Koliko su komunistički zlotvori izdajnici hrvatskog naroda najbolje govori situacija 1978. godine kada se krenulo o preseljenje Nacionalne i sveučilišne biblioteke. Prema svjedočenju tadašnjih zaposlenika, a što smo dobili na uvid, uništena je ogromna povijesna građa.
Kako se to dogodilo?
Pred očima zaposlenika spaljivane su knjige, građa, dokumenti mnogih porodica, koji su se inače predavali nakon smrti u arhive. Uništena je građa i knjige iz 15- 16 stoljeća kako bi se očito zatro trag naše povijesti. Zadnji takav kulturocid napravljen je 1987. godine.
Jedan dio građe odvežen je u dvorac Golubovec na samom početku uništenja 1978. hodine. Naša tadašnja znastvena elita spalila ogroman dio hrvatske povjesne baštine, a jedan od glavnih krivaca te situacije bio i tadašnji rektor prema riječima svjedoka Jurković. Uništavanje je krenulo 1978. godine. Zanimljivo da je građa preživjela dva svjetska rata ali nije preživjela Titove komuniste. Povjesne zbirke prodavale su se kao na placu, a neke knjige zavrsile su u antikvarijatima u Njemačkoj. Zanimljivo da židovska zajednica koja danas preko svog predstavnika u Saboru i bliskog suradnika Pupovca stalno se tuži na vlast tada se nije usudila intervenirati kada je iz preseljene NSB-a nestalo znatan dio građe vezano za židovske obitelji u Hrvatskoj.
O ovoj balsfemiji niti riječi nije izrekla današnja HAZU, kao niti o činjenici kako su naši kulturni radnici da bi nadoknadili praznine u knjžnici odlazili u SAD-e i tamo kupovali knjige iz njihovih knjižnica, te tako sebi osigurali ogromne dnevnice i provizije nakon što je uništena ogromna građa u našoj zemlji. Iz toga se može isčitati da je naša kultura kao i danas služila za lopovluk, primitivizam i naglo bogaćenje pojedinaca.
Mediji su tih godina pokrivili trojicu ljudi za strašan lopovluk za što postoji i priča na Wikipediji;
Višegodišnje protupravno oduzimanje knjiga, slika i drugih dragocjenosti koje se odvijalo od 1982. do 1987. godine, a prilikom koga je otuđeno i nepovratno nestalo mnogo knjiga i drugih predmeta neprocjenjive vrijednosti. Predstavljao je jedan od najspektakularnijih imovinskih delikata u povijesti SR Hrvatske i SFRJ, odnosno najvećih skandala s kraja 1980-ih.
Pozadina krađe
Krađu knjiga počinila je tročlana grupa na čijem je čelu bio Aleksandar Milles, sin uglednog novinara Konstantin Millesa, koji je u vrijeme početka pljačke imao 18 godina. Prije toga se bavio raznim poslovima, tijekom kojih je čistio tuđe podrume i tavane; tada bi često pronašao stare knjige koje je počeo sakupljati, a potom i preprodavati na na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Okupivši dva suradnika, od kojih je jedan bio student, a drugi kuhar, godine 1982. su počeli sustavno otuđivati knjige, koristeći tadašnje slabe mjere sigurnosti u NSK; tako bi danju posjećivali knjižnicu kao njeni registrirani članovi te ostavljali otvorene prozore kroz kojih bi se provukli noću. Prikupljene knjige su počeli preprodavati u Austriji; s vremenom su upoznali brojne vlasnike antikvarnica, trgovce knjigama i kolekcionare; zahvaljujući njima su stekli veliku količinu novca, od kojih je Milles dio uložio u vlastitu videoteku.
Potkraj 1986. je na tadašnjoj granici SFRJ i Austrije uhićen austrijski antikvar s knjigama koje su potjecale iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. O tome je izviještena zagrebačka policija, koja je relativno brzo identificirala osumnjičenike; međutim, odlučeno je da se uhićenjima pričeka. Do privođenja je došlo tek 21. ožujka 1988.godine.
Suđenje je počelo 4. svibnja 1989. i trajalo je pet mjeseci. Miles je osuđen na petnaest godina zatvora, student na četiri, a kuhar na tri, dok su manipulanti-pomagači iz knjižnice dobili manje kazne. Nakon žalbe Vrhovni je sud svima umanjio kazne, Millesova je smanjena na devet godina. Utvrđeno je kako je trojac osim u Zagrebu krao knjige i u dvorcu Golubovec u Donjoj Stubici. Ukupan broj ukradenih knjiga bio je 1.398, a među njima su se nalazili rijetki i vrijedni naslovi iz 16., 17. i 18. stoljeća. Okvirna šteta iznosila je prema procjenama 1.502.000 tadašnjih njemačkih maraka.
Otprilike polovina ukradenih knjiga završila je u Beogradu, dio na raznim lokacijama u Austriji, a prema Milesovu iskazu prodavao ih je i u Italiju, Njemačku, Veliku Britaniju i SAD. Većina ih je vraćena u Zagreb.
Millesov boravak u zatvoru obilježavaju njegovi pokušaji samoubojstva i jedan pokušaj bijega godine 1994., kada je jednog policajca na ulici uzeo kao taoca. U svom naumu uspio je 1995., kada je počinio samoubojstvo popivši veliku količinu tableta. Novac koji ja zaradio od prodaje knjiga nikada nije pronađen.
Slučaj Aleksandra Millesa i krađe knjiga iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u aktualno vrijeme pojačano su pratili mediji.
Jasno je da se sve to nije moglo uništiti u organizaciji tri čovjeka. Nađen je pedro, a korumpirani mediji odradili su daljnji posao…
HOP
