se ovrha pokreće u državi članici EU-a različitoj od države podrijetla ovršnog naslova. Zato i implikacije koje te presude imaju za hrvatsko građansko postupovno pravo treba sagledati upravo iz te perspektive.

Barem minimalne postupovne standarde zaštite dužnikovih prava u okvirima Uredbe br. 805/2004 i Uredbe Bruxelles I bis najpozvaniji su ostvarivati nacionalni sudovi država članica. Iznimno, to mogu biti i neka druga tijela ako su neovisna i nepristrana te odlučuju u postupku inter partes. Hrvatski javni bilježnici u postupku izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave,

čak i da djeluju kao povjerenici suda, ne udovoljavaju tim kriterijima.

Hrvatski sudovi moraju voditi računa o primjeni prava EU-a u određivanju svoje (međunarodne) nadležnosti i ocjeni urednosti dostave pismena tuženicima u drugim državama članicama. I u nacionalnom je kontekstu nužno sustavnije pristupiti izazovu reguliranja uredne dostave pismena koja bi udovoljavala minimalnim postupovnim standardima zaštite dužnika. U europskom pravosudnom prostoru presumirana dostava tek je iznimno prihvatljiva.

 

U  citiranoj ekspertizi Marka Bratković, mag. iur. obrazloženo  je : ZAŠTO HRVATSKI JAVNI BILJEŽNICI NISU SUD  razvidno  je zašto  se OVRŠNI  ZAKON  ne  može  primjenjivati protiv  „ovršenika“.

Bitna  procesna  smetnja  pri  provedbi  ovrhe  su  „falsifikati“ – POSLOVNE  KNJIGE pravnih  subjekata i provoditelji  ovrhe „javni  bilježnici“  koji  nisu   „ovlaštenici provedbe  ovrhe“  jer  nisu  sud.

Ako bilo koji   pravni  subjekt  u  svojstvu  „ovrhovoditelja“  ne  može  provesti  ovrhu  nad  KORPORATIVNIM  pravnim  subjektom  AGROKOR u  svojstvu  „ovršenika“  , putem  reciprociteta , tada  pravni  subjekt  u  svojstvu  „ovrhovoditelja“  ne  može  provesti  ovrhu nad  „ovršenikom“  bilo kojim  pravnim  subjektom  po  osnovi čanka. 31. st.1. Ovršnog Zakona   „3) izvadak  iz  POSLOVNIH  KNJIGA“  jer  su  „poslovne knjige – ovjerene  od  FINE – krivotvorine – falsifikati“.

Negativni  DOMINO  EFEKT  na  OVRŠNE  POSTUPKE   u  REPUBLICI  HRVATSKOJ.

U pravnim  ovršnim postupcima  po  osnovi   OVRŠNOG  ZAKONA  imamo umjesto „VALJANE  OVRŠNE  ISPRAVE“  – izvadak  iz  POSLOVNI  KNJIGA  imamo  „NIŠTAVNU  OVRŠNU  ISPRAVU“  jer  je  FALSIFIKAT – krivotvorina koju  ovjerava  državno  administrativno  tijelo sa  prenesenim  ovlastima FINA.

FINA – državno  administrativno  tijelo  sa  prenesenim  ovlastima  sa  svojim povjerenim  dužnim  nadzorom  nad „FINANCIJSKIM  TRANSAKCIJAMA  u  REPUBLICI  HRVATSKOJ“  dovela  je  sebe  u  status  državne  institucije  koja  iako  ima  nadzor  nad  prometom  novca  „OVJERAVA  FALSIFIKATE – POSLOVNE KNJIGE – ZAVRŠNE  RAČUNE“ svojim  radom  odnosno  neradom  FINA  je  dovela  sebe  u   situaciju NIŠTAVNOST – KEIVOTVORITELJA  jer  se  ne  radi  o  slučajnom  propustu  već  se  radi  o kontinuiranom  frizirano – krivotvorenju  POSLOVNIH  KNJIGA za  koje  FINA  zna  ali  ništa  ne  čini  da  bi  spriječila  „DUBIOZU“  krivotvorenja  .

Kako  FINA  može  pravdat  svoj  rad  kada  KORPORACIJA  AGROKOR  stvara  dubiozu  dug u iznosu od 40,4 milijarde kuna ?

