Povijest civilazacije je utemeljena na različitim mitovima pa isto možemo reći i za povijest religije. Razlika je jedino što su imperiji stalno uklanjali stare i nametali nove mitove nasiljem, često zlorabeći mitologiju.
Sa druge strane, religija je uvijek tražila Boga mada se Bog pojavljivao pod različitim nazivima i na temelju tih novih naziva su nastajale nove religije koje su se sve više udaljavale od izvornog učenja. Tako je u dvojnoj religiji majku Zemlju zamjenio Mjesec, što je novu religiju udaljilo od njenog ishodišta. Mjesec je simbol ženskosti, ali u Starom zavjetu simbolizira Adama. Sunce je izvor muškosti, ali u Starom zavjetu simbolizira Evu (Čavu). Očito, Semiti su pobrkali muške i ženske simbole jer su čitali i pisali sa desna na lijevo.
Preko Starog zavjeta znamo da su Kain i Abel bili blizanci i da je Kain ubio Abela. Međutim, mnogi još ne razumiju što ovaj mit simbolizira. U njemu se ne radi o ubojstvu čovjeka već nam ovaj mit opisuje dva nebeska svijetla, jedno dnevno i drugo noćno, dakle, Sunce i Mjesec. Međutim, ovaj mit također aludira na slabosti bratskih odnosa. Ovo nam kristalno jasno otkriva iskrivljenu dvojnu religiju – dan i noć. Mjesec je tako postao blizanac Sunca kojega Sunce svakodnevno ubija. Očito, kad se na nebu pojavi Sunce, Mjesec nestaje sa neba, osim u nekim iznimnim situacija. Kad Sunce zalazi na zapadu se rađa Mjesec. Bez ikakve sumnje, Abel je simbol Mjeseca, a Kain (Čavan) je simbol Sunca.
Ime Abel se pojavljuje u Etruriji kao Avil, što je izvedeno od starijeg naziva Avel, a ovo je izvedeno od još starijeg naziva koji je izvorno bio Čavaraha. Zamjena slova R sa slovom L nam otkriva dolazak pučanstva sa Levanta u Europu koje nije imalo slova za glasove H i Č, a slova R i V je zamjenilo slovima L i B. Isto tako izvorni glas Č je zamjenjen glasovima T ili G preko semitskih pisama. U nekim slučajevima glas V se pisao slovima M i P, a Etrurci su ga pisali slovom F. Tako se Mjesec pojavljue kao Avel, Afel, Apel, Amel i Abel, odnosno Vela, Fela, Pela, Mela i Bela. U Kananu Abal je postao Bal, a u Babilonu Abel je postao Bel.
Nas danas najviše zbunjuje bog AL ili EL jer ne poznajemo stara pisma i nastanak riječi u prošlosti. Oba naziva su najverojatnije nastala od naziva Halan ili Helen jer to su semitski nazivi za ”Haravače jane”. Semiti nisu imali slovo za glas H, pa su ga pisali na suglasničkom pismu današnjim samoglasnicima, ispustivši sufikse AN i EN. Moguće je da ovaj naziv nastao i od naziva VAL ili VEL jer Semiti nisu imali ni slova za glas V. Ove jezične promjene su se dogodile miješanjem doseljenika Levita (Alevita) i Ravata (Aravata = Haravača). Slično su Certi ili Herti (Kerti) postali Kelti. Ne zaboravimo da su Etrurci sebe zvali Kureti, dakle, Kelti. Kelte je kršćanstvo nazvalo Helveti, dakle, Herveti. Ovo nam pokazuje da je došlo do miješanja civilizacija, dakle, religija, a to je kasnije prouzročile mnoge ratove u Europi.Isto tako znamo da je EL postao IL i da su ovi nazivi zamjenjivali izvorne nazive HELA i HILA, a ovi nazivi su imali isto značenje kao i naziv HERA.
Od ove dvije riječi, spajanjem i suglasničkim pisanjem nastaje etnik ILIR. Iliri su bili mješavina domorodaca i doseljenika sa Levanta i Afrike. Tim prostorom su zavladali Grci i nazvali ga Ilirija, a sjeverno od njih na Jadranu su bili Liburni koji su na ove prostore došli dosta ranije. Grci su ih još zvali Kelti. Zahvaljujući jugoslavenskim komunističkim povjesničarima ilirska baština je poklonjena muslimanima – Albancima i Bošnjacima – i oduzeta Hrvatima. Ako samo analiziramo stara albnaska i bošnjačka prezimena, vidjet ćemo da se radi o Hrvatima. Oni su zaboravili da se Crvena Hrvatska prostirala sve do Drača i da su Hrvati krščani bili prisiljeni bježati pred naletom Osmanlija koji su sa sobom vodili Cincare i Vlahe zbog ishrane. Sam naziv Albanija je izveden od naziva Arvana, a na to nas upućuje i naziv Arna-ut. Arnauti su bili Arani, odnosno, Arvani. Preko semitskog pisama Arvani su postali Albani, a Arani su postali Alani.
