… nije izazvao značajniju medijsku pozornost, na dosadašnjem suđenju Francu Kosu, Stanku Kojiću, Vlastimiru Golijaninu i Zoranu Goronji, posve neočekivano, otkrivene su brojne mračne tajne koje ozbiljno kompromitiraju ratno civilno i vojno rukovodstvo Republike BiH, ali i razotkrivaju do sada nepoznate veze zvorničko-tuzlanskog vladike VASILIJE KAČAVENDE, bivšeg premijera RS-a MILORADA DODIKA i bijeljinskog tajkuna GAVRILA BOBARA s diverzantskim odredom okrutnih ubojica.
Fikret Muslimović u tajnoj depeši upućenoj Aliji Izetbegoviću upozorava da je Ratko Mladić naredio likvidaciju svih vojnih zarobljenika u Srebrenici i evakuaciju žena i djece iz „čisto političkih razloga“!!!
Članovi najužeg političkog i vojnog rukovodstva Republike BiH znali su, čak godinu i pol dana prije zločinačkog pohoda Vojske Republike Srpske na Srebrenicu i Žepu, za zapovijed Ratka Mladića da se nekadašnje enklave pod zaštitom Ujedinjenih naroda napadnu i unište, a svi vojni zarobljenici likvidiraju po kratkom postupku!!! Ova šokantna informacija otkrivena je nedavno na Sudu BiH, tijekom suđenja nekadašnjim pripadnicima ozloglašenog Desetog diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS optuženim za genocid u Srebrenici, i to zahvaljujući branitelju Franca Kosa, odvjetniku Dušku Tomiću. Tomić je, naime, Sudskom vijeću prezentirao tajni dokument čiju će vjerodostojnost, dakako samo formalno, uskoro potvrditi njegov autor, ratni načelnik Uprave bezbjednosti Štaba Vrhovne komande Armije BiH Fikret Muslimović, koji će biti pozvan kao svjedok obrane. Zajedno s Muslimovićem, svjedočit će i nekolicina bivših pripadnika Službe državne bezbjednosti MUP-a RBiH, na temelju čijih podataka se došlo do saznanja da srpska vojska u proljeće 1993. priprema ofenzivu na Srebrenicu i Žepu.
MUSLIMOVIĆEVA SPECIJALNA INFORMACIJA
U „Specijalnoj informaciji“ koju je s oznakom strogo povjerljivo nekoć najmoćniji vojni obavještajac Fikret Muslimović 6. aprila 1993. poslao tadašnjem predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću i njegovim najbližim suradnicima navedena su saznanja koja su dan ranije dobijena od Službe državne bezbjednosti MUP-a, a odnose se na planove Vojske Republike Srpske. U tajnom dokumentu se tako navodi kako su bosanski bezbjednjaci do povjerljivih podataka došli u kontaktu s pripadnicima agresorske strane, bliskih komandi VRS-a u Lukavici kod Sarajeva. „Što se tiče poštivanja primirja u BiH, pripadnici agresorskih formacija smatraju da ono zavisi samo od muslimanske strane i da od njega nema ništa. Izuzetak čine područja Srebrenice i Žepe gdje, kako izvor navodi, imaju punu moralnu i istorijsku obavezu da osvete svoje mrtve, tako da ih nikakav potpis na papiru i nikakav svijet u tome ne može spriječiti. U vezi s ovim Ratko Mladić je, navodno, izdao naređenje da se Srebrenica uništi i da prilikom zauzimanja Srebrenice ne treba da bude ratnih zarobljenika. Ovo naređenje je, navodno, s oduševljenjem prihvatio komandni kadar agresora i borci,“ piše Fikret Muslimović u povjerljivoj depeši Aliji Izetbegoviću, napominjući kako vojska RS-a smatra da je pad Srebrenice spriječio general Philippe Morillon, jer „ da je stigao sam dan kasnije, sve bi već bilo gotovo“. Francuski general Morillon, u to vrijeme zapovjednik UNPROFOR-a, podsjetimo, posjetio je Srebrenicu u martu 1993., kada je stanovnicima tog gradića u potpunom okruženju obećao da se nalaze pod zaštitom UN-a i da ih on nikada neće napustiti. Kako, međutim, srpska vojska pod Mladićevom komandom nije odustajala od pokušaja zauzimanja Srebrenice, 13. aprila 1993. su poslali ultimatum UNHCR-u da će okupirati grad ukoliko se Bošnjaci ne predaju i ne pristanu na evakuaciju. Tri dana kasnije Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je rezoluciju kojom su Srebrenica, Žepa i Goražde proglašeni „zaštićenim zonama“.
