Hrvatske elite koje su kroz povijest pokazivale najviše naivnosti su bile hrvatske političke i intelektualne(?) elite, a tako se ponašaju današnji hrvatski lažni intelektualci koji se svijetu nameću sluganstvom, a najmanje znanjem, duhovnošću i patriotizmom. Istina, oni su u manjini, ali su zbog svojeg sluganstva u svijetu su bili i ostali moćniji od hrvatskih istinskih intelektualaca i patriota.
Tragedija nas nije zaobišla ni danas jer takve elite i danas rade protiv hrvatskog naroda i države samo da bi od inozemnih moćnika dobile lažna priznanja i da bi živjeli bogatije od drugih Hrvata. Tu elitu u Hrvatskoj su vazda činili neobrazovani političari sa diplomnom, a takvih je danas puna Hrvatska. Neki su se uključili u svjetske tajne organizacije gdje tajno rovare protiv hrvatskih interesa, a neki su postali strani agenti. Do jučer su služili Partiji, UDB-i i KOS-u, a zbog straha od istine, danas su uzrok velikih podjela u Hrvatskoj.
Sjetimo se samo šesterokrake oporbe koja se naklonila stranim moćnicima samo da bi došla na vlast, zaštitila svoju nečistu savjest i zauvijek ponizila hrvatski narod i državu čije se posljedice danas najviše osjećaju. Najžalosnije je što je tu izdajničku grupu predvodio današnji miljenik antifašista kojega su gotovo do jučer progonili i držali po kazamatima. Danas se pitam ako je Vlado Gotovac ikada branio hrvatske interese ili je samo bio tašt čovjek koji je uvijek želio biti glavni dasa?
Zar nije žalosno da je nepismeni Vuk Karadžić hrvatskom narodu nametnuo vukovicu uz pomoć hrvatskih jezičara i preko njih natjerao Hrvate da se odreknu čakavskog i kajkavskog vokabulara i da im preko nepostojeće štakavske ijekavice nametne srbijansko tursku semantiku. Mi smo takve jezičare držali lingvistima, a oni su bili najobičnije neznalice i slugani. Što god su Srbijanci zatražili od njih, oni su na to pristajali u zamjenu za ugodan život koji ničim nisu zaslužili. Nažalost, takve jezičare imamo i danas. Oni nisu u većini, ali ni većina nije obrazovana dalje od vukovice jer ne poznaje povijest hrvatskog jezika i lingvistike.
Očito, hrvatski jezičari nisu znali da je jekavicu, a ne ijekavicu, Hrvatima nametnuo Rim uz pomoć hrvatskih svećenika i franačkih misionara. Taj nepostojeći slavenski glas J(jat) nikada nije postojao u čakavskoj ikavici ili kajkavskoj ekavici niti u haravačkoj akavici, a to nam najbolje pokazuje današnja kajkavska ekavica kojoj je nekada pripadala i srbijanska ekavica. Međutim, taj glas je postojao u ruskom jeziku, a na ruske pravoslavne prostore se željela širiti katolička Crkva.
Hrvati nisu nikada prije nametanja jekavske liturgije u južnoj Crvenoj Hrvatskoj govorili jekavicom kao što prije vukovice hrvatski ikavci i ekavci nisu nikada govorili ijekavicom. Hrvati u Crvenoj Hrvatskoj su bili izvorno čakavski ikavci, a izgleda da i to hrvatski vukovci ne znaju niti prihvaćaju danas. Zašto su hrvatski jezičari krivotvorili prevod Baščanske ploče ako je samo trebalo napisati transkripciju tog teksta. Taj tekst nas povezuje sa SANSKRITIMA i njihovim jezikom, a mi ga odbacujemo i povezujemo ga sa slavenstvom. Time se, nažalost, nije bavio ni jedan hrvatski jezičar jer u Jugoslaviji se slijedilo rusku lingvističku znanost.
Danas nam premijer Plenković osniva Vijeće za definiciju hrvatskih simbola koje iz neznanja i mržnje hrvatski partizani, komunisti, jugoslaveni, četnici i SPC nazivaju fašističkima. Kako su u to Vijeće u po izboru samog Premijera najviše ušli hrvatski komunisti i jugoslaveni, odluka je unaprijed jasna. Na temelju te odluke premijer Plenković planira predložiti zakone koji će zabraniti sve iskonske hrvatske simbole. Pitam se ako taj čovjek išta zna o hrvatskoj iskonskoj prošlosti?
