Piše Ingrid Runtić http://runtic.eu/
Prvi dojam s izložbe Bukovčevih slika: zadrhtala mi je ruka pri fotkanju prvog portreta (njegove sestre) u kojem je probudio, oživio i sasvim ovladao svojim slikarskim talentom… suze su mi krenule kad sam gledala taj portret i mnoge druge slike, toliko me posramilo maćehinsko ponašanje tadašnje (pa i današnje “kulturne politike”) prema tom velikom slikaru, kao i prema mnogima drugima.
Zadnje dvije fotografije su detalji velikih djela…
Nije mi jasno zašto u katalogu nedostaje mnogih važnih detalja njegovih većih slikarskih kompozicija, pa čak i portreta. Toga bi trebalo biti puno, puno više! Katalog je tiskan na oštro-hladnom bijelom papiru visokog sjaja koji ne može odraziti prozračnost lazura i puninu debljih nanosa na njegovim slikama u reprodukcijama. To je prva moja kritika; trebalo se pažljivije birati, jer današnja tehnologija zaista može dati reprodukciju njegovih djela u boljem sjaju boja, ovako je njegova paleta na reprodukcijama podosta zatamnjena, ugašena i svedena na smeđe tonove. Za razliku od tog kataloga, katalog izložbe “Wien und Zagreb um 1900” je primjerice izveden na daleko kvalitetnijem, debljem, zrnatijem papiru toplo bijele boje, pa su i reprodukcije vjernije. Katalog iste te izložbe na hrvatskom je nešto slabiji u tom pogledu. Umjesto slatkorječivosti i poezije u tekstu kataloga, po mom je mišljenju puno važnije naglasiti slikarski aspekt njegovih djela, i to baš pažljivijim odabirom papira za katalog. Ipak su reprodukcije njegovoh djela ono zbog čega se katalog traži i kupuje, zar ne? Letimično preletjela taj katalog, sutra se ponovno vraćam izložbi, najradije bih išla stalno iznova…
Postav izložbe i osvjetljenje jako dobro.
Jako teško mi pada na srce da je gledanje tih majstorskih djela ograničeno na trajanje samo jedne izložbe, upravo čeznem za velikim muzejem njegovih djela…
Ingrid Runtić
HOP