-Odgovorno tvrdim da u Banja Luci ne žive Hrvati koji su i politički Hrvati, radi se o osobama koje su iz mješanih brakova sa pravoslavcima. Mnogi od njih su bili na prvim crtama bojišnice, ali na srpskoj strani. Danas te osobe primaju pomoć od Hrvatske, kao i od biskupije. Naravno da je to tragedija za Hrvatsku. To je tajna koja se skriva od javnosti. Muslimani i Hrvati koji ne misle kao Dodik nemaju što tražiti u Banja Luci i odavno su nestali iz Banja Luke.
-Odštete od srpske vlasti za ubojstva i zločine su tragične za Hrvate i to je drugi oblik genocida nad Hrvatima, jer su male i kreću se oko 7000-8000 eura, pa kada postupak završi čeka se godinama na te bijedne odštete. Hrvate se tjera da prodaju zemlju u bescjenje, a onda ih se globi velikim porezima prije prodaje. O svemu tome biskup Komarica mudro šuti, ali ne šuti o generalu Praljku, kojeg naziva zločincem.-rekao je za naš portal prognani Banjalučki Hrvat.
Ispričao nam je priču i o srpskoj crkvi koja je imala dobre odnose sa biskupom Komaricom u vrijeme rata, te su svakodnevno za vrijeme rata “kafenisali” jer su ograda do ograde.
Srpska crkva u to vrijeme bila je poznata u Banja luci po prisvajanju humanitarne pomoći, koju umjesto da je dijelila ugroženima, dijelila je srpskim “POPOVIMA” i njihovim obiteljima, pa su u to vrijeme svi svećenici imali obučene meklaudice jakne iz humanitarne pomoći…
Ipak najzanimljivija priča seže do lokalnog kriminalca, koji je bio poznat po krađama vozila, koja kada bi oteo, odvlačio je u šljunčaru te ih tamo rastavljao za djelove (prvo bi ih zatrpao poslije krađe dok ne prestane istraga), taj klipan zvani Kubik darovao je srpskoj crkvi čak 50000 DM za crkvu, koje su svećenici spiskali, a da ni temelje crkve nisu napravili. Pa su tako srpski božji ljudi došli po novih 50000 DM kod krimosa Kubika, ali su bili odbijeni.
Lokalni krimos nije želio ići u rat pa je odlučio podmititi srpske svećenike da mu to srede…oni su bili veza vlasti i stanovništva. Toliko o poštenju.
HOP
