HOP

Na čelo EU zasjeda Bugarska koja je vratila otetu imovinu od strane komunista prije dvadesetak godina

Bugarska preuzima uskoro predsjedanjem EU.

Hrvatska diplomacija obezglavljeno dočekuje tu činjenicu krstareći po Malti, Litvi bez da je pripremila svoju strategiju kako bi pridobila Bugarsku na svoju stranu, poglavito jer nam svako malo prijeti diplomacija slovenskih jodlera i mađarskog Orbana.

Predsjednica i premijer u zemlji se svađaju vodi li se protiv nas hibridni rat. I to je sve izrečeno u našim političkim krugovima. Naši mediji i uglavnom jezivo nesposobna diplomacija ne primjećuju na pravi način da nam prijateljska Bugarska zasjeda na čelo unije.

Ista ona Bugarska od koje smo maznuli zakonsku osnovu za što učinkovitiju naplatu PDV-a. Ista ta Bugarska mogla bi naše komunjare podučiti kako se uklanjaju i simboli socijalističke lopovske revolucije. Bugarska nas može podučiti i kako se vraća oteta, ukradena imovina od  vlasnika,  pokradena od strane komunista. I taj je problem Bugarska odavno riješila.

Zakon o proglašenju komunističkog režima zločinačkim

 

Objavljeno u Državnim novinama (Državni vjesnik), broju 37 od 5. svibnja 2000. godine.

 

http://lex.bg/laws/ldoc/2134920192
Čl. 1. (1) Bugarska komunistička partija (tada zvana Bugarska radnička stranka/komunisti) došla je na vlast 9. rujna 1944. godine, kršeći postojeći Trnovski Ustav (Konstitucija), uz pomoć strane sile, koja je objavila rat Bugarskoj.
(2) Bugarska komunistička partija odgovorna za upravljanje državom u vremenu od 9. rujna 1944. do 10. studenog 1989. godine, dovela je zemlju do nacionalne katastrofe.
Čl. 2. (1) Vodstva i vodeće osobe Bugarske komunističke partije odgovorne su za:

  1. ciljano i namjerno uništavanje tradicionalnih europskih civilizacijskih vrijednosti;
  2. namjerno kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda;
  3. strogo kažnjavanje bez presedana saborskih zastupnika iz XXV. saziva Državnog sabora i svih nevino osuđeni od takozvanih „Narodnih sudova“;
  4. moralni i ekonomski slom države;
  5. uspostavljanje centraliziranog upravljanja gospodarstvom na temelju direktiva, što ga je dovelo do propasti;
  6. kršenje i poništenje tradicionalnih načela prava vlasništva;
  7. rušenje moralnih vrijednosti naroda i posezanja za njegovim vjerskim slobodama;
  8. provođenje kontinuiranog terora prema onima koji se ne slažu sa sustavom upravljanja i prema ciljanim skupinama stanovništva;

 

  1. zlouporaba odgoja, obrazovanja, znanosti i kulture u političke i ideološke svrhe, uključujući motivaciju i opravdanost navedenih radnji;
  2. uništavanje prirode bez presedana.

(2) Komunistički režim je odgovoran za to što je:

  1. građanima oduzimao svaku mogućnost slobodnog izražavanja političke volje, prisiljavajući ih da skrivaju svoju procjenu situacije u zemlji i da javno izražavaju slaganje s činjenicama i okolnostima, potpuno svjesni njihove neistinitost, pa čak i kada predstavljaju kaznena djela; režim je sve to ostvarivao progonom i zastrašivanjem pojedinca, njegove obitelji i rodbine;
  2. sustavno kršio temeljna ljudska prava, potiskujući cijele skupine stanovništva, različite po svojoj političkoj, društvenoj, vjerskoj ili etničkoj pripadnosti, iako se još 1970. g. Narodna Republika Bugarska pridružila međunarodnim aktima o ljudskim pravima;
  3. kršio temeljna načela demokracije i vladavine prava, zakona i međunarodnih ugovora, čime je stavljao interese komunističke Partije i njenih predstavnika iznad zakona;
  4. za progon građana koristio je sve mogućnosti vlasti kao što su:
  5. smaknuća, nehumani zatvorski režim, prisilni rad u logorima, mučenja, podvrgavanje okrutnom nasilju;
  6. dijagnosticiranje ili prisilno pritvaranje u psihijatrijskim ustanovama kao sredstvo političke represije;
  7. oduzimanje prava vlasništva;
  8. sprječavanje i zabranivanje prava na obrazovanje i prakticiranje zanimanja;
  9. sprječavanje slobodnog kretanja unutar i izvan zemlje;
  10. oduzimanje državljanstva;