No, informacije do kojih su početkom aprila ’93. iz srpskih izvora u Lukavici došli operativci SDB-a zorno potvrđuju kako je genocid nad srebreničkim Bošnjacima tada već bio isplaniran. „Pripadnici agresorskih formacija namjeravaju da iz čisto političkih i humanitarnih razloga dozvole evakuaciju žena i djece, a nakon toga, kako izvor prenosi, opet napadnu Srebrenicu, makar se u njoj nalazio i čitav UNPROFOR. Identičnu operaciju agresor planira i na području Žepe, gdje je, navodno, odbio prijedlog pripadnika OS RBiH da predaju Žepu pod uslovom da im se pod zaštitom UNPROFOR-a garantuje bezbjedno povlačenje sa tog područja. U Lukavici smatraju da se vojne operacije u istočnoj Bosni moraju što prije završiti, jer to područje veže veliki broj vojnika koje bi trebalo rasporediti na ostale frontove“, navodi se u informaciji koju je Muslimović dostavio Izetbegoviću i ostalim članovima Predsjedništva BiH. Iako su, dakle, na vrijeme upozoreni da VRS planira operaciju napada VRS na Srebrenicu i Žepu s jasnim ciljem istrebljenja bošnjačkog stanovništva tog kraja, tadašnji najviši politički, policijski i vojni dužnosnici u Sarajevu nisu povukli niti jedan konkretan potez kako bi spriječili genocid koji se dogodio 11. jula 1995., kada je ratni zločinac Ratko Mladić započeo realizaciju istog, krvavog scenarija.
KAKO JE KAČAVENDA FINANCIRAO DIVERZANTSKE AKCIJE
Tajni dokument Fikreta Muslimovića o planiranom genocidu nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice koji, nedvojbeno, teško kompromitira ratne civilne i vojne vlasti Republike BiH, nije i jedini inkriminirajući dokaz u sudskom procesu vojnicima 10. diverzantskog odreda VRS. Tijekom prošlotjednog svjedočenja na suđenju Francu Kosu, Stanku Kojiću, Vlastimiru Golijaninu i Zoranu Goronji, svjedok Zijad Žigić zvani Žiga, njihov nekadašnji suborac, otkrio je tajnu vezu između optuženih diverzanata i vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilije Kačavende. Žigić je izjavio kako je Kačavenda 1994., pretpostavlja se od sredstava dobijenih donacijama iz inozemstva, osobno platio pripadnicima Diverzantskog odreda da miniraju most na lokalnoj cesti na Ozrenu (na prostoru pod kontrolom Armije BiH), i tako presjeku put prema Tuzli?! Žigić je posvjedočio da je bio prisutan kada je u Obavještajnom centru u Doboju vladika Kačavenda u prisustvu Petra Salapure (bivšeg šefa 410. obavještajnog centra, a kasnije načelnika Obavještajne uprave VRS), i obavještajaca Mirka Slavuljice i Čede Kneževića izvadio iz torbe 20.000 američkih dolara kao nagradu diverzantima. Pored vladike Kačavende, Zijad Žigić je izjavio da su njegove nekadašnje suborce iz 10. diverzantskog odreda nakon rata izdašno honorirali i predsjednik Vlade RS-a Milorad Dodik (u vrijeme njegovog prvog premijerskog mandata), te bijeljinski tajkun Gavrilo Bobar.