Da su hrvatski inetelektualci više pažnje poklanjali hrvatskim iliti ustaškim simbolima, danas bi imali mnogo svjetskih priznatih i originalnih fizičara, energetičara ili genetičara. Međutim, te simbole hrvatski Premijer je spreman baciti u smeće. Toliko brige vodi o hrvatskom identitetu i ponosu!
Danas se također u Zagrebu do neba uzdiže i slavi Nikola Tesla kao Srbin, što on nikad nije bio niti je mogao biti. Njegovim otkrićima se lažno pripisuju tuđa otkrića, što je čisti plagijat ili, još bolje, znanstvena krađa. Sve što je Tesla otkrio i postao izumitelj jest izmjenična struja i tranformator, a upravo zbog toga mu je svijet zahvalan. Zbog toga je i nazvan genijem. Međutim, on nije otkrio više ništa i Srbijanci svojim lažima od genija stvaraju šarlatana. I na te njihove laži pada hrvatska intelektulana elita. On je imao neke ideje kao i svaki čovjek, ali ih nikad nije pretvorio u patent ili izum.
Još jednom hrvatska inetelektualna elita je pala na srbijanske laži i dozvolila Srbijancima da posvoje Hrvata pravoslavne vjere. On nikada u životu nije imao sveze ni sa Beogradom ni sa Srbijom niti je ikada bio Srbin, osim što su Srbijanci u njegovo ime nekom neoupućenom američkom novinaru servirali ovu lažnu rečenicu: ”Dičim se svojim srpskim rodom (porijeklom) i svojom domovinom Hrvatskom.” Smisao ove rečenice i njezine posljedice ni danas ne razumiju mnogi hrvatski intelektualci jer to nije njegova rečenica nego rečenica nekog velikoSrba.
U njegovoj biografiji Tesla navodi da je potomak hrvatske plemićke obitelji Draganić iz Zadra. Ovo je tipično hrvatsko prezime nakon slavenizacije. Hrvati iz južne Crvene Hrvatske su imali prezime Draganović. Srbijansko pravoslavno prezime bi bilo Draganijević. On također navodi da je prezime Tesla nastalo od nadimka jer je njegov rod imao izbočene velike zube kao tesla.
Danas se isto prezime pojavljujeu Slivnici kod Zadra. Neki su katolici, a neki su pravoslavci. No, ako znamo da su prije kneza Branimira Hrvati bili vazali Bizanta i da su imali bizantske običaje, te da su nakon 924. godine kada je granica postala Drina neki prihvatili rimske, a neki slobodno zadržali bizantske običaje kao Hrvati, onda su stvari jasnije. Hrvatski katolici ih nikada nisu zvali Srbi nego RIŠČANI. Zašto? Zbog toga danas imamo toponim Islam Latinski i Islam Grčki. Nigdje se ne spominju ni Srbi ni Srbijanci, a svakom bi moralo biti jasno da se radi o hrvatskom teritoriju.
Nadalje, Tesla navodi da njegov pradjed bio katolik koji je oženio pravoslavku iz Turske Hrvatske, koju ne naziva Srbijankom. Zbog nje je njegov pradjed prešao na pravoslavlje. Rod njegove majke, čije je djevojačko prezime bilo Mandić, je također pripadalo hrvatskoj plemićkoj obitelji iz Vinodola. Dakle, i katolički i pravoslavni kršćani su bili Hrvati sve do nastanka Jugoslavije 1918. godine. U BiH su dolazili pravoslavci iz Bugarske, Grčke i Crvene Hrvatske bježeći pred Osmanlijama. Nih i danas prepoznajemo po prezimenima diljem RH i Vojvodine.
Probudite se komunistički slugani jer danas znamo kako ste dobivali vaše diplome. Još jednom pokušavate srušiti suverenu i demokratsku hrvatsku državu, ali sam siguran da nećete uspjeti unatoč činjenici da Hrvatsku i danas kontrolira UDB-a i KOS. Čitajte i sve će vam postati jasnije.
Srećko Radović