Zbog  suučesništva  državnog  tijela  s  prenesenim  ovlastima i  povjerenim  dužnim  nadzorom FINA  u  svojstvu  odgovorne  državne  institucije  mora  snositi  sve   kaznene i  financijske  posljedice – koje  bi  trebale  ići  do  zatvaranja   poslovanja FINE  jer  je  materijalno i  kazneno  odgovorna  za  destabilizaciju financijskog  poslovanja  pravnih  subjekata.

Sve  isprave  koje  izdaje  FINA  ne  mogu  se  smatrati  VALJANOM FINANCIJSKOM  ISPRAVOM  jer  je  FINA  odgovorna  za     dubiozu  dug u iznosu od 40,4 milijarde kuna  KORPORACIJA  AGROKOR  jer  nije  provela  povjereni  financijski nadzor  nad KORPORACIJOM  AGROKOR  , odnosno  FINA  je  izravno  omogućila i pogodovala   „friziranom   poslovanju“ ovjeravanjem  krivotvorina  POSLOVNIH  KNJIGA pravnom subjektu    KORPORACIJI  AGROKOR  .

Propuštanje  provedbe  povjerenog  dužnog  nadzora  od  strane  FINE državno  administrativno  tijelo sa  prenesenim  ovlastima FINA  sama  je  sebe  isključila u  svojstvu VJERODOSTOJNE  JAVNE  ISPRAVE  za  bilo  kakve   radnje . Opravdana  je  sumnja  da  FINA  ovjerava  falsifikate  i  drugim  pravnim  subjektima s  obzirom  na  milijunske  minuse  na  žiro – računima i  stečajnim  postupcima  jer FINA  nije  pravodobno  reagirala  i  spriječila  negativno  poslovanje  jer ima  izravan  uvid  u  promet  novcem  na  svakom  žiro – računu  u  svakom trenutku  na  cijelom teritoriju  REPUBLIKE HRVATSKE.

Bilo  koja  isprava  iz  domene  financijskog  poslovanja  u  REPUBLICI  HRVATSKOJ  od  strane  FINE   u  pravnom  u  bilo kojem  pravnom  postupku  ne  može  se  uzeti  u  svojstvu  VJERODOSTOJNE  ISPRAVE  jer  postoji  opravdana  sumnja  da  je  FINA   ovjerila  KRIVOTVORINU.

Kada  je  žiro – račun  pravnog  subjekta  u  „minusu“  tada  pravni  subjekt  ne  može  provoditi  novčane  transakcije  , nadzor  nad pravnim  prometom  novca, povjeren  je  državnom  tijelu  sa prenesenim ovlastima „FINI“ .

Uz  ogromnu  pomoć FINE  akumulirao  se je  „minus“  na  žiro – računu KORPORACIJE  AGROKOR „dug“  u iznosu od 40,4 milijarde kuna.

Koliko  pravnih  subjekata  u  REPUBLICI  HRVATSKOJ  kojima  FINA  tolerira  poslovanje  sa  negativnim  iznosom  na  poslovnom  žiro – računu ?

Koliko  je  FINA  ovjerila  POSLOVNIH  KNJIGA sa   friziranim – falsificiranim  podatcima  u  svojstvu  VALJANIH  POSLOVNIH  KNJIGA ?

Očito  je  da  KORPORACIJE  AGROKOR sa svojim  „dugom“  u iznosu od 40,4 milijarde kuna  dovodi  aktualizira  pitanje :

Nezakonit  rad  FINE  činjenično je  uzdrmao  OVRŠNI  ZAKON , OVRŠNI POSTUPAK jer  se  u  svojstvu  „VALJANIH  OVRŠNIH ISPRAVA“  pojavljuju dokumenti  ovjereni  od  FINE  , a  u  stvari  su  falsifikati – krivotvorine. Došlo  je  do  OPRAVDANE  PRAVNE  SUMNJE  u  svaki  dokument  izdan  od  strane FINE , što  eksplicitno dovodi  do  PROCESNE  SMETNJE  pri  provedbi  OVRŠNIH POSTUPAKA .