Informaciju da je vladika Vasilije Kačavenda financirao vojne operacije pripadnika Desetog diverzantskog odreda koje optužnica tereti da su na farmi Branjevo u julu 1995., nakon pada Srebrenice, strijeljali više od 800 bošnjačkih muškaraca i dječaka, ovog je tjedna na Sudu BiH, istina posredno, potvrdio i Mićo Milanović, koji je za prvog zapovjednika u to vrijeme diverzantsko-protivterorističkog odreda imenovan u januaru 1994. „Grupu sam napustio jer sam vidio da se moji ljudi zloupotrebljavaju, i da se preko njih i njihovih akcija uzimaju velike pare od donatora, a da se njima daje neki sitniš. To su svi iz grupe shvatili. Ja sam to vidio na Ozrenu, kada je stiglo 20.000 dolara za jednu akciju, a vojsci je dato samo 2.000 dolara. Meni je taj novac dao vojni bezbjednjak Čedo Knežević, a čuo sam da je donaciju na Ozren donio vladika Kačavenda, kojeg je vidio Zijad Žigić Žiga. Moram reći da je vladika Žigu više puta pojedinačno pomagao u hrani“, svjedočio je Mićo Milanović. Milanovića, predratnog časnika JNA, kojeg su poslije višegodišnjih prijetnji i pritisaka ’94. nasilno mobilizirali vojni obavještajci, kako bi diverzantskim vještinama podučio skupinu Hrvata i Bošnjaka koji su prešli u VRS, u septembru iste godine na toj dužnosti zamijenio je znatno „efikasniji“ Mišo Pelemiš. Nakon dolaska Pelemiša, formiran je Deseti diverzantski odred koji će do kraja rata ostati pod izravnom komandom Glavog štaba Vojske Republike Srpske.
Špijuni u neprijateljskim redovima
MLADIĆEVE RATNE PLANOVE SU PRVI RAZOTKRILI OPERATIVCI SDB-A NA ČELU S NEDŽADOM UGLJENOM
Pored ratnog načelnika Uprave vojne bezbjednosti Armije BiH Fikreta Muslimovića, o povjerljivom dokumentu u kojem se navode planovi VRS za zauzimanje Srebrenice i Žepe trebali bi svjedočiti i nekadašnji visokopozicionirani operativci SDB MUP-a RBiH. Kako je, međutim, podsekretar SDB-a u proljeće 1993. bio kasnije ubijeni Nedžad Ugljen, dok nekadašnji šef analitike Edhem Bešić u to vrijeme nije bio u Sarajevu, sudski pozivi za svjedočenje vjerojatno će biti poslani Bešićevoj zamjenici Ani Hafner i bivšem glavnom analitičaru Mirsadu Abazoviću. Svjedoci Hafner i Abazović bi tako trebali objasniti kako su i od kojih „izvora“ iz Lukavice došli do informacija o Mladićevim ratnim planovima za koje će se, godinu i pol dana kasnije, ispostaviti da su bile točne i pouzdane.
Ratne zasluge
MIRKO ŠAROVIĆ JE VLADIKI KAČAVENDI DAO ČIN GENERALA
Iskazi bivših pripadnika Desetog diverzantskog odreda koji su na Sudu BiH svjedočili da je Vasilije Kačavenda, osim duhovnog blagoslova, i novčano motivirao srpske vojnike prije njihovih zločinačkih pohoda, više su nego dovoljan razlog za analizu ratnog angažmana zvorničko-tuzlanskog vladike. Kačavenda je, naime, jedini pravoslavni svećenik sa činom generala, koji mu je svojedobno dodijelio predsjednik Republike Srpske Mirko Šarović, premda nije poznato koje su njegove vojne zasluge.
