Uspješno otvorena “Odiseja II” dubrovačkog kapetana Stjepka Mamića
Velika gužva na otvorenju izložbe dubrovčanina Stjepka Mamića, člana pariške Fondation Taylor
U dubrovačkoj Galeriji Sebastian otvorena je izložba slika Capt. Stjepka Mamića koja traje do 01. siječnja 2018.god.
FOTO: „Otvorena izložba „Odiseja II“ Capt. Stjepka Mamića
Samostalna izložba slika pod nazivom „Odiseja II“ dubrovačkog kapetana i umjetnika Capt. Stjepka Mamića otvorena je u petak 08. prosinca 2017. god. u dubrovačkoj Galeriji Sebastian.
Samostalna izložba slika pod nazivom „Odiseja II“ dubrovačkog kapetana i umjetnika Capt. Stjepka Mamića otvorena je u petak 08. prosinca 2017. god. u dubrovačkoj Galeriji Sebastian.
U dubrovačkoj Galeriji Sebastian 08. prosinca 2017. god. otvorena je samostalna izložba slika pod nazivom “Odiseja II” poznatog dubrovačkog slikara i pomorskog kapetana Stjepka Mamića. Ovom prigodom kapetan Stjepko izložio je četrdeset slika na lanenom platnu, od kojih su najveće slike dimenzija 2×1,5m i 2×1,10 m. Koloristične slike pune svjetlosti i pozitivne energije plijenile su pažnju mnogobrojnih posjetitelja na otvorenju izložbe. Veći broj njih nije mogao ući u salon glavnog galerijskog prostora na katu zbog velike gužve koje je nastala već prije početka službenog otvorenja izložbe u 18 h a nakon što su vrata otvorena za ulazak publike poslije snimanja izjava umjetnika Stjepka Mamića i kustosice izložbe Andree Batinić Ivanković, povjesničarke umjetnosti. Stoga je veliki broj publike čekao strpljivo službeni završetak ceremonije otvorenja u ostalim prostorima najljepše dubrovačke galerije i to: u drugom manjem izložbenom Salonu na katu gdje su izložene Mamićeve slike rađene u kombiniranoj tehnici sa zlatnim i srebrenim listića na lanenom platnu s motivom riba i jedrilica te jedna u stilu nautičke karte kakvim se služio kapetan Mamić tijekom tridesetogodišnjeg navegavanja; veća gužva je bila u prizemlju u kojem su izložene dvije Mamićeve slike Dubrovnika te triptih “Rush hours” u tehnici akrila na lanenom platnu dok su na katu ispred ulaza u salone izložene slike iz triptiha u tehnici ulja s motivom rasplesanih riba “Bachata” (naziv je dobila po vrsti latino glazbe i plesa). O velikom interesu publike za Stjepkovu izložbu najbolje svjedoči činjenica da je publika došla u tako velikom broju unatoč kiši koja je bila počela padati a dio publike je strpljivo čekao red za ulazak u galeriju ispred zgrade. Samo tijekom prvog dana izložbu je vidjelo više od 500 posjetilaca što ju čini jednom od najposjećenijih izložbu u Dubrovniku.