FINA  je  ključni „akter“  problema koja nije  svojim  radom , povjerenim  dužnim  nadzorom  nad  financijskim transakcijama ,  spriječila KORPORACIJU AGROKOR  da stvori   dubiozu  „dug“ u iznosu od 40,4 milijarde kuna  koji  utječe na  poslovanje  svih  građana  REPUBLIKE HRVATSKE.

Očito  je  da  su  POSLOVNE  KNJIGE  zbir  odabranih  statističkih  podataka  kako  bi  se  prikazalo  nerealno  stanje  poslovanja  pravnog  subjekta  u  svrhu  PREVARE  odnosno  OBMANE  pravnog  subjekta korisnika javnog  servisa  FINE u  svrhu  provjere  poslovanja  nekog  drugog  pravnog  subjekta za  potrebe  poslovne  suradnje  da  li  pravni  subjekt  udovoljava zahtjevima  poslovne  suradnje  ili  ne.

Kada imate  kao  kod  nas  u  HRVATSKOJ  državno  tijelo sa  prenesenim  ovlastima FINU  koja  kontrolira  pravni  promet  novca  sa  jednog  žiro – računa  na  drugi  žiro  račun  i  kada  FINA  dozvoli  poslovanje  sa  negativnim  saldom  na  žiro – računu  pravnog  subjekta  za  sve  negativne  učinka isključivo  snosi  FINA  jer  nije  iskoristila   zakonsku  mogućnost i  onemogućila  financijske  prevare.

Još  veću  odgovornost  FINA  ima  pri  ovjeri   POSLOVNIH  KNJIGA – ZAVRŠNIH  RAČUNA  jer  to  je  bilanca cjelovitog  poslovanja jednog  pravnog  subjekta  unutar  kalendarske  poslovne godine.

Kada  FINA  uzastopno  ovjerava POSLOVNE  KNJIGE a  one  su  FALSIFIKATI – KRIVOTVORINE tada tad  agencija  za  kontrolu  pravnog  prometa mora  biti  UGAŠENA  jer  postupa  i  djeluje  suprotno  zakonu  što  šteti  svim  akterima  platnog  prometa  jer  dovodi  do  „kaosa“  totalnog  ne  povjerenja u  platni  promet  i  financijske  isprave  izdane  od  FINE.

Kada  se  poslovnom  svijetu  pozivate  na  POSLOVNE  KNJIGE – ZAVRŠNE  RAČUNE ovjerene  od  nadležne financijske  agencije  „FINE“  tada  je  za  nepravilnost  rada pravnog  subjekta  preuzela  odgovornost institucija  državno  tijelo  sa  prenesenim  ovlastima FINA jer  ona  garantira „ovjerom“  definiranu  bilancu prikazanu  u  POSLOVNIM  KNJIGAMA.

Kaznena  i  materijalna  odgovornost  za  ovjerene  POSLOVNE  KNJIGE – ZAVRŠNE  RAČUNE  od  strane FINE  isključivo  snosi  FINA  u  bilo  kojem  pravnom  postupku u  kojem  se  pojavljuje  ovjerena  isprava  a uživa  OPRAVDANU  SUMNJU  istinitosti  i  zakonitosti.

Danas  svaka  isprava , dokument izdana  od  strane  FINE izaziva  OPRAVDANU  SUMNJU  da  je  krivotvorina – falsifikat  izdan  u  smislu  pogodovanja  pravnom  subjektu  u  čiju  je korist  izdana, a  izdana  je  po  osnovi „ovjerenih poslovnih knjiga pravnog  subjekta“   od  strane  FINE .

Uz  FINU  punu  kaznenu i  materijalnu  odgovornost  za  izradu POSLOVNIH KNJIGA i njihovu  zakonitost odnosno  nezakonitost   snose : knjigovodstveni  servisi , revizorske  financijske kuće (domaće  i  strane – inozemne) koje su  izradile POSLOVNE KNJIGE u  statusu krivotvorine  i  uz  suglasnost  FINE krivotvorinu  ovjerili u  svojstvu VALJANE  ZAKONITE   POSLOVNE  KNJIGE  a  činjenično je POSLOVNA KNJIGA NIŠTAVNA  odnosno kazneno djelo..

BOŽIDAR VIDUKA

HOP