Aziz ef. Hasanović predsjednik je Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i zagrebačkimuftija. U vrijeme posjeta predsjednice Republike Turskoj i Bosni i Hercegovini muftija Hasanović idealan je sugovornik o temama odnosa Hrvatske i Zapada i svijeta islama tvrdi Romano Bolković, koji pak nije nimalo stručnjak za vjerska pitanja. Emisija je rađena u koprodukciji komunističkih vjerskih zajednica. Probat ćemo objasniti zašto…
Bolković i njegov gost hvale Ivicu Račana koji je priznao kontinuitet islamske zajednice na području Hrvatske iz 1916. godine. To se zove tzv. tolerancija vjerskih zajednica jednog nepismenog agnostika. Ivica Račan je komunist koji je lažirao hrvatsku povijest ovim potezom. Kontinuitet ne postoji jer priznanje iz 1916. godine je priznanje Hrvata islamske vjeroispovijesti. O tome čini se da Bolković i ne zna previše. I time dokazuje da se očajno pripremio za emisiju za razliku od Velimira Bujanca koji je nešto prije ugostio arhiepiskopa Aleksandra ispred HPC-a i itekako se dobro savjetovao i pripremio za emisju – činjenicama.
-Račan priznaje kontinuitet islama na prostoru Hrvatske od 1916.g. kao temelj ugovora kojeg potpisuje s islamskom zajednicom, koja se na osnovu tog kontinuiteta nije trebala ponovno registrirati kao vjerska zajednica u RH. Zašto Račan nije priznao kontinuitet HPC-a na isti način, nego je radije sklopio ugovor s SPC koja nema nikakav kontinuitet i koja u trenutku sklapanja ugovora s RH formalno ne postoji ni u matičnoj zemlji Srbiji? I zašto na godišnjicu obilježavanja međunarodnog priznanja RH, Romano Bolković u razgovoru s vjerskim poglavarom islamske zajednice u Hrvatskoj u izričito pozitivnom kontekstu spominje baš Račana? Slučajno?-pita se magistrica Ingrid Runtić znatno stručnija osoba i po obrazovanju.
Zanimljivo da nije priznat zakon o pravoslavlju iz 1887. godine, a priznat je o islamskoj zajednici iz 1916. godine? Drug Račan ima selektivno pamćenje ili Račan i Bolković nemaju pojma da taj zakon postoji. Treba li reći da se tada vjernici islama i vjernici pravoslavci izjašnjavaju kao Hrvati. Muslimani i Bošnjaci izmišljeni su u kuhinji titovih komunista i neokomunista. O kojem to kontinuitetu se onda govori? Bošnjak je naziv za Hrvata iz Bosne, kao što je slavonac za onoga iz Slavonije.
-Ministar vanjskih poslova Kneževine Srbije 1844. piše(prepisuje od Čeha Zacha) Načertanije. Na početku daje sliku kakvi narodi žive na Balkanu. Zanjimljivo je da nije primijetio niti šope, niti makedonce, niti bošnjake…
https://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%87%D0%B5%D1%80%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%98%D0%B5
Nigdje ne govori da bilo gdje izvan granica tadašnje Srbije (Beogradski pašaluk) žive Srbi. Garašanin daje mišljenje kako se mora Srbija širiti na račun susjednih naroda, a ne da priključi sebi neke Srbe, koje bi živjeli izvan granice Srbije.
Zanjimljivo je kako to da Garašanin u to doba zna da izvan Beogradskog pašaluka nema Srba, nego su to „susjedni narodi“. Već 50 godina kasnije, nema više susjednih naroda, nego posvuda žive Srbi. Odgovor je vrlo jednostavan – svi oni pravoslavni Hrvati, Bugari, Grci, Morlaki(Torlaci), Cincari, Vlasi … nestaju, jer su kao pravoslavci, proglašeni Srbima mada nikad nisu bili u Srbiji!
„Usprkos negativnom demografskom prirastu stanovništva i slabljenju biološke baze uslijed gubitaka stanovništva u brojnim ratovima, Srbija je u razdoblju od 1833. do 1945. godine učetverostručila državni teritorij, s tendencijom daljnjeg širenja na zapad, dok je, primjerice, u samo sedamdeset godina dvadesetog stoljeća (od 1921. do 1991. godine), na području Jugoslavije gotovo udvostručila svoj nacionalni korpus (povećala ga za 87,16%!)”. (Zlatko Pinter Politika mržnja i nasilje, e-portal HKV).
Naravno stručnjaci, koji istražuju povijest manjina u Hrvatskoj dobro znaju i objavljuju da o nekim Srbima u Hrvatskoj prije sredine 19. st. nitko i ne govori, jer njih nije ni bilo. „…u katalogu prve izložbe dalmatinsko-hrvatsko-slavonske 1864. navedeni su malobrojni Cigani i Armenci, ali Srbi se ne spominju. Prema tom katalogu stanovnici čitave Trojedine kraljevine po narodnosti su gotovo svi Hrvati, kojih je preko 95%, a samo ¼ otpada na grčko-nesjedinjeno (pravoslavno) vjeroispovijedanje“,[1] to jest ¼ su Hrvati pravoslavci. To je dokaz da su zapravo naknadno svi pravoslavci proglašeni Srbima i da nemaju nikakvu povezanost sa Srbijom, nisu ni podrijetlom Srbi nego su tijekom druge polovice 19 st. i početkom 20 st. a najviše nakon stvaranja Kraljevine SHS političkim pritiskom postali politički Srbi.
Kako to da u Srbiji još uvijek ima Cincara i Torlaka kakvih u Hrvatskoj više nema. Gdje su nestali?-pita se arhiepiskop Aleksandar.
Što je to onda tolerantni komunist Račan napravio? Priznao komunističke nacije i nacionalizme na temelju posrbljavanja pravoslavaca u BiH i Hrvatskoj.
Ono čime se oduševljava Bolković najbolje se vidi na njegovom profilu.
Malo šale za kraj o vjerskoj toleranciji…Srpsko svećenstvo sije u svojim redovima po Hrvatskoj srpske teroriste ( Čulibrk i Malobabić) i to na mjestima gdje je krenula pobuna -Pakrac-Korenica, pa je ova slika fotomontaža prava slika tolerancije u Hrvatskoj. Poglavito jer bradati i neuredni Porfilije odlično pjeva četničke arije.
Račan je priznao i kontinuitet ovih bradonja iako kontinuiteta nema, jedino ima za naše vrle tolerantne novinare HRT-a i potpisao je ugovor sa njima prije priznanja u samoj Srbiji.
Igor Drenjančević
HOP