Izložbu je otvorila vlasnica Galerije Gospođa Andreja Dujić koja je rekla da se ovom Stjepkovom izložbom “Odiseja II” simbolično završava uspješna izložbena sezona Galerije Sebastian i obilježava početak nove sezone budući je ova izložba otvorena do 05. siječnja 2018. godine. Istaknula je da joj je osobito drago što se sezona završava “kao šlag na kraju sezone” izložbom kapetana Stjepka Mamića, slikara osebujnog i prepoznatljivog likovnog rukopisa, već prepoznatog na međunarodnoj likovnoj sceni kao majstora kolorita te da su neke od izloženih slika bile već na međunarodmnim izložbama dok je većina novih izložena po prvi put javno. Osobito je naglasila da ju raduje što publika u Dubrovniku ima prigodu vidjeti premijerno dvije Stjepkove slike koje će biti izložene na Salonu “Art Capital” u pariškoj Grand Palais u veljači 2018.godine. Naime, Stjepko na narednom “Art Capital” koji se održava pod pokroviteljstvom Predsjednika Francuske Republike Gosp. Macrona, Ministarstva kulture i veza Francuske te Ujedinjenih Muzeja Francuske izložiti će ukupno 6 slika na dva salona: Salonu des Artistes Independants i Salonu du Dessin et Peinture de l’eau; ove godine u veljači je po prvi put izlagao na Art Capital u Grand Palais pod pokroviteljstvom tadašnjeg predsjednika Francuske Gosp. Hollandea. Dvije slike za Art Capital koje Dubrovčani i ostali koji do 05.siječja 2018. posjete izložbu mogu vidjeti u Galeriji Sebastian su: 1. slika pod nazivom “Tel me what you see i 2. “Long Net”. Također mogu vidjeti jednu od najboljih Stjepkovih slika “Dubrovačka mreža”( “Dubrovnik’s net”) koju je autoru ustupio za potrebe izložbe Grad Dubrovnik u čijem je vlasništvu od siječnja 2016. godine kada ju je umjetnik darovao rodnom Gradu u Godini sv. Vlaha, dubrovačkog parca ( zaštitnika grada). Mnogobrojni gosti su slikaru čestitali na uspješno koncipiranoj izložbi ističući kako im je “Odiseja II” navukla radost u srce i osmijeh na lice vrativši i odrasle u sretno doba djetinjstva u ove predblagdanske dane. Naime, slikama iz novog ciklusa Mamićeva Odiseja II kao nastavak ciklusa izložbi “Odiseja pomorskog kapetana” od 2006./2007. god., vodi nas u carstvo morskih prostranstava. Na tom putu susrećemo zanimljiva morska bića poput čudesnih riba ukrašenih zlatom i draguljima. Osobito je interesantna bajkovita morska sirena zlaćane kose koja se igra sa kornjačom pri čemu ne obraća pažnju na blago i nakit koji se prosipa iz škrinje koja je pala u more; jer, važnije je stanje duha i sloboda izbora od svih ovozemaljskih blaga što se isčitava iz ove Stjepkove slike. Odrasli ali i djeca su oduševljeni ovom slikom koja je toliko pozitivna i puna simbolike. Do Sirene se nalazi Hobotnica koja se za razliku od sirene jako zainteresirala za blago pronađeno u raspadnutom drvenom trupu davno potonule lađe; zelena hoba je spretno izvukla nakit sa rubinima i okrunila se krunom sa safirima kao samozvana carica podmorja. Za razliku od okrunjene hobe malena slatka šareno-crvena hobotnica desno od sirene uživa u opuštenoj igri sa prijateljicom iz veselog jata ribica. Ova hoba stavljena je na slikarski stalak sa ostacima boje od marljivog rada našeg umjetnika Stjepka. A prostorom u glavnom Salonu galerije dominira slika sa zelenom kraljevskom kornjačom koja cijela odvažna elegantno pliva praćena jatom riba poput dvorskih dama a tamo negdje gore ju prati mlada kornjača princeza. I mogli bismo tako opisivati sve slike koje su bajkovite i razdragaane a opet nekako opuštajuće i umirujuće da možemo zaključiti kako je ova izložba prava blagodat za dušu i oči. Stoga predlažemo da oni koji već nisu, posjete izložbu do 05. siječnja 2018. i uživaju u “Odiseji II” na koju nas je slikama poveo a tko bi bolje nego kapetan-slikar Stjepko Mamić koji je ljepote svih svjetskih mora upijao oplovivši svijet sedam puta, ronio gdje god je mogao upoznavajući taj čarobni svijet podmorja, susrećući različita morska bića tijekom tri desteljeća. A već duže od jednog deseteljeća posve je posvećen slikanju stvarnih upomena ispreplićući ih sa bajkovitim morskim bićima… Samo onaj tko je doživio, osjetio te boje, osluhnuo šumove i zvukove mora i podmorja na svim zemljopisnim dužinama, širinama i dubinama može ih i dočarati. A to je capt. Stjepko definitivno uspio! A sada bih kao “šlag” na kraju istaknula sliku koja se nalazi na plakatima i na strati koja resi zidine na vratima od Pila, koju već svi prozvasmo Odiseja kako je napisan naziv izložbe a zapravio se zove “Manta Ray”. Dakle slika u tehnici mix media na lanenom platnu i ramama od pravog slavonskog drva, dimenzija 90×90 cm. No, iako ni po dimenzijama nije među najvećim izloženim Mamićevim slikama, po dojmu koji ostavlja je svakako jedna od najdojmljivijih slika na izložbi. Prikazuje Mantu s bezroj nijansi koja kao da je skupila sve boje spektra. Promatrajući ju imate osjećaj kao da bljeska pred vama pulzirajuća energetska manta boja.
