HOP

Šestorka u Haagu čami u zatvoru zbog zločina koje je činio četnik Vidović i izdajnik Ivica Rajić suradnik R. Mladića!

Prije konačne presude Slobodanu Praljku i ostalima u Haagu treba ponoviti zašto su tamo i tko je zločine napravio nad muslimanima i Hrvatima i tko je skrivao izdajnika Rajića u Splitu pod lažnim imenom:

1234

KLIKNI U DNU STRANICE ZA PREGLED NASTAVKA DOKUMENTA

Objavljujemo dokument kojim se smrt sisovog brigadir za drugi okrug, Kakanj, Vareš, Kreševo i Fojnica Željka Bošnjaka pravda uvođenjem reda u postrojbe kojima zapovijeda tadašnji pukovnik Ivica Rajić, a svjedočenje je dao Vlatko Troglić zvani Žuna, prije rata mesar kobasičar, a u ratu je imao čin satnika HVO-a.

Iz toga dokumenta opisano je ubojstvo Željka Bošnjaka na svirep način. Prema svjedočenju zapovijed je izdao sam pukovnik Rajić. Vlatko Troglić ubio je i satnika SIS-a Zvonka Dužnovića na isti način, izvukao je satnika Zvonka Dužnovića iz Kreševa, iz škole gdje mu je bila obitelj smještena, te ga je kilometar i pol od same škole ubio. Njegove dokumente kao dokaz ubojstva donio je Rajiću. Troglić je odlikovan Hrvatskim trolistom! I ima povlaštenu mirovinu.

Troglić je ubio obje osobe na isti način, udarcom kundaka u glavu bi ošamutio osobu, te je u obje osobe sasuo rafal od 5-6 streljiva u prsa. 22. veljače 1994. godine Dužnović je odveden iz Kreševa sa izgovorom pred njegovom suprugom kako je pozvan zbog rješavanja stambenog pitanja. Supruga je nazvala u zapovjedništvo u roku od tri sata i iz te razine su javili supruzi kako nije  pozvan u zapovjedništvo. 23.2. 1994. godine nađen je leš  Dužnovića u mjestu Brezanje. Istragu njegova ubojstva vodio je Ivan Bandić.

Razlog ovih ubojstava je činjenica kako su ova dva časnika istragom došli do činjenice da je Rajić radio cijelo vrijeme za srpsku stranu i trebali su Rajića sprovesti do Gruda zbog izdaje i veze sa Ratkom Mladićem.

U Vareš u delegaciji srpske strane kod Rajića dolazio je i zločinac Beara, baš kao što je dolazio i jedan od ubojica iz Stupnog dola V. Vidović zvani Vaske, poznati mladićev ubojica iz Škabrnje.

Vidović je napravio pokolj u Stupnom dolu za koji odgovara general Praljak i primijećen je na koti Norveškog bataljuna, kada izlazi  sa mjesta pokolja. Prema dokumentima koji smo objavili prije par godina u pokolju su sudjelovali pripadnici HVO-a kao osiguranje Vasiliju Vidoviću.

Zašto Haški sud nije dao uhititi Vasilija Vidovića, šešeljevog čovjeka u svezi slučaja generala Praljka?

Predsjednik Tuđman nije znao za taj slučaj, režiran u kuhinji Aleksandra Vasiljevića, a sproveden preko srpskih oficira Beare i Mladića. U Splitu na sastanku Tuđmana sa tom grupacijom HVO protagonista jasno ih je pitao čemu je uopće bio bitan Stupni do i čemu sama akcija. Bio je očito  bitan zločin za stvaranje mržnje između muslimana i Hrvata, te drugačiji pogled na rat međunarodne zajednice.

dokument11 (1)

U dokumentima koje smo dobili sa svih strana zaračenih vojski u BiH došli smo do saznanja kako su psi rata iz Beograda podmetnuli svoje ljude među Hrvate i muslimane, a samu kontrolu kadrova nadzirao je srpski Goebbels Aleksandar Vasiljević.

Teren je  bio u centralnoj BiH, područje Vareša. S Hrvatske strane njihov čovjek je bio Ivica Rajić. Kod njega u ured često su dolazili ratni zločinac Beara, kao i ubojica iz Škabrnje, osobni čuvar Vojislava Šešelja Vasilije Vidović, što nam potvrđuje osoba iz zapovjedništva. Ivica Rajić je uklonio sve prijetnje s Hrvatske strane planu A. Vasiljevića da ovlada ovim terenom.

Iz toga dokumenta opisano je ubojstvo djelatnika SIS-a Željka Bošnjaka Luje na svirep način. Prema svjedočenju zapovijed je izdao sam pukovnik Rajić. Vlatko Troglić ubio je i satnika SIS-a Zvonka Dužnovića na isti način, izvukao je satnika Zvonka Dužnovića iz Kreševa, iz škole gdje mu je bila obitelj smještena, te ga je kilometar i pol od same škole ubio. Njegove dokumente kao dokaz ubojstva donio je Rajiću. Troglić je odlikovan Hrvatskim trolistom! I ima povlaštenu mirovinu.

