Kuda hrvatski narod vodi premijer Plenković iz dana u dan postaje sve više zbunjujuće. Neki hadezeovski birači misle da ih vodi u EU, neki misle da ih vraća na zapadni Balkan, a neki misle da nameće komunisičku diktaturu. Štoviše, neki misle da ihvodi u budućnost, a neki misle da skriva zločinačku prošlost komunista, udbaša i kosovaca jer je protivnik lustracije. Dakle, hadezeovsko biračko tijelo se podijelilo i Plenković nema više podršku svih hadezeovskih birača niti ima podršku hrvatskih konzervativaca i tradicionalista.
Danas Plenkoviću vlast omogućuju SDSS na čelu sa Pupovcem, pobornikom Tita i Velike Srbije, te HNS čiji su članovi vazda bili uhljebi vlasti i koji i danas plaču za Jugoslavijom i Titom. SDSS otvoreno ponižava i vrijeđa ponos i dostojanstvo svakog razumnog Hrvata, ali izgleda da Plenković u svojoj taštini to neprimjećuje.. No, nakon razlaza sa Mostom, koji je bio opravdan, i koalicije sa SDSS izgubio je tri mandata podrške novostvorene stranke Nezavisni za Hrvatsku. Danas mnogi vjeruju da on vlada uz podršku komunista, udbaša, kosovaca i etničkih manjina te tako oduzima hrvatskom narodu njegov narodni identitet i slobodu.
On još nije shvatio da se u demokraciji ništa ne zabranjuje. Zabrane su dio jugoslavenske komunističke svijesti. Šaljući miliciju na hrvatske dragovoljce, jasno nam otkriva slugansku politiku, jugonostalgičarsku i protivnu volji većine hrvatskog naroda. Čak da su hosovski simboli ustaški, Plenković nema pravo da ih zabranjuje i uklanja jer sa njima su hrvatski dragovoljci ginuli za hrvatsku nezavisnost, demokraciju i slobodu. Jesu li nedićevci i četnici bili bolji i drukčiji od ustaša?
Zar su doista početno bijelo polje na hrvatskom grbu i poklić ”Za dom – spremni” simboli ustaštva? Zar povijest tih simbola ne otkriva stoljetni vapaj hrvatskog naroda za hrvatskom državom i slobodom? Čini mi se da ćemo zbog ustaškog režima, morati odreći svojeg imena jer za vrijeme NDH smo se također zvali Hrvati. Što to znači? Znači da možemo biti Jugoslaveni, dakle, Srbijanci ili Srbi, ali ne smijemo biti Hrvati. Stoga, neka Plenković napokon shvati da je hrvatski premijer i da mora braniti i zastupati interese hrvatskog naroda, posebice onih koji su temelj hrvatske državnosti, a to su hosovci – živi i mrtvi. Oni su kao dragovoljci najviše ginuli za ovu državu, slobodu i demokraciju.
Kada je svakom postalo jasno da se SDP raspada, Plenković to nije iskoristio politički. No, moram priznati da je razbio ljevicu i imao je veliku prigodu da raspiše nove izbore, ali umjesto toga on vodi politiku koja je protivna željama hrvatskog naroda. U takvoj politiki se skriva kraj njegove političke karijere koju je sam zbog svoje samovolje i tvrdoglavosti odabrao. U tomu se skriva i krah gospodarske politike jer politika koja narodu uskraćuje njegov identitet i slobodu, te koja zakonima promovira ucjene i lopovluk, je osuđena na propast. Sa ovakvim sastavom većine u Saboru ne može se donijeti ni jedan zakon vrijedan spomena.
Istovremeno, Plenković je trebao raspisati referendum za izmjene i dopune Ustava. Ako bi referendum prošao, onda je odmah trebalo početi raditi na novom Ustavu i ponuditi ga građanima na referendumu da ga prihvate ili odbace. Nakon toga treba pristupiti odbacivanju svih komunističkih zakona i u Saboru izglasati demokratske i kapitalističke zakone.
Plenković kao političar nije shvatio uzroke iseljavanja mladih Hrvata, a još je manje shvatio zašto treba decentralizirati Hrvatsku. Da bi se decentraliziralo državu, treba uvesti poreze na nekretnine, posebice na državne i poduzetničke, privatne kuće i stanove, jer jedino tako županije, gradovi i općine mogu imati svoj prihode bez da ovise o centralnoj državi. Tomu se suprostavljaju bivši udbaši i lopovi, a zbog nerazumjevanja podržava ih hrvatska sirotinja. Hrvatskoj također treba reforma školstva, ali nam ne treba reforma koju nam nameću Jokić i Divjak. Ne treba nam reforma školstva samo zbog izmjena povjesnog i jezičnog programa već nam treba reforma školstva zbog smanjenja prevelikog broja nepotrebnih viskoškolskih zvanja koja skupo koštaju državu.