Upitan što ga je motiviralo da naslika ovako dojmljivu mantu i kako je uspio dočarati tu zanosnu igru koloritnih svjetlosnih efekata kapetan Stjepko Mamić je odgovorio: “ Jednom sam ploveći brodom Indijskim oceanom pred zalazak sunca gledao s mosta horizont. Najedanput je stotinu manti zajedno iskočilo iz mora stvorivši obrise živog otoka ispred mene. To je trajalo možda tek dvije sekunde a onda su se strmoglavile u more uz veliki pljesak i podigle veliku pjenu a kapljice su se presijavale u zalazećem suncu. Ta scena mi se zauvijek urezala u sjećanje i bio sam odlučio kad tad to prenijeti na platno. U mislima mi se često vraćao taj trenutak ljepote. I evo nepokon sam prenio svoje sjećanje na tu igru boja i svjetlosti žive energije bojama na platno. Zato su moje mante na slikama tako blještavo raznobojne. To je trenutak sreće i očaranosti ljepotom trenutka koja oduzima dah zaustavljene na platnu”. A ja kao promatrač, nakon što sam vidjela izložena djela, samo mogu potvrditi da je u toj nakani uspio. Uspio je ipak Mamić i “zavarati” neke, tj navesti ih da gledajući plakate pomisle na prvu da je “Odiseja II” priča u svemiru a manta svemirski brod koji plovi nebeskim prostranstvima.
Završit ću osvrt na izložbu “ Odiseja II” mišlju i dojmom da kapetan slikar Stjepko Mamić suvereno vlada različitim slikarskim tehnikama, stilom, poigrava se različitim bojama, uljnim i akrilnim ali i bojama za staklo i keramiku, miješajući ih sa bogatim pigmentima, slikajući penilima i špatulama ali često i ručno izrađenim samo njemu znanim alatima. I kao što je na kraju svog predgovora za ovu izložbu “Odiseja II” napisala i na otvorenju rekla kustosica izložbe povjesničarka umjetnosti Gospođa Andrea Batinić Ivanković:” Svatko tko imalo “uroni” u bilo koju kapetanovu sliku, u trenu će uvidjeti suvereno znanje, stil, htijenje i snagu njegove umjetnosti. Stoga pridjev precizno savršeno u potpunosti prianja uz djelo capt. Stjepka Mamića jer on želi da njegova umjetnost bude sve i svugdje, da nadiđe samoga sebe! Ne samo da cijeli svijet vidi njegovo djelo, u čemu je već i uspio, već da cijeli svijest bude njegovo djelo. Plava kaplljica u beskrajnom svemiru”.
A. Marti
Izložbu je otvorila vlasnica Galerije Gospođa Andreja Dujić koja je rekla da se ovom Stjepkovom izložbom “Odiseja II” simbolično završava uspješna izložbena sezona Galerije Sebastian i obilježava početak nove sezone budući je ova izložba otvorena do 05. siječnja 2018. godine. Istaknula je da joj je osobito drago što se sezona završava “kao šlag na kraju sezone” izložbom kapetana Stjepka Mamića, slikara osebujnog i prepoznatljivog likovnog rukopisa, već prepoznatog na međunarodnoj likovnoj sceni kao majstora kolorita te da su neke od izloženih slika bile već na međunarodmnim izložbama dok je većina novih izložena po prvi put javno. Osobito je naglasila da ju raduje što publika u Dubrovniku ima prigodu vidjeti premijerno dvije Stjepkove slike koje će biti izložene na Salonu “Art Capital” u pariškoj Grand Palais u veljači 2018.godine. Naime, Stjepko na narednom “Art Capital” koji se održava pod pokroviteljstvom Predsjednika Francuske Republike Gosp. Macrona, Ministarstva kulture i veza Francuske te Ujedinjenih Muzeja Francuske izložiti će ukupno 6 slika na dva salona: Salonu des Artistes Independants i Salonu du Dessin et Peinture de l’eau; ove godine u veljači je po prvi put izlagao na Art Capital u Grand Palais pod pokroviteljstvom tadašnjeg predsjednika Francuske Gosp. Hollandea. Dvije slike za Art Capital koje Dubrovčani i ostali koji