Troglić je ubio obje osobe na isti način, udarcom kundaka u glavu bi ošamutio osobu, te je u obje osobe sasuo rafal od 5-6 streljiva u prsa. 22. veljače 1994. godine Dužnović je odveden iz Kreševa sa izgovorom pred njegovom suprugom kako je pozvan zbog rješavanja stambenog pitanja. Supruga je nazvala u zapovjedništvo u roku od tri sata i iz te razine su javili supruzi kako nije  pozvan u zapovjedništvo. 23.2. 1994. godine nađen je leš  Dužnovića u mjestu Brezanje. Istragu njegova ubojstva vodio je Ivan Bandić.

Mate Lučić isto je ubijen kako bi plan uspio.

Danas je proglašen Lučić herojem a ubojstvo se prikriva, iako je pao kako ne bi otkrio vojsku Aleksandra Vasiljevića u hrvatskim redovima.

Prilažemo dokument iz kojeg se vidi način ubojstva Lučića, zanimljiv je razgovor Joze Bore i Vinka Antunovića, kojem srpska služba daje kodno ime Hegel. Nema sumnje da je Lučić ubijen jer je trebao smijeniti Rajića.  Antunović je bio načelnik uprave za obrambene pripreme u to vrijeme na hrvatskoj strani. Ova dvojica odlaze i na razgovore u Pale s srpskom stranom, prkoseći tuđmanovim zapovijedima.

S druge strane u vrijeme ubojstva Lučića na muslimanskoj strani nalazi se Benadil Memišević nekadašnji zapovjednik vojne policije u Beogradu , na Topčideru, u činu kapetana koji tek 1992. godine dolazi na poziciju zapovjednika operativne grupe istok pri Armiji BiH, Visoko, pod zapovjedništvom  3. korpusa Envera Hadžiasanovića ( zapovjednik bataljuna vojne policije u Sarajevu do 1989. godine), kojeg mijenja  srpski agent Sead Rekić, svi ljudi odani Aleksandru Vasiljeviću. 

Svjedok događanja i vodić Mate Lučića isto je ubijen nedugo od ubojstva Lučića, dok je Lučićev pištolj podmetnut kod ubojstva SIS-ovca Bošnjaka tri mjeseca kasnije iz istog razloga.

Ovim rasporedom zapovjednika sa svih strana upravljao je Aleksandar Vasiljević. Kada su naši časnici otkrili te činjenice, svi redom su ubijeni.

 

Polako prolaze godine, nečujno. Neki će reći da je brzo prošla ova 21. godina od pogibije heroja Mate Lučića-Maturice.

Legenda još uvijek živi, jer legende se ne zaboravljaju, a svaku legendu treba opisati, što nije nimalo lak posao. A Mato Lučić je za samo trinaest mjeseci ratovanja u rovovima domovine, ustvari veći dio tog vremena ispred svojih vojnika – bio legenda. 10. svibnja ove godine navršila se 21 godina otkako je nestao njegov osmijeh s kiseljačkih ulica i njegova:„Bog, rođo“ ili: „Bog, kume“.  Međutim, nije nestalo sjećanje na heroje plodne i pitome lašvansko-lepeničke doline.

– Malo je ljudi kao što je bio Mato Lučić, a u mom životu više nema takvih – reći će za vrijeme jedne prigode brigadir Ivica Rajić, govoreći o liku Mate Lučića. Maturice.

Ne zaboravlja se ni domoljubna krv ni žrtva Mate Lučića, a o tome nam kazuje i vojarna u Kiseljaku koja danas nosi njegovo ime.

– Odavao je na prvi pogled čovjeka stvorenog više za prijateljstva, za druženja, za razonodu, a puno manje za neke ozbiljne stvari. Samo oni ljudi koji su usko surađivali s Matom glede zapovijedanja, vođenja i organizacije vojske i obrane hrvatskih prostora, samo oni koji su neposredno sudjelovali s pokojnim Maturicom znali su i poznavali pravog Maturicu – kazat će u jednoj TV emisiji pukovnik Mario Brdara, zapovjednik brigade „Ban Josip Jelačić“.

Mato Lučić-Maturica, vojnik od zanata, bivši oficir JNA koju napušta još u vrijeme demokratskog preobražaja društva i stavlja se na raspolaganje svom narodu, osnovao je manevarsku postrojbu kojoj nije bilo ravne na mnogo širim prostorima. I poginu Mate na prvoj crti, bolje reći ispred prve crte, jer je njegovih trinaest mjeseci ratovanja proteklo više u napadnim djelovanjima nego čučeći u rovu. Nije napadao da bi oteo, već je napadao da bi povratio oteto, hrvatsko, svoje.

Koliko je značio autoritet Mate, govori to što je jedna postrojba posebnih namjena HVO-a dobila ime po njemu „Maturice“.

Još i danas polako teče Lašva. I Lepenica. Teče i život ulicama Kiseljaka.