 

  1. nekažnjeno su činjena kaznena djela te pružane nezakonite pogodnosti pojedincima koji su sudjelovali u kaznenim djelima i progonima drugih;
  2. interesi države su se podčinjavali stranoj zemlji do mjere obezvređivanja nacionalnog dostojanstva i praktičkog gubitka suvereniteta.

 

Čl. 3. (1) Okolnosti navedene u čl. 1 i 2 daju razloga da se komunistički režim u Bugarskoj od 9. rujna 1944. do 10. studenog 1989. godine proglasi zločinačkim.
(2) Bugarska komunistička partija bila je zločinačka organizacija, kao i druge organizacije, koje imaju za temelj njenu ideologiju, čije su aktivnosti bile usmjerene na kršenje ljudskih prava i rušenje demokratskog sustava.

 

Čl. 4. Sve aktivnosti pojedinaca koji su u navedenom razdoblju bile usmjerene na otpor i odbacivanje komunističkog režima i njegovu ideologiju su poštene, moralno opravdane i vrijedni poštovanja.

 

Zakon je 26. travnja 2000. g. usvojio XXXVIII. saziv Narodnog sobranja Republike Bugarske, a vjerodostojnost akta potvrđena je službenim pečatom Sobranja.

 

 

Bugarsko sudstvo je nekada kao i hrvatsko rješavalo sudske slučajeve po 20-tak godina. Danas se svaka prvostupanjska odluka mora riješiti nakon žalbe u roku od godinu dana.

Kod nas ništa od toga nije riješeno.

Na Bugare Hrvati gledaju kao na pravoslavce. Pravoslavlje pak gledamo kroz zaostalu srpsku nakaradnu crkvu. I tu prestaje prijateljstvo. No da li je sve baš tako jednostavno?

Nije. Bugarski pravoslavci slave Božić istog datuma kao i Hrvati katolici. I Hrvati katolici i Bugari pravoslavci imaju istih problema sa zaostalom srpskom crkvom koja je stavila svoju šapu i na makedonsku pravoslavnu crkvu.

Slavna prošlost oba naroda stoljećima se prelamala. Nekada su te dvije zemlje imale stabilnu granicu. Obje zemlje su gubile teritorij na sličan način  otomanskim genocidom.

Bugari danas na Makedoniju gledaju poput Hrvata na BiH. Makedonski jezik stvoren je pod jugoslavenskim komunistima tek 1944. godine, a Bugarima je ta činjenica dokaz da je jedan dio naroda otrgnut od matice poput Hrvata BiH, koji su bili većinski narod do dolaska Osmanlija.

Pravoslavlje nije nužno neprijatelj. Bugari nas mogu bolje razumjeti od bilo koga, ali hrvatska politika robuje Vatikanu i na Bugare gleda kroz tu prizmu. Bugarin na čelu HPC-a daje pozitivan stav u svezi kanonizacije Stepinca, dok srpska crkva Stepinca smatra zločincem, Bugarski pravoslavci poput Rumunja  imaju ogromnih problema sa srpskom lažljivom pravoslavnom crkvom.

Zašto te činjenice ne iskoristom za svoj interes u EU?

Igor Drenjančević

HOP