do 05.siječja 2018. posjete izložbu mogu vidjeti u Galeriji Sebastian su: 1. slika pod nazivom “Tel me what you see i 2. “Long Net”. Također mogu vidjeti jednu od najboljih Stjepkovih slika “Dubrovačka mreža”( “Dubrovnik’s net”) koju je autoru ustupio za potrebe izložbe Grad Dubrovnik u čijem je vlasništvu od siječnja 2016. godine kada ju je umjetnik darovao rodnom Gradu u Godini sv. Vlaha, dubrovačkog parca ( zaštitnika grada). Mnogobrojni gosti su slikaru čestitali na uspješno koncipiranoj izložbi ističući kako im je “Odiseja II” navukla radost u srce i osmijeh na lice vrativši i odrasle u sretno doba djetinjstva u ove predblagdanske dane. Naime, slikama iz novog ciklusa Mamićeva Odiseja II kao nastavak ciklusa izložbi “Odiseja pomorskog kapetana” od 2006./2007. god., vodi nas u carstvo morskih prostranstava. Na tom putu susrećemo zanimljiva morska bića poput čudesnih riba ukrašenih zlatom i draguljima. Osobito je interesantna bajkovita morska sirena zlaćane kose koja se igra sa kornjačom pri čemu ne obraća pažnju na blago i nakit koji se prosipa iz škrinje koja je pala u more; jer, važnije je stanje duha i sloboda izbora od svih ovozemaljskih blaga što se isčitava iz ove Stjepkove slike. Odrasli ali i djeca su oduševljeni ovom slikom koja je toliko pozitivna i puna simbolike. Do Sirene se nalazi Hobotnica koja se za razliku od sirene jako zainteresirala za blago pronađeno u raspadnutom drvenom trupu davno potonule lađe; zelena hoba je spretno izvukla nakit sa rubinima i okrunila se krunom sa safirima kao samozvana carica podmorja. Za razliku od okrunjene hobe malena slatka šareno-crvena hobotnica desno od sirene uživa u opuštenoj igri sa prijateljicom iz veselog jata ribica. Ova hoba stavljena je na slikarski stalak sa ostacima boje od marljivog rada našeg umjetnika Stjepka. A prostorom u glavnom Salonu galerije dominira slika sa zelenom kraljevskom kornjačom koja cijela odvažna elegantno pliva praćena jatom riba poput dvorskih dama a tamo negdje gore ju prati mlada kornjača princeza. I mogli bismo tako opisivati sve slike koje su bajkovite i razdragaane a opet nekako opuštajuće i umirujuće da možemo zaključiti kako je ova izložba prava blagodat za dušu i oči. Stoga predlažemo da oni koji već nisu, posjete izložbu do 05. siječnja 2018. i uživaju u “Odiseji II” na koju nas je slikama poveo a tko bi bolje nego kapetan-slikar Stjepko Mamić koji je ljepote svih svjetskih mora upijao oplovivši svijet sedam puta, ronio gdje god je mogao upoznavajući taj čarobni svijet podmorja, susrećući različita morska bića tijekom tri desteljeća. A već duže od jednog deseteljeća posve je posvećen slikanju stvarnih upomena ispreplićući ih sa bajkovitim morskim bićima… Samo onaj tko je doživio, osjetio te boje, osluhnuo šumove i zvukove mora i podmorja na svim zemljopisnim dužinama, širinama i dubinama može ih i dočarati. A to je capt. Stjepko definitivno uspio! A sada bih kao “šlag” na kraju istaknula sliku koja se nalazi na plakatima i na strati koja resi zidine na vratima od Pila, koju već svi prozvasmo Odiseja kako je napisan naziv izložbe a zapravio se zove “Manta Ray”. Dakle slika u tehnici mix media na lanenom platnu i ramama od pravog slavonskog drva, dimenzija 90×90 cm. No, iako ni po dimenzijama nije među najvećim izloženim Mamićevim slikama, po dojmu koji ostavlja je svakako jedna od najdojmljivijih slika na izložbi. Prikazuje Mantu s bezroj nijansi koja kao da je skupila sve boje spektra. Promatrajući ju imate osjećaj kao da bljeska pred vama pulzirajuća energetska manta boja.