Bože oprosti, zgriješio sam
FRANCA KOSA ĆE U PRITVORU ISPOVJEDITI BEOGRADSKI NADBISKUP STANISLAV HOČEVAR
Nakon više od godinu dana koliko se nalazi u pritvoru Suda BiH (od juna 2010.), slovenskog državljanina Franca Kosa ovog će tjedna po prvi put posjetiti netko od njegovih sunarodnjaka. Za razliku od službenika Veleposlanstva Slovenije u Sarajevu koji do sada nisu imali nikakvih službenih kontakata sa svojim državljaninom Kosom, tog će bivšeg vojnika Vojske Republike Srpske, Armije BiH i HVO-a ispovjediti nadbiskup beogradski monsinjor Stanislav Hočevar. Nadbiskup Hočevar, inače, u Sarajevo dolazi u četvrtak, 20. oktobra, kao gost jubilarne Skupštine dječije ambasade, na poziv Kosovog odvjetnika Duška Tomića.
Suzana Mijatović
(Slobodna Bosna)
Kada je Vasilije Kačavenda, vinovnik jednog od najvećih seksualnih skandala u istoriji SPC-a, konačno, nezasluženo penzionisan i kada je njegovo mjesto preuzeo Hrizostom Jević, mnogi su vancrkveni krugovi naivno pomislili da će novi episkop početi sa korjenitim obračunom sa Kačavendinim kriminalno-pedofilskim naslijeđem
Objavljeno: 26. juli 2014 | Vuk BAČANOVIĆ
Međutim, i pored svih obećanja i slatkorječivih proklamacija, Hrizostom je, očigledno, samo nastavio tamo gdje je Vasilije Kačavenda stao. Najprije se to ogleda u odabiru kadrova. Tako je sa mjesta namjesnika bijeljinskog manastira Svetog Vasilija Ostroškog smijenjen nepodobni protosinđel Petar Petrić, a na njegovo mjesto postavljen Kačavendi odani čovjek Georgije Stanković. Time je Hrizostom demonstrirao da će od svega najviše cijeniti poslušnost i nastavak politike zataškavanja i zaborava Kačavendinih skandala, kako na kraju pred sudom ne bi odgovarala Eparhija zvorničko-tuzlanska ili cijeli SPC. I to mu se obilo o glavu.
Opljačkano 10.000 dokumenata
Otac Petar Petrić, po kazni raspoređen za rad u eparhijskom arhivu, otkrio je tajnu umirovljenog episkopa Kačavende čuvanu gotovo 20 godina: kompletan arhiv posavskih rimokatoličkih župa od 1898. do 1991. opljačkao je VRS 1992. uz crkvene knjige, koje su, kako saznajemo, po svemu sudeći, porijeklom iz Sarajeva iz također opljačkane franjevačke teologije iz Nedžarića. Pronađeno je, kako saznajemo, preko 10.000 raznih dokumenata. Još skandaloznije iz pronađenog materijala se vidi da je VRS, sa Kačavendinim znanjem, otuđio zvona sa više rimokatoličkih crkava, uključujući ono sa samostanske crkve u Plehanu i da su ta zvona završila na pravoslavnim crkvama u Derventi i Bijeljini.
Da stvar bude apsurdnija, čovjek kojeg je episkop Hrizostom postavio za namjesnika bijeljinskog manastira Sv. Vasilija Ostroškog, spomenuti Georgije Stanković je bio eparhijski arhivar i bibliotekar i morao je znati šta se nalazi u arhivu o kojem se, navodno, brinuo. Prema pouzdanim informacijama do kojih je došla naša redakcija, Vrhbosanska nadbiskupija je odavno sumnjala da je ukradeni arhivski materijal deponovan u eparhijskom arhivu u Bijeljini, te je, kroz Međureligijsko vijeće pokušala utjecati na sada umirovljenog episkopa Kačavendu da ga vrati, ali je ovaj svaki put odlučno negirao da o tome bilo šta zna i čak prijetio tužbom.
