Širi centar Zagreba je potpuno zakrčen. Od Kvatrića nadalje vozi se puževom brzinom, tramvaji prekrcani, rijeke ljudi se prelijevaju ulicama. Zrinjevac neprohodan, na Jelačić placu (i šire) sve bruji i trešti, umjetno posniježene jelke i granje i neukusne inscenacije nekih zimskih bajki u obliku uličnih kulisa ometaju protok gomile ljudi koji naviru sa svih strana.
Ulična rasvjeta je uobičajeno oskudna, a svjetlucanje milijardi lampica ne pomaže ni estetski, a ni konkretno u prometu.
Ipak, najgori je katastrofalni neukus i seljačija ispred HNK, tako nešto jezivo primitivno već dugo nisam vidjela. Pomalo sam otupjela na šatore i bijele boksove i kolibe s kobasicama koji se nalaze na svakom koraku, ali ovo je zaista šaka u svako oko koje nije slijepo.
O akustičnom nasilju bolje da i ne govorim. Ne znam čija je ovo predodžba adventa, ali je sasvim promašena. Stres, kaos i buka. Ovo govorim s dugogodišnjim iskustvom bečkih adventmarktova koji su neusporedivo oku i uhu (a i nepcima) ugodniji, estetski ljepši i tiši. Što se dogodilo s poslovično dobrim ukusom Zagrepčana? Bandić i kumovi? Gornji grad donekle spašava situaciju i vraća ljepotu inače neusporedivo lijepom našem gradu.
U jednoj rečenici: fali koncept, organizacija. Nekada je manje više. Ovo ludilo sada podsjeća na “horror vacui” (strah od praznine), pa je sve suludo natrpano svačim, bez ikakvog reda, mjere i ukusa. I u božićnom kiču treba biti neke mjere, inače dolazi do prenadražaja svih osjetila i nastupa totalna ispraznost pretrpanošću.
mag. Ingrid Runtić
HOP