Upitan što ga je motiviralo da naslika ovako dojmljivu mantu i kako je uspio dočarati tu zanosnu igru koloritnih svjetlosnih efekata kapetan Stjepko Mamić je odgovorio: “ Jednom sam ploveći brodom Indijskim oceanom pred zalazak sunca gledao s mosta horizont. Najedanput je stotinu manti zajedno iskočilo iz mora stvorivši obrise živog otoka ispred mene. To je trajalo možda tek dvije sekunde a onda su se strmoglavile u more uz veliki pljesak i podigle veliku pjenu a kapljice su se presijavale u zalazećem suncu. Ta scena mi se zauvijek urezala u sjećanje i bio sam odlučio kad tad to prenijeti na platno. U mislima mi se često vraćao taj trenutak ljepote. I evo nepokon sam prenio svoje sjećanje na tu igru boja i svjetlosti žive energije bojama na platno. Zato su moje mante na slikama tako blještavo raznobojne. To je trenutak sreće i očaranosti ljepotom trenutka koja oduzima dah zaustavljene na platnu”. A ja kao promatrač, nakon što sam vidjela izložena djela, samo mogu potvrditi da je u toj nakani uspio. Uspio je ipak Mamić i “zavarati” neke, tj navesti ih da gledajući plakate pomisle na prvu da je “Odiseja II” priča u svemiru a manta svemirski brod koji plovi nebeskim prostranstvima.
Završit ću osvrt na izložbu “ Odiseja II” mišlju i dojmom da kapetan slikar Stjepko Mamić suvereno vlada različitim slikarskim tehnikama, stilom, poigrava se različitim bojama, uljnim i akrilnim ali i bojama za staklo i keramiku, miješajući ih sa bogatim pigmentima, slikajući penilima i špatulama ali često i ručno izrađenim samo njemu znanim alatima. I kao što je na kraju svog predgovora za ovu izložbu “Odiseja II” napisala i na otvorenju rekla kustosica izložbe povjesničarka umjetnosti Gospođa Andrea Batinić Ivanković:” Svatko tko imalo “uroni” u bilo koju kapetanovu sliku, u trenu će uvidjeti suvereno znanje, stil, htijenje i snagu njegove umjetnosti. Stoga pridjev precizno savršeno u potpunosti prianja uz djelo capt. Stjepka Mamića jer on želi da njegova umjetnost bude sve i svugdje, da nadiđe samoga sebe! Ne samo da cijeli svijet vidi njegovo djelo, u čemu je već i uspio, već da cijeli svijest bude njegovo djelo. Plava kaplljica u beskrajnom svemiru”.
A. Marti
U ime Galerije Sebastian, prisutne je pozdravila vlasnica galerije Andreja Dujić, dok je više o karakteristikama slika rekla povjesničarka umjetnosti Andrea Batinić Ivanković.
– Umjetnik i kapetan, Stjepko Mamić vezan je uz svoj životni prostor, svoje nekadašnje putovanje, osjetljiv na sugestivnu atmosferu, idiličnu morsku arkadiju i sjene nekih prošlih svjetova koji trepere u svakodnevnom životu. Svjetlo i boje Mediterana vodilja su doživljaja prizora u umjetnikovom likovnom stvaralaštvu. Motivi sami po sebi nose dovoljnu ljepotu, no punu slikovitost dobivaju u integraciji s kolorističkom tvarnošću i nizom kromatskih mijena. U sinergiji blage ekspresionističke gestualnosti protkane intimističkim doživljajima, capt. Stjepko Mamić svojim uprizorenjima odražava dodir konstante izgleda pojedinih bića i tvari uz bljesak trenutaka kojima povezuje snagu iskonske ljepote i vitaliteta svjetla u boji. U slikarstvu capt. Stjepka Mamića kao da postoji neki skriveni unutrašnji život koji čini osnovicu od koje se njegova umjetnost hrani. Morske dubine, brodovi, ribarske mreže, život u moru – nepresušna su inspiracija jedinstvenog umjetnika autentičnog slikarskog izričaja. Gotovo najintrigantniji ciklus u Mamićevom opusu zauzimaju njegove Mreže – ciklus koji prikazuje niz varijacija na temu doživljaja otvorenog kozmičkog prostora u beskrajnim dubinama mora. . Ribarske mreže puštene u beskonačno plavetnilo morskih dubina odišu snažnom energijom, nizom nerazmrsivih čvorova i kolorističkih petlji „uhvaćenih“ u čisti zen unutar vrtloga morskog beskraja.