Štoviše, trebamo razlikovati Stari i Novi zavjet. Stari zavjet je najviše utemeljen na kabali, a Novi je utemeljen na astrologiji i horoskopu. Zbog toga u Bibliji ima 4 evanđelista i 12 apostola. Zbog toga je Zemlja bila središte našeg svijeta, a to mnogi ni danas ne razumiju. U davnoj prošlosti ljudi su vidjeli da se na nebu muvaju zvijezde, ali nisu vidjeli da se Zemlja vrti oko njezine osi. Na temelju ovih činjenica ateisti danas vjeruju da Bog ne postoji i to pripisuju ljudskoj ignoranciji. Čovjekova potreba za vjerom, dakle, nadom, je danas najprisutnija i nije u kontradikciji današnjoj znanosti. U današnjoj znanosti sve ideje od nekuda dolaze, ali kad je pitanju ishodište, u prošlosti su ljudi bili svijesni ravnoteže pa je riječ VAČA postala VAGA kao suprotnost Ovnu ili Arisu. Odatle današnja riječ BOG. No, danas znamo da ishodište može biti svaka točka u svemiru jer svaka točka ili atom nosi neku informaciju.
Sve ovo nam najbolje objašnjava naziv is-RA-EL. U ovom slučaju naziv EL je zamjenio izvorni naziv VAČA, po možemo zaključiti da je naziv EL u ovom slučaju nastao od naziva av-EL. RAEL je ime jednog jedinog Boga, a riječ IS označuje njegovo zemaljsko potomstvo. To je bog HARaVAČa. Tako je nastao naziv Izrael. Međutim, isto tako je moguće da je ovaj naziv nastao spajanjem arijskog i semitskog naziva za Sunce. U romanskim jezicima imamo određene članove za imenice koji su el, il, la ili le i koji definiraju gender ili rod imenica. Sve ovo sam napisao da bih objasnio naziv ŽID koji je nastao u katoličkom dijelu među tadašnjim Hrvatima dok pravoslavni Hrvati koriste naziv Jevrej. Englezi rabe naziv JEW, a on je nastao od naziva Čava čija suglasnička inačica SU danas je korijen u nazivu Sunce. SU je suglasnički napisan naziv pojma SAVA, odnosno, ČAVA.
Dakle, tko su bili europsko Židi, koji su još poznati kao Aškenazi, i jesu li uopće povezani sa antičkim Hebrejima? Cilj mi je ukazati da mnogi europski ŽIDI ili JEVREJI nisu bili Semiti nego su prihvatili Stari zavjet i postali starokršćani. Oni su došli u Europu davno prije pojave Semita. Naime, Hebreji su na Levantu bili mazdaisti i zato su branili hebrejsku utvrdu Masadu. Oni su kasnije semitizirani i Babilonu i Egiptu. Naziv Ebre je nastao semitskim čitanjem naziva ERVE, dakle, HERVEČ. Naziv Erusalem je nastao spajanjem naziva Erus i Alem i trebalo bi ga zvati Herusalem umjesto Jerusalem.
Religija je i danas izvor većine sukoba, posebice kad neki misle da su izabrani ili nebeski narod? Mi danas znamo da su Armenci (Aramejci) i Aleviti (Leviti) nekad bili isti narod, a njihov ostatak se danas naziva Kurdi. Prema Novom zavjetu Isus je bio Aramejac, a ne Hebrej, jer njegov materinski jezik je bio aramejski. Na to nas upućuje i njegov odnos prema Hebrejima. Armenci nikada nisu prihvatili islam dok su Kurdi islamizirani. Armenci su jedino svojem pismu, koje je imalo 16 slova, dodali i 22 semitska slova preko Biblije, pa njihovo pismo danas ima 38 slova. Tako se taj jezik počeo razlikovati od haravače.
Europski Židi ili Aškenazi nikad nisu govorili hebrejski, a da bi sačuvali svoju sataru religiju, stvorili su umjetni jezik JIDIŠ koji je mješavina nekih slavenskih i germanskih vokabulara. Na temeljima starog krščanstva je nastalo pravoslavlje. Zašto su Židi ostali nepokršteni uzrok je taj umjetni jezik. Oni su bili religijski Vedi kao i mnoga druga plemena, što se bez slova V pisalo EDi i na kraju postalo IDi. Kako se početnom vokalu dodavao nepostojeći glas J, umjesto V, ID je postao JID i dodavanjem sufiksa IŠ nastaje naziv za taj umjetni jezik JIDIŠ.
U čakavici imamo riječi id ili jid kao što imamo i riječ jad. Promislimo malo o njihovu značenju? Isto tako imamo riječ JUDI odakle dolazi današnja riječ LJUDI. Dakle, od riječi JID je nastao naziv ŽID, a riječ ljudi pokazuje da su i Hrvati bili Vedi. Dakle, i Židi su preko vede bili civilizacijski Hrvati, a to nam često otkrivaju i njihova prezimena koja su iskrivljene inačice naziva Harvač. Sveta židska knjiga TORAH je hrvatska riječ TVORAC, što znači ”DVA RACA” a riječ rac je u prošlosti značio tvorac i takva se koristi kao sufiks.
Ovo nam pokazuje da je povijest civilizacija i religija drukčija od onog što nam se nudi kao istina. Štoviše, ovo nam pokazuje da antičkoj povijesti i civilizaciji danas pristupamo dogmatski i dogmu gotovo nitko ne propituje. Ovo nam pokazuje zašto se često pojavljuje neobjašnjiva mržnja novonastalog naroda prema svojem ishodištu. Sve pokazuje da se ti novonastali narodi boje istine jer im istina može oduzeti status izabranog ili nebeskog naroda.
Srećko Radović