Samo u tome životu nema osmijeha Mate Lučića-Maturice – piše Vojna povijest na stranicama Večernjeg lista.

http://vojnapovijest.vecernji.hr/heroj-mato-lucic-maturica-950012

Prošlo je preko dvadesetak godina od kada je ubijen Mato Lučić. O tome ne piše naša vojna povijest, ali se ta ista Vojna povijest poziva na riječi Ivice Rajića, osobe koja je zapovijedala ubojstva časnih vojnika HVO-a, pa tako i Lučića. Nakon ubojstva Mate Lučića istragu je proveo general Blaškić, o istrazi je upoznat i politički vladar tog područja Kordić, baš kao i admiral Domazet. Što je otkriveno? Zbog čega se ne zna istina? Kako je stvarni heroj i branitelj ubijen i zašto?

Tko je mrtvo tijelo heroja Lučića maknuo s mjesta ubojstva i odnio na drugu lokaciju kako bi fingirao ubojstvo?

Rado bi njegovi štovatelji htjeli znati istinu, obitelj, prijatelji, a time bi se pokazalo poštenje njegovih pretpostavljenih.  Neka nam odgovore stratezi i pretpostavljeni koja je uloga bila visokog časnika Armije BiH, famoznog HVO-ovog šefa Rajića i visokog političara “bošnjačke elite” (Kitića) u tom događaju. Svi oni su sudjelovali u provedbi plana đenerala Mladića kodnog imena Lukavac 93. Zbog čega se o tome šuti, kao i skrivanje izdajnika Rajića po Splitu? Tko mu je na kraju dao vojnu iskaznicu HV-a i kako je postao zamjenik zapovjednika vojnog odmarališta? Zanima li javnost podatak da je Mato Lučić imao ulazne rane na potiljku? Zašto naši odgovorni šute dok se pojedini busaju u svoje domoljublje? Naš strateg Domazet u to je vrijeme vodio vojnu obavještajnu upravu pri stožeru.

SKANDAL: UBOJICA SIS-ovih ČASNIKA DOBIO DRŽAVNO PRIZNANJE, A NAREDBODAVAC STAN I LAŽNI IDENTITET

Otkriveni ubojica primljen je u kasnije u tu upravu, a 1996. godine dobio je državno priznanje trolist, za zasluge, s time da vrhovni zapovjednik Franjo Tuđman nikada nije bio pravilno izviješten o tome događaju?! Iako je 1995. godine ubojica već bio poznat?! Zašto odlikovanja nisu spriječena, ako se već znalo za taj slučaj? Kako je moguće da nakon priznanja ubojice Mate Lučića, ubojica dobije i državna priznanja? Ubojstvo je otkriveno u lipnju 1995. godine. 

Brigada zbornog područja zadužena za slučaj s pretpostavljenim I. Zekom, izvješće o slučaju Lučić iz  Viteza šalje u glavni stožer HVO-a, Ž. Kezi, koji šalje izvješće u Split J. Bonacinu , a ovaj zadnji u upravu admiralu Domazetu. Kako je moguće da ovom linijom nakon otkrića ubojstva stvarnog heroja Lučića, predsjednika Tuđmana nitko nije upoznao sa cijelim slučajem, pa se na kraju ubojici dodjeljuje priznanje?

SIS u svojem ustroju je također upoznat s događanjima, jer je s područja izvještaje slao kasnije (isto tako) ubijeni časnik SIS-a Bošnjak svom pretpostavljenom Sliškoviću, a isti je izvješće poslao u upravu u Mostar, slao je današnjem povjesničaru, a nekadašnjem SIS-ovcu I. Lučiću (čiji su savjetnici na kraju osuđeni za ratne zločine). Od toliko ljudi, nitko ništa ne zna…

Što je s istragom? Hoće li netko biti spreman za istragu ili samo za doma i televizor spremni? Možda za facebook spremni? Spremni za obranu lažnih ratnih putova i lažnih heroja, jer za smrt stvarnih se ne smije znati? Svi SIS-ovci bliski heroju Lučiću su ubijeni! Rajić blizak Mladiću i njegova ekipa dobili su državna priznanja Republike Hrvatske i poneki lažni identitet. Za umanjivanje borbene sposobnosti dobili su državna priznanja, a za ubojstva heroja stanove i položaje?!

Zašto se prikriva uloga Benahilda Memiševića (KOS-ov agent, radio godinama za Srbe), komadanta Armije BiH, operativne grupe istok iz Visokog, zašto je uhićen, zadržan u zatvoru u Kiseljaku i netragom nestao iz istog zatvora? Koja je uloga T. Ilijaševića (koji sada čami u Remetincu, ali ga nitko ne progoni zbog ove rabote) u ubojstvu? Koja je uloga Rajića i Ljevak u ubojstvu? Mislimo da svi znate, ali se bavite pozdravom “za dom spremni” i lažnim braniteljskim herojima, jer je s njima lako manipulirati, ali s istinom znatno teže…

Svatko tko govori istinu uvijek biva razapet, ubijen ili osramoćen, kako bi laž lakše zavladala…

Nastavak priče slijedi – s dokumentima… Birajte lažnjake, plješćite i navijajte za lažnjake i bit ćete ubijeni kao i heroj Lučić ili pak uništeni, samo zato da bi laž prevladala.

HOP