Svatko tko imalo „uroni“ u bilo koju kapetanovu sliku, u trenu će uvidjeti suvereno znanje, stil, htijenje i snagu njegove umjetnosti. Stoga pridjev precizno savršeno u potpunosti prianja uz djelo capt. Stjepka Mamića, jer on želi da njegova umjetnost bude sve i svugdje, da nadiđe samoga sebe! Ne samo da cijeli svijet vidi njegovo djelo, u čemu je već i uspio, već da cijeli svijet bude njegovo djelo. Plava kapljica u beskrajnom svemiru.
Naposljetku se prisutnima obratio sam umjetnik koji se zahvalio organizatorima izložbe te je istaknuo koliko je sretan zbog ostvarene izložbe u Dubrovniku, ali je isto tako najavio svoja daljnja „likovna putovanja“, između ostalog i sudjelovanje na „Art Capitalu“ koji će se održati u veljači 2018. godine u Grand Palaisu u Parizu.
Izložbu prati dvojezični katalog (hrvatsko – engleski), a izložba ostaje otvorena do 5. siječnja 2018. godine.
– Umjetnik i kapetan, Stjepko Mamić vezan je uz svoj životni prostor, svoje nekadašnje putovanje, osjetljiv na sugestivnu atmosferu, idiličnu morsku arkadiju i sjene nekih prošlih svjetova koji trepere u svakodnevnom životu. Svjetlo i boje Mediterana vodilja su doživljaja prizora u umjetnikovom likovnom stvaralaštvu. Motivi sami po sebi nose dovoljnu ljepotu, no punu slikovitost dobivaju u integraciji s kolorističkom tvarnošću i nizom kromatskih mijena. U sinergiji blage ekspresionističke gestualnosti protkane intimističkim doživljajima, capt. Stjepko Mamić svojim uprizorenjima odražava dodir konstante izgleda pojedinih bića i tvari uz bljesak trenutaka kojima povezuje snagu iskonske ljepote i vitaliteta svjetla u boji. U slikarstvu capt. Stjepka Mamića kao da postoji neki skriveni unutrašnji život koji čini osnovicu od koje se njegova umjetnost hrani. Morske dubine, brodovi, ribarske mreže, život u moru – nepresušna su inspiracija jedinstvenog umjetnika autentičnog slikarskog izričaja. Gotovo najintrigantniji ciklus u Mamićevom opusu zauzimaju njegove Mreže – ciklus koji prikazuje niz varijacija na temu doživljaja otvorenog kozmičkog prostora u beskrajnim dubinama mora. . Ribarske mreže puštene u beskonačno plavetnilo morskih dubina odišu snažnom energijom, nizom nerazmrsivih čvorova i kolorističkih petlji „uhvaćenih“ u čisti zen unutar vrtloga morskog beskraja.
Svatko tko imalo „uroni“ u bilo koju kapetanovu sliku, u trenu će uvidjeti suvereno znanje, stil, htijenje i snagu njegove umjetnosti. Stoga pridjev precizno savršeno u potpunosti prianja uz djelo capt. Stjepka Mamića, jer on želi da njegova umjetnost bude sve i svugdje, da nadiđe samoga sebe! Ne samo da cijeli svijet vidi njegovo djelo, u čemu je već i uspio, već da cijeli svijet bude njegovo djelo. Plava kapljica u beskrajnom svemiru.
Naposljetku se prisutnima obratio sam umjetnik koji se zahvalio organizatorima izložbe te je istaknuo koliko je sretan zbog ostvarene izložbe u Dubrovniku, ali je isto tako najavio svoja daljnja „likovna putovanja“, između ostalog i sudjelovanje na „Art Capitalu“ koji će se održati u veljači 2018. godine u Grand Palaisu u Parizu.
Izložbu prati dvojezični katalog (hrvatsko – engleski), a izložba ostaje otvorena do 5. siječnja 2018. godine.