Objavljujemo djelove kolumne Vedrane Rudan, frustrirane babetine koja po Srbiji blati Hrvate. I katoličku crkvu, ali joj ne pada na pamet rugati se srpskim svećenicima koji urliču četničke popevke.
“Mi smo narod koji bez riječi pristaje da mu djecu siluju u crkvama, da mu djecu odgajaju monstrumi, da biskup Košić našu prejadnu mladost koja ide trbuhom za kruhom naziva “izdajnicima”. Izdajnici su zato jer ne ostaju u zemlji u kojoj nemaju ni najmanju šansu da zarade djetetu za mlijeko, a Košić živi u dvorcu. Crkva u Hrvata je Zlo, onakvo Zlo kakva je bila i za vrijeme NDH. Ništa se tu nije promijenilo i neće se promijeniti jer se ne može promijeniti. Katolička crkva je širitelj mržnje otkako postoji, opsjednuta potrebom da vlada i grabi od bijednih, siromašnih i nemoćnih. Sve u ime Boga i Dobra.
Nažalost, vratili smo se u NDH. Za hrvatske popove jedini je problem što u Hrvatskoj više nema Cigana za koje bi trebalo izgraditi logore, nema ni Židova, nema ni Srba. Ali ima nas, ima nas krivomislećih Hrvata i Hrvatica koji smo, jesmo li, u manjini. Jesmo li u manjini, svakoga se dana pitam zgrožena. Jesmo. Da nismo…Ne, ne zalažem se za dizanje glasa, za zgražanje nad govorom popa koji samo radi ono za što ga ja plaćam, zalažem se da svi mi Hrvati, i oni i mi, pogledamo istini u oči i krenemo jedni na druge. Oni su na nas krenuli, što mi čekamo?
Razularenim lopužama, silovateljima djece, licemjerima i mrziteljima nije mjesto u školama. Izbacimo ih! Plaćanje najgorih kriminalaca državnim novcem u ime Boga nema nikakve veze sa razumom. Prestanimo od naših bijednih plaća i mirovina izdvajati novac za zločince. Progledajmo! Naša djeca napuštaju ovu septičku jamu u hordama. Zašto se mirimo s tim? Jesu li zaista zlikovci u Vladi, Saboru i na Kaptolu ono što Hrvatsku čini Hrvatskom? Ako jesu, pomirimo se s tim i blagoslovimo pucanje u potiljak Vesni Pusić i Mesiću. Ako nisu, nadam se, nisam sigurna, nadam se, nisu, NISU, pokažimo zlotvorima da Hrvatska može biti zemlja u kojoj se zločinci neće zalagati za pucanja u potiljak i bacanja leševa krivomislećih Hrvata i Hrvatica u septičke jame.
Svi znamo kako će završiti Priča koja je prava slika Hrvatske danas. Onaj pop će, kad “ozdravi”, trenutno je na bolovanju, promijeniti školu, a djetetu koje ga je snimilo netko će pucati u potiljak i baciti ga u septičku jamu.
Sramim se zemlje u kojoj živim. Sramim se sebe i onih poput mene koji isto mislimo, ali šutimo i vjerujemo kako će bez borbe biti bolje. Neće! Gdje smo? Ima li nas? Ako nas ima krenimo više. Razjebimo ovu prokletu zemlju kojom vladaju razbojnici, ubojice, silovatelji, lopovi. Ako u ratu poginemo, što možemo izgubiti? Ono najdraže, ono najdragocjenije što smo imali, djecu, već smo izgubili. Rasuše se diljem svijeta, naši “izdajnici”.
Oni su na nas krenuli. Mi krivomisleći smo za njih i Cigani i Židovi i Srbi, sve u jednom. “
HOP
