HEP je uložio u istraživanja vjetroelektrana na području Pađena ogroman novac. Gradio je antenske stupove od 100m visine i istražio isplativost vjetroelektrana godinu dana. Prema stručnim analizama potrošeno je preko 5 milijuna kuna, a neki stručnjaci tvrde da je to minimalna brojka. Na kraju se odustalo od projekta, iako je i austrijski partner htio ulagati sredstva, pa je sve palo u privatne ruke…Privatniku je projekt isplativ.
U toj studiji je predviđeno čak 1200 megavata vjetroelektrana, kapacitet koji nije mogla primiti ni mreža niti je Hrvatska imala novca za platiti tolike povlaštene proizvođače. Kapacitet je bio veliki, ali su naši stručnjaci zaboravili energetski potencijal preusmjeriti do potrošača. Struja iz vjetra se plaća po povlaštenoj, višoj cijeni nego ona na tržištu, a svu razliku pokrivaju od sljedeće godine isključivo građani. Naš sugovornik nam objašnjava da je jedan od ključnih ljudi koji je utjecao na strategiju tadašnji direktor investicija HEP-a Ante Ćurković. Nakon odlaska iz HEP-a Ćurković je prozvan “kralj vjetra”. On i njegova obitelj se nakon toga bave upravo razvijanjem vjetroelektrana vrijednih više od 200 milijuna eura. Zbog sumnji da je znao iskoristio svoju poziciju u HEP-u i osigurao prethodne dozvole podnijeta je i kaznena prijava prije dvije godine. Ćurković je sve opovrgao i sve je na tome stalo. Nema raspleta slučaja.
U to vrijeme Vrdoljakovo ministarstvo povećava poticaje za obnovljive izvore energije od 3 lipe na 10 lipa. Naravno da poticaj ulazi u džepove privatnih osoba. Povećanje je preko 200%. Pađene preuzima firma Bašić iz Posušja, vrlo bliska Krešimiru Milanoviću bratu Zorana Milanovića. Umjesto da od Pađena ima korist cjelokupna zajednica, posao na kraju dolazi u ruke privatniku.
Kao ilustracija situacije u vezi s kasnim uključivanjem HEP-a u sektor obnovljivih izvora energije ( OIE ) ,a time i slabom realizacijom investicija,poslužit će primjer vjetroelektrana. Razvoj projekata većine vjetroelektrana koje su izgrađeneu Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina počeo je krajem 1990-ih odnosno oko 2000. godine,što znači da hrvatska iskustva govore kako je potrebno oko 12 – 15 godina od inicijalne ideje do vjetroelektrane u pogonu( slični otežani i problematični razvojni putovi s kojima se domaći i strani investitori susreću i u drugim sektorima redovno pune novinske stupce ) .
HEP se ozbiljnije počeo pripremati tek 2007.godine kad je operativno zaživjelo noosnovano društvo kći HEP Onovljivo izvori energije d.o.o. ( HEP – OIE ),koje je temeljem okolnosti i povijesti poslovanja društva ugašeno polovicom 2015.godine ( odnosno formalno pripojeno drugom društvu unutar HEP grupe ).Naravno da je bilo iluzorno očekivati daHEP u devet godina može ostvariti ono za što privatnom poduzetniku treba 13-15 godina, naročito ako se uzme u obzir da pri tome privatni poduzetnici nisu sputani sporim i kompliciranim procedurama javne nabave ili sporim internimkorporacijskim procedurama i donošenjem potrebnih odluka, koje kod privatnih poduzetnika praktički ne postoje. Jedna od većih prepreka s kojom se HEP suočio je nevjerovatno spora izmjena prostornih planova, da spomenemo samo neke od objektivnih razloga,a ima i drugih.
U 2015. godini genijalni Vrdoljak i još genijalniji Milanović preko šefa HEP-a Perice Jukića gase tvrtku HEP obnovljivi izvori energije i otvaraju zajedničku tvrtku sa njemačkim energetskim divom RWE-om. Iako je HEP-ova tvrtka imala potencijale i izuzetne stručnjake, ona se raspušta i ulazi se u kompu sa Nijemcima, sa ulogom od otprilike 100 000 eura u tvrtku, 50-50 je ulog u osnivanju zajedničke tvrtke, koja redovito isplaćuje plaće i ne radi ništa značajno. Briljantna investicija.
Izračunajte kolika je šteta za HEP samo u ova dva slučaja, pa će vam biti jasno koliku štetu proizvodi Plenković, dok drži ovog nesposobnjakovića na čelu tako značajne tvrtke. Prema našim informacijama kolebljivi i plašljivi poltron Plenković u četvrtak bi trebao konačno smijeniti famoznog Pericu iz družbe HEP kvržice…
Za to vrijeme poltronski mediji pišu o velikoj svađi RWE i HEP-a, pune stranice, da bi skrenuli pozornost o zajedničkoj suradnji “uništa”.
HOP