Sada kada je cijela laž razobličena, Vrhbosanska nadbiskupija je preko svoga advokata Duška Tomića zatražila da se cjelokupan arhiv vrati. Zvanična primopredaja je bila zakazana za 17. juli, ali je cijela stvar odgođena zbog odugovlačenja SPC-a, iako se u cijelu priču umiješao i vatikanski nuncij u Beogradu Orlando Antonini, koji je urgirao direktno kod patrijarha Irineja Gavrilovića da se spomenuti arhiv što je hitnije moguće vrati. Ali, to se još nije dogodilo. Bivši episkop Kačavenda, poznat kao čovjek svakoga sistema (od nadziratelja nacionalistički orijentisanih sveštenika, do nacional-šovinističkog podstrekača na masovne zločine protiv Bošnjaka i Hrvata) ovaj je arhiv očigledno čuvao za trenutak kada će mu zatrebati, tj. trenutak u kojem će se on moći prikazati kao neko ko je arhiv “spasio” i “sačuvao”, a ne neko ko ga je otuđio.
Hrizostom bez riječi
Primopredaja se, očigledno, odugovlači zbog prebacivanja vrućeg krompira iz ruku novog i starog, umirovljenog episkopa Kačavende. Hrizostom bi svakako volio da Kačavenda na bilo koji način iščezne, a da ipak ne dolazi do novih skandala kako bi se sve lakše prepustilo zaboravu, te je stoga nastojao da preostali Kačavendin prljavi veš ostane skriven. Međutim, očigledno je da je to nemoguće, kao što će biti nemoguće zataškati još postojeću mrežu Kačavendinih svešteničkih poslušnika i vinovnika različitih seksualnih skandala, posebno kada je u pitanju napastovanje dječaka i mladića.
Za komentar smo, naravno, zamolili i episkopa Hrizostoma i protosinđela Stankovića, ali oni do zaključenja ovog broja Oslobođenja nisu našli za shodno da na njih odgovore (ostavljamo, dakako, mogućnost da se o svemu izjasne naknadno). Glasnogovornik Vrhbosanske nadbiskupije, velečasni Ivo Tomašević je za Oslobođenje rekao da nije detaljno upućen u problematiku, ali nam je kancelar nadbiskupije, velečasni Ilija Ortić nezvanično potvrdio da je nadbiskupija izviještena o pronađenom, ukradenom arhivu, te da će nam više informacija zvanično dati sam kardinal Vinko Puljić kada se vrati sa službenog puta. U isto vrijeme, umirovljeni episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije, koji se sa kardinalom Puljićem poznaje iz Međureligijskog vijeća, prisustvovao je, baš kao da se ništa nije dogodilo, ustoličenju novog episkopa zagrebačko-ljubljanskog Porfirija (koji je inače bio podređen episkopu bačkom Irineju Buloviću, koji je od Kačavende primio mito od 200.000 eura kako bi bio samo umirovljen, a ne i raščinjen, što je nakon razotkrivanja višedecenijskih seksualnih skandala bila neminovnost), a kojem je prisustvovao i zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić. Time je međureligijski krug apsurda još jednom zatvoren.
izvor: oslobodjenje.ba
SPC odbija Vrhbosanskoj nadbiskupiji vratiti pokradeni arhiv
Hoće li vladika Hrizostom platiti odštetu od milion KM?
Prema informacijama do kojih je došlo Oslobođenje, Eparhija zvorničko-tuzlanska Srpske pravoslavne crkve Rimokatoličkoj crkvi još nije vratila arhiv rimokatoličkih posavskih župa koji je pokrala u ratu 1992-95. i sakrila u podrum novoizgrađenog sjedišta eparhije u Bijeljini (izgrađenog rušenjem, uglavnom, muslimanskih kuća u centru Bijeljine, a preko puta Atik džamije, koja je također bila srušena 1993)
Objavljeno: 01. avg 2014 | Vuk BAČANOVIĆ
Podsjetimo, ukradeni arhiv je pronašao protodinđel Petar Petrić dok je, po kazni radi nepokornosti umirovljenom episkopu zvorničko-tuzlanskom Vasiliju Kačavendi (smijenjenom zbog niza seksualnih skandala), sređivao eparhijski arhiv. Kako smo saznali od advokata Vrhbosanske nadbiksupije Duška Tomića, ukoliko se primopredaja spornog arhiva ne izvrši još danas, slijedi tužba protiv Eparhije zvorničko-tuzlanske, kojom će se tražiti odšteta od milion maraka zbog dvadesetogodišnjeg nezakonitog držanja u posjedu rimokatoličkog arhiva.