Nije li žalosno da u hrvatskoj birokraciji rade najviše ljudi sa visokom stručnom spremom, a mnoge od tih funkcija u demokracijama obnašaju ljudi sa srednjom ili još nižom stručnom spremom. Ne zaboravimo da država i danas plaća zaposlenike komunistički, dakle, prema diplomi, a ne prema sposobnostima. Što se tiče reforme školstva, nju treba također prilagoditi potrebama tržišta i države, a ne potrebama učitelja i profesora. Praktično znanje državnih činovnika i meneđera se najbolje ostvaruje na seminarama, a najmanje u školama, jer bez seminara nikada ne ćemo imati pravnu državu. Kome trebaju toliki komunistički ekonomisti i pravnici?
Što je hrvatska znanost sa toliko magistra i doktora znanosti, većinom u društvenim znanostima, dala hrvatskoj državi? Malo ili gotovo ništa. Oni su samo trošak ove države. Nećemo valjda i dalje stvarati inženjere i medicinare za potrebe Europe bez ikakvih uvjeta! Medicinari i inženjeri trebaju sami plaćati školovanje kao stranci ako ne prihvate uvjete da ostanu raditi u Hrvatskoj. Zbog toga treba uskladiti njihovo školovanje sa potrebama hrvatskog tržišta. U demokratskim državama visoko obrazovanje dirigira tržite, ali se ljudi ne plaćaju prema diplomama nego prema sposobnostima.
Hrvatskoj, iznad svega, trebaju zanatlije i obrtnici. Da se mladi zanatlije ne bi toliko iseljavali iz Hrvatske, treba ih platiti više nego državne činovnike, a to je nemoguće sa komunističkom sviješću. Ne poštuju se rad jer nitko ne štiti radnike u privatnim firmama, a tako se najlakše ruši hrvatsku državu i načela pravednosti. Sindikate i dalje vode komunisti koji uopće ne razumiju tržišno i kapitalističko poduzetništvo. Njihovi čelnici bi zadražali sve radnike u nekom poduzeću sa mizernim plaćama koji bi proizvodli robu za skladište, a ne za tržište.
Postoje dva zakona koja gone Hrvate iz Hrvatske, a to su zakoni o zateznim kamatama i ovrhi. Te zakone nam je nametnula komunistička pravna oligarhija samo da bi pljačkala narod. Zakon o zateznim kamatam treba odmah ukinuti. Ako netko ne plati svoje obaveze, treba mu uskratiti uslugu umjesto kažnjavanja visokim kamatama i ovršnim progonima, jer za to danas imamo uvjete. Kad je u pitanju ovrha kuća i stanova, ljudima treba dati šest mjeseci vremena da sami prodaju svoje vlasništvo umjesto banaka. Što se tiče švicarskog franka riječ je o teškom kriminalu i banke moraju snositi odgovornost jer nisu poštivale hrvatske zakone, dakle, hrvatsku valutu.
Danas Hrvati plaćaju cijenu Titovom nasilju koje je opustošilo hrvatska sela i izgnalo pučanstvo u gradove. To nasilje je prouzročilo iseljavanje Hrvata u Europu i druge države jer na selu se nije moglo preživjeti. To su razlozi zašto danas u iseljeništvu imamo gotovo više Hrvata nego u RH. Dok je u Hrvatskoj obitelj imala prosječno dvoje ili manje djece, u iseljeništvu taj prosjek je bio gotovo troje.
Da, najveći grijesi hrvatske države su komunistički zakoni, birokracija i nebriga za demografiju. Sa takvim zakonima iseljavati će se hrvatska mladež. Mi ni danas, nakon 26 godina samostalnosti, djecu u školama ne učimo poduzetništvu i kapitalizmu jer ih odgajaju bivši komunisti. Zar nije sramotno da općine osnivaju općinska poduzeća i da politička pozicija kupuju birače nepotrebnim zapošljavanjem u njima? Mi danas živimo u kapitazmu i općinske usluge trebaju vršiti privatnici jer to je dosta jeftinije.
Hrvatski mediji su najviše komunistički i ideloški te služe više strancima nego li Hrvatima, a zbog toga stranci ne bi smjeli biti vlasnici medija u RH. Komu treba N1, RTL ili Al Jazeera? To vodi jedan narod u ropstvo jer mu se oduzima identitet. Vlasnici medija bi trebali biti državljani RH i država jer bi morali promicati interese RH jer mi smo jako mala država. Moraju se poštivati demokratska načela umjesto komunističkih, dakle, sloboda govora, posebice kada se radi o javnim osobama. Treba ukinuti zakone o kleveti, časti i govoru mržnje jer su protivni načelima demokracije. Ovim zakonima se najviše koriste političari i lopovi te tako građanima oduzimaju slobodu mišljenja i pravo na javno sudjelovanje u političkom životu.
Da bi se oslobodili komunističkih ideja, moramo mlade novinare neko vrijeme poslati na specijalizacije u demokratske države jer jedino tako se možemo osloboditi komunističkih medija i novinara. Hrvatskoj više ne treba jugoslavenski medijski čopor niti će joj treba hrvatski. Medijima treba sloboda mišljenja i njegovog javnog iznošenja. To pravo nemaju samo novinari već to pravo bi trebali imati svi građani kao čitatelji. Najveća mana medija jest činjenica da se nikada ne čuje glas čitatelja i slušatelja jer bez njih se nameće jugoslavenska ideologija potpognuta lažima i prikriva politički kriminal.
Premijeru, probudi se!
Srećko Radović