Rival Artemije
Ono što je, međutim, najgore od svega jeste i činjenica da je umirovljeni episkop Vasilije Kačavenda (jedini episkop-general Vojske Republike Srpske), sa kojim je cjelokupan katolički kler sjedio u Međureligijskom vijeću, kao stari operativac KOS, od 86. zadužen za nacional-šovinističku retoriku i širenje netrpeljivosti, lično organizirao i nadzirao paravojske koje su u Posavini palile, pljačkale, razarale imovinu i ubijale stanovništvo rimokatoličke vjere uključujući i sveštenike.
Drugim riječima, trenutni episkop Hrizostom Jević samo nastavlja posao svoga prethodnika, pokušavajući cijelu stvar vrlo nespretno zataškati.
Kako saznajemo, u tome ima brojne poteškoće, s obzirom na to da je od objelodanjivanja “slučaja Kačavenda” broj vjernika koji učestvuju na bogosluženjima znatno opao, a sve više naroda hrli na crkvene službe koje upriličuje, navodno zbog finansijskih malverzacija, raščinjeni episkop raško-prizrenski Artemije Radosavljević. Artemijeva skupina je nedavno, u blizini Bijeljine, služila liturgiju na otvorenom kojoj je prisustvovala masa vjernika, posebno zbog toga što je Artemije stari Kačavendin rival. Stoga, episkop Hrizostom opravdano strahuje da bi dio monaštva i sveštenstva koji nije odobravao Kačavendino raskalašno ponašanje, mogao prići Artemiju i time produbiti crkveni raskol, koji SPC, zbog njegovih ogromnih razmjera, nastoji prešutjeti i medijski umanjiti.
Također, bitno je napomenuti da u ratu 1992-95. u Posavini, Rimokatolička crkva nije izgubila samo arhiv, već i ljudske živote. Petorica sveštenika – Ivan Grgić, Petar Jurendić, Marko Šalić, Filip Lulenda, fra Alojzije Atlija i jedna časna sestra Cecilija Grgić ubijeni su ili umrli nakon teških zlostavljanja, dok su dva sveštenika Tomislav Matanović i Ratko Grgić odvedeni iz svojih kancelarija, nakon čega im se izgubio svaki trag. Ubijeno je i 400 katoličkih civila, dok je najveći dio vjernika protjeran, a imovina im je oduzeta.
Crkvena zvona
O svemu je ovome, očigledno bio obaviješten bivši episkop Kačavenda, budući da su se zločini dešavali uglavnom na teritoriji njegove eparhije (čim mu je dostavljen cjelokupan arhiv opustošenih župa, kao i crkvena zvona), ali nije učinio ništa da te zločine spriječi, niti da arhiv pravovremeno vrati.
Zbog čega ne dolazi do predaje arhiva željeli smo upitati i episkopa Hrizostoma Jevića, ali on, kao ni prošli put, nije našao za shodno odgovoriti na naš pisani upit, iako nalazi vremena da sudskim tužbama pokušava zastrašiti novinare.
Nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić je, pak, izrazio želju da o cijelom slučaju još javno ne govori.
Vasilije Kačavenda, za to vrijeme, baš kao da se ništa nije dogodilo provodi mirne penzionerske dane u luksuznom objektu Manastira Pet jezera, nedaleko od svoje prvobitne rezidencije u Bijeljini, bez da ga civilne i crkvene vlasti na bilo koji način ometaju.
izvor: oslobodjenje.ba
Tekstovi su orginalni .